Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, optuženi je nastavio izvoditi bivše oficire Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) koji su u njegovu obranu potvrdili – kako civili unutar Sarajeva nisu namjerno gađali.
Prilikom unakrsnog ispitivanja, tužiteljstvo je svjedoke suočilo sa zapovjednima VRS-a iz kojih se moglo zaključiti drugačije, kao i sa posljedicama napada, odnosno gotovo 12 tisuća ubijenih tijekom opsade 1992-1995.
No Dušan Škrbo, bivši zapovjednik Mješovitog artiljerijskog bataljona VRS-a u Lukavici
nastavio je drugi dan iskaza tvrditi - kako terora nad Sarajevom, otvaranjem teške vatre - nije bilo.
„Bolnice, autobuske stanice, škole, mjesta gdje se okuplja više civila smo izostavljali, tako da na te objekte nismo pucali“, odgovorio je Škrbo na sumnje tužiteljstva u njegovu verziju događaja tvrdeći da je VRS samo branila položaje i odgovarala na vatru iz grada.
Pri tom je napomenuo da na bolnice nikad nisu pucali, iako je i s tih mjesta otvarana vatra na položaje VRS-a.
„Rekli ste ni na 500 metara niti na kilometar?“, nastavila je ispitivati tužiteljica Kimberly West, dodajući da bi onda ta udaljenost trebala biti primjenjena i na druga civilna mjesta, koja su, često bila meta napada kao i bolnice.
O tome su kao, svjedoci optužbe, dali iskaz i neke od žrtava, kao i neki pripadnici promatrača UN-a koji su o učestalim napadima na sarajevske civile radili dnevna izvješća, također uvrštena u dokaze tužiteljstva.
„Meni nije bilo dopušteno cijediti svjedoke“, požalio se sucima Karadžić na način unakrsnog ispitivanja svjedoka, no bez sankcija za tužiteljstvo.
Tužiteljica West je pročitala nekoliko zapovjedi VRS-a o otvaranju vatre na civilne dijelove grada, bez određene mete koja bi se trebala napasti, što prema optužbi ukazuje na otvaranje – neselektivne vatre.
Kao primjer je naveden i presretnuti razgovor zapovjednika Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića o otvaranju vatre na Velešiće, u svibnju 1992.godine, bez naredbe za napad na konkretni cilj, već na cijeli kvart.
Miloš Škrba na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, 22. listopad 2012.
„Morao je biti razlog, povod da se to radi“, odgovorio je Škrba opravdavajući kako se radilo vjerovatno o općem napadu snaga sarajevske vlade na području Velušića, a na koji se odgovaralo.
Svjedok je naveo kako u kolovozu 1992.godine, njegova jedinica VRS-a nije gađala Gradsku vijećnicu, za koju je zaključila na osnovu snimci sarajevske televizije – kako ona služi kao veliko skladište municije, jer su se vidjele osobe koje šetaju sa sanducima municije.
No i bez obzira što je opravdavao povod za artiljerijski napad na Vijećnicu, Škrba je naveo - kako vjeruje da požar na njoj nisu izazvali projektili neke druge artiljerijske jedinice VRS-a, nego da je on podmetnut iz donjeg dijela zgrade.
Tužiteljica je spomenula Škrbi i iskaz potpukovnika Ričarda Mola (Richard Mole), koji je kao viši vojni promatrač i svjedok optužbe naveo - kako su mu nekad kao opravdanje za otvaranje vatre po gradu, zapovjednici VRS-a (s položaja Lima 5, na kojem je bio i Škrba) naveli - da moraju ispaljivati artiljerijske plotune radi "zagrijavanja cijevi".
No svjedok je to odbacio, kao i mogućnost da je njegova jedinica ispalila minobacačku granatu na tržnicu Markale u kolovozu 1995.godine, pravdajući da su svi minobacači od 120 milimetara u to vrijeme bili pod kontrolom UNPROFOR-a.
Također, Škrba je negirao i da su đamije u Sarajevu bile meta napada.
Nakon Dušana Škrbe, Karadžić je izveo zapovjednika Druge pješadijske čete Sarajevske motorizirane brigade VRS-a Miloša Škrbu, koji je u svojem iskazu također poricao otvaranje teške vatre na sarajevske civile kao i snajpersko gađanje.
Suđenje će se nastaviti u utorak novim svjedokom Karadžićeve obrane od optužbi za genocid, progone, teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.
