Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen održala je 13. septembra svoje posljednje obraćanje o stanju Evropske unije na plenarnoj sjednici Evropskog parlamenta u Briselu. Izložila je svoje političke prioritete za narednu godinu i istakla dosadašnja dostignuća, sve imajući na umu izbore za Evropski parlament u junu 2024. godine.
Ovo je pet zaključaka iz govora Von der Leyen.
Predizborna kampanja
Nema greške u tome. Imajući u vidu da je posljednji govor Von der Leyen održan pred izbore za Evropski parlament sljedeće godine i pred odabir novog predsjednika Komisije kojeg će birati šefovi država i vlada 27 država članica EU, ovo je u suštini bio sat vremena prijedloga za reizbor.
Gotovo tri četvrtine obraćanja bilo je fokusirano na "domaće" brige EU: mlade, porodice, industriju i poljoprivrednike – drugim riječima evropske glasače.
Govorila je o Zelenom dogovoru EU, pokušaju Brisela da Evropu učini prvim klimatski neutralnim kontinentom do 2050. godine. Govorila je o tome kako će blok olakšati dobijanje dozvola za vjetroelektrane, zatim o porastu postrojenja "čistog čelika" u EU i kako Evropa privlači više investicija u "čisti vodonik" nego Kina i Sjedinjene Države zajedno.
Potom se zahvaljivala evropskim poljoprivrednicima "što nam iz dana u dan daju hranu" i predložila "strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede u EU".
Konačno, obećala je da će više ulagati u mala i srednja preduzeća i zaštititi evropsku industriju od potkopavanja kompanija iz trećih zemalja koje sponzorišu države. Može se reći sa sigurnošću da je danas počela predizborna kampanja za 2024. godinu.
Kina
Dok Rusija predstavlja neposrednu opasnost za EU svojom invazijom na Ukrajinu, jasno je da je EU, baš kao i Sjedinjene Američke Države, dugoročno sve više zabrinuta za Peking.
Von der Leyen je ponovo odbacila strategiju Washingtona o "razdvajanju" od kineske ekonomije, naglašavajući nešto blaži pristup Unije "o prekidanju ili ograničavanju poslovnih odnosa".
Ali, povećana opreznost je definitivno bila vidljiva.
Požalila je što su globalna tržišta "sada preplavljena jeftinijim kineskim električnim automobilima", a cijene su niske zbog ogromnih državnih subvencija i najavila je, uz buran aplauz, da će Evropska komisija pokrenuti istragu protiv subvencija električnih vozila koja dolaze iz Kine.
Zatim se fokusirala na uska grla globalnih lanaca snabdijevanja, ističući ograničenja Pekinga na izvoz galijuma i germanija – bitnih i za solarne panele i za poluprovodnike.
Evropski odgovor: više poslova u okviru slobodne trgovine sa istomišljenicima širom svijeta.
Navela je da je Brisel već sklopio sporazume sa Čileom, Kenijom i Novim Zelandom i rekla da bi slični sporazumi trebalo da budu potpisani sa Australijom, Meksikom i Merkosurom (Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj) do kraja ove godine, te sa Indijom i Indonezijom ubrzo nakon toga.
Umor od Ukrajine ili rata?
Nakon što je prošla kroz gotovo sve druge političke okvire, predsjednica Evropske komisije je, na kraju govora, konačno došla do Ukrajine.
I jasno je da je najvjerovatnije primijetila, kako se čini, rastuće lokalne tenzije u bloku oko ukrajinskih izbjeglica u Uniji, uz vijesti o izolovanim incidentima verbalnih i fizičkih napada na izbjeglice.
"Bit ćemo uz Ukrajinu na svakom koraku. Koliko god bude potrebno", izjavila je ona i potresno dodala da je četiri miliona Ukrajinaca koji su do sada tražili utočište u EU "dobrodošli i sada jednako kao u i onim prvim sudbonosnim sedmicama" prije nego što je objavila da će Evropska komisija predložiti produženje privremenih mjera zaštite za Ukrajince u EU do 2025. godine, omogućavajući im pristup stanovanju, zdravstvenoj zaštiti i tržištu rada.
Ono što je, međutim, nedostajalo jesu bilo kakvi novi prijedlozi o tome kako oslabiti Rusiju. Nije bilo ništa novo u pogledu dodatnih sankcija EU, o oduzimanju ruske imovine u Uniji ili o potrebi slanja više oružja Ukrajini. Drugim riječima: solidarnost sa Ukrajincima, ali nemojte pominjati rat.
Proširenje EU? Da, ali ko i kada?
Ovdje je Von der Leyen bila najjasnija: "Budućnost Ukrajine je u našoj Uniji, budućnost Zapadnog Balkana je u našoj Uniji, budućnost Moldavije je u našoj Uniji", navela je ona. A onda je zagonetno nastavila i rekla: "I znam koliko je perspektiva EU važna za toliko ljudi u Gruziji." Koliko to znači za šanse Gruzije da kasnije ove godine dobije status kandidata za EU, može se nagađati, ali je očigledno da će Evropska komisija u oktobru najvjerovatnije preporučiti otvaranje pristupnih pregovora s Kišinjevom i Kijevom već do kraja godine i da žele da što više pritisnu Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju.
Turska? Nijedna riječ o njoj i to govori mnogo.
Nije govorila o budućoj EU od 33, 35 ili 37 članica, već je spomenula 30+ u svom govoru. Drugim riječima, igrala je na sigurno. Takođe nije spomenula nikakve vremenske okvire, za razliku od predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela, koji je prije nekoliko sedmica hrabro predložio da EU mora biti spremna za proširenje do 2030. godine. Umjesto toga, ponovo je igrala na sigurno i držala se neodređenog stava Brisela o tome kada se nove članice mogu pridružiti: "Pristupanje se zasniva na zaslugama - i Komisija će uvijek braniti ovaj princip."
Proširenje EU? Da, ali kako?
Jedna od najvećih dihotomija EU je "produbljivanje ili proširenje Unije", stalna debata u briselskim hodnicima i u glavnim gradovima EU o tome da li proširiti klub ili povećati saradnju među sadašnjim članicama u različitim oblastima kao što je ekonomija (zajedničke valute ili zajedničke euro obveznice) i vanjske politike (odluke većinom glasova umjesto jednoglasno o, na primjer, sankcijama) i presudno, da li to dvoje može ići ruku pod ruku.
Von der Leyen je naravno rekla da se oboje može dogoditi u isto vrijeme. I dok je to istina, takođe je istina da Brisel često ne može držati sve pod kontrolom u isto vrijeme, a kao primjer toga uzmimo proširenje EU 2004. na osam zemalja srednje i istočne Evrope i uvođenje eura samo nekoliko godina prije toga.
Prijedlog Von der Leyen kako se to može učiniti istovremeno bio je i prizeman i radikalan.
Prizemni dio se vrti oko prijedloga da Evropska komisija započne seriju analize politika prije proširenja kako bi se vidjelo kako bi svako područje politike možda trebalo prilagoditi široj Uniji. To uključuje način na koji će Evropski parlament i Komisija, koji su prema većini posmatrača već prepuni, funkcionisati sa 30+, ali i kako treba finansirati budžet EU i kome i kome će ići novac. Sve to izgleda kao radosni posao za eurooptimiste, ali ništa neće riješiti.
I ovdje dolazi njen radikalni prijedlog: "Evropska konvencija i ugovor se mijenjaju ako i gdje je to potrebno", rekla je Von der Leyen. Sada, riječi "promjena ugovora" izazivaju drhtavicu niz kičme mnogih širom bloka. To je neka vrsta Pandorine kutije, koja bi jednom otvorena, mogla bi dovesti do raznih želja država članica (Federalna Evropa! Bez imigranata!), beskrajnih svađa i potencijalno čak do nacionalnih referenduma koji bi mogli zauvijek odugovlačiti proces. Neka zabava počne.