Na haškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću s iskazom je počeo Mićo Stanišić, prvi ministar policije bosanskih Srba u vrijeme rata koji se u sudnici pojavio nakon izdavanja obvezujućeg naloga, subpoene.
On inače u haškom pritvoru čeka rezultat svog žalbenog postupka nakon što je u prvom stupnju osuđen na 22 godine zatvora kao član udruženog zločinačkog poduhvata trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva, iz općina na koje su vlasti bosanskih Srba polagale pravo. Kao svjedok obrane Stanišić je to pokušao poreći, tvrdeći da 1992.godine organiziranog zločina – nije bilo.
Karadžić je Stanišićevim iskazom želio poreći optužbe – da su njih obojica organizirali ubijanje, progon i deportacije Bošnjaka i bosanskih Hrvata koristeći se pri tom policijskim snagama. Prvi ministar izdvojenog MUP-a bosanskih Srba pri tom je spremno slijedio liniju ispitivanja svog bivšeg ratnog vođe.
„Gospodine ministre – je li ste u vrijeme prije izbijanja sukoba bili svjesni mojih stavova u pogledu etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini?“, ispitivao je optuženi koji se brani sam od optužbi za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH.
„Gospodine Karadžiću Vaša su zalaganja prvo bila da se sačuva Jugoslavija, a kasnije da se u okviru Bosne i Hercegovine riješi etničko pitanje Srba, ne zadirući u pitanja druga dva naroda“, odgovorio je svjedok govoreći o optuženom kao mirotvorcu.
Svjedok: za zločine krivi kriminalci van kontrole
Stanišić je u svojoj izjavi Karadžiću kao svjedok obrane – porekao i svoju odgovornost za zločine za koje je nepravomoćno osuđen, pogotovo za uspostavu brojnih logora s nehumanim uvjetima za tisuće zatočenika.
Odgovornost za uspostavu logora i nadležnost nad njima (poput prijedorskih logora Omarske, Trnopolja, Keraterma) Stanišić je prebacio na Vojsku Republike Srpske, VRS. Ulogu policije u vezi toga opisao je jedino kao osiguranje Crvenom križu tijekom posjeta.
Osim o svojoj policijskoj profesionalnosti, Stanišić je tijekom iskaza govorio i o Karadžiću – kao mirotvorcu. Prema njihovoj tvrdnji predratnog nacionalizma Srpske demokratske stranke, SDS-a, - nije bilo.
„Jeste li se mogli osvjedočiti o eventualnom postojanju mog stava netrpeljivosti ili diskriminatornog stava u odnosu na druge etničke zajednice?“, ispitivao je Karadžić.
„Onaj obim mojih saznanja koje sam ja u to vrijeme imao nije u zaključku davao naznake za etničke sukobe, nego upravo političkim dogovorima da se to riješi.“, ustvrdio je svjedok prebacujući odgovornost za sve zločine – na ratne uvjete koje navodno nije bilo moglo kontrolirati. Za zločine i rasprostranjenu pljačku imovine tijekom rata (1992-1995) optužio je pri tom „kriminalne grupe iz Srbije i Republike Srpske“, a koje je navodno pokušavao zaustaviti kao ministar policije.
„Nitko od nas visokih dužnosnika nije optužen za nešto što je on učinio, nego ono što su učinili njemu podčinjeni“, konstatirao je pak Karadžić, navodeći niz primjera istraga koje je napravio MUP bosanskih Srba u vrijeme rata, kako bi se zločine moglo navodno procesuirati kada se za to stvore uvjeti.
O ubijanju na Korićanskim stijenama na privatnoj sjednici
Slobodan Zečević, odvjetnik Stanišića, zatražio je prelazak na sjednicu zatvorenu za javnost kada je Karadžić upitao svjedoka o saznanjima vezanim uz ubijstvo oko 200 muškaraca bošnjačke nacionalnosti 1992. godine na Korićanskim stijenama.
Taj zločin se stavljao na teret prijedoriskim policajcima pod zapovjedništvom Sime Drljače, koji su ubojstvo počinili tijekom transporta zatočenika.
Nakon što ga ispita Karadžić, Stanišića će unakrsno ispitivati haško tužiteljstvo, koje će ga podsjetiti na dokaze o provođenju politike s rezultatom od gotovo 100 tisuća žrtava, kao i na njegovu ulogu u svemu tome, za što je i nepravomoćno osuđen.
Osim njega, za ovaj tjedan su najavljeni kao svjedoci obrani i Momčilo Gruban, Mihajlo Orlović, Mitar Rašević i zaštićeni svjedok KW-426. Njihovim iskazima broj Karadžićevih svjedoka obrane će preći 230 do sada ispitanih.
On inače u haškom pritvoru čeka rezultat svog žalbenog postupka nakon što je u prvom stupnju osuđen na 22 godine zatvora kao član udruženog zločinačkog poduhvata trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva, iz općina na koje su vlasti bosanskih Srba polagale pravo. Kao svjedok obrane Stanišić je to pokušao poreći, tvrdeći da 1992.godine organiziranog zločina – nije bilo.
Karadžić je Stanišićevim iskazom želio poreći optužbe – da su njih obojica organizirali ubijanje, progon i deportacije Bošnjaka i bosanskih Hrvata koristeći se pri tom policijskim snagama. Prvi ministar izdvojenog MUP-a bosanskih Srba pri tom je spremno slijedio liniju ispitivanja svog bivšeg ratnog vođe.
„Gospodine ministre – je li ste u vrijeme prije izbijanja sukoba bili svjesni mojih stavova u pogledu etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini?“, ispitivao je optuženi koji se brani sam od optužbi za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH.
„Gospodine Karadžiću Vaša su zalaganja prvo bila da se sačuva Jugoslavija, a kasnije da se u okviru Bosne i Hercegovine riješi etničko pitanje Srba, ne zadirući u pitanja druga dva naroda“, odgovorio je svjedok govoreći o optuženom kao mirotvorcu.
Svjedok: za zločine krivi kriminalci van kontrole
Stanišić je u svojoj izjavi Karadžiću kao svjedok obrane – porekao i svoju odgovornost za zločine za koje je nepravomoćno osuđen, pogotovo za uspostavu brojnih logora s nehumanim uvjetima za tisuće zatočenika.
Odgovornost za uspostavu logora i nadležnost nad njima (poput prijedorskih logora Omarske, Trnopolja, Keraterma) Stanišić je prebacio na Vojsku Republike Srpske, VRS. Ulogu policije u vezi toga opisao je jedino kao osiguranje Crvenom križu tijekom posjeta.
Osim o svojoj policijskoj profesionalnosti, Stanišić je tijekom iskaza govorio i o Karadžiću – kao mirotvorcu. Prema njihovoj tvrdnji predratnog nacionalizma Srpske demokratske stranke, SDS-a, - nije bilo.
„Jeste li se mogli osvjedočiti o eventualnom postojanju mog stava netrpeljivosti ili diskriminatornog stava u odnosu na druge etničke zajednice?“, ispitivao je Karadžić.
„Onaj obim mojih saznanja koje sam ja u to vrijeme imao nije u zaključku davao naznake za etničke sukobe, nego upravo političkim dogovorima da se to riješi.“, ustvrdio je svjedok prebacujući odgovornost za sve zločine – na ratne uvjete koje navodno nije bilo moglo kontrolirati. Za zločine i rasprostranjenu pljačku imovine tijekom rata (1992-1995) optužio je pri tom „kriminalne grupe iz Srbije i Republike Srpske“, a koje je navodno pokušavao zaustaviti kao ministar policije.
„Nitko od nas visokih dužnosnika nije optužen za nešto što je on učinio, nego ono što su učinili njemu podčinjeni“, konstatirao je pak Karadžić, navodeći niz primjera istraga koje je napravio MUP bosanskih Srba u vrijeme rata, kako bi se zločine moglo navodno procesuirati kada se za to stvore uvjeti.
O ubijanju na Korićanskim stijenama na privatnoj sjednici
Slobodan Zečević, odvjetnik Stanišića, zatražio je prelazak na sjednicu zatvorenu za javnost kada je Karadžić upitao svjedoka o saznanjima vezanim uz ubijstvo oko 200 muškaraca bošnjačke nacionalnosti 1992. godine na Korićanskim stijenama.
Taj zločin se stavljao na teret prijedoriskim policajcima pod zapovjedništvom Sime Drljače, koji su ubojstvo počinili tijekom transporta zatočenika.
Nakon što ga ispita Karadžić, Stanišića će unakrsno ispitivati haško tužiteljstvo, koje će ga podsjetiti na dokaze o provođenju politike s rezultatom od gotovo 100 tisuća žrtava, kao i na njegovu ulogu u svemu tome, za što je i nepravomoćno osuđen.
Osim njega, za ovaj tjedan su najavljeni kao svjedoci obrani i Momčilo Gruban, Mihajlo Orlović, Mitar Rašević i zaštićeni svjedok KW-426. Njihovim iskazima broj Karadžićevih svjedoka obrane će preći 230 do sada ispitanih.
