Raspravno vijeće haškog suda osudilo je prvog ministra policije bosanskih Srba Miću Stanišića i njegovog podređenog, bivšeg načelnika Centra sigurnosnih službi (CSB) Banja Luka Stojana Župljanina - na po 22 godine zatvora.
Prije izricanja presude, predsjedavajući sudac je gotovo sat vremena nabrajao primjere brojnih zločina policijskih snaga bosanskih Srba 1992.godine, od kojih su neki toliko užasni da nisu prigodni za medijsko prenošenje.
Govoreći o klimi zločina potaknutoj od Stanišića i Župljanina, predsjedavajući sudac (tročlanog Raspravnog vijeća) Burton Hall ju je opisao - kao posljedicu ideje stvaranja Velike Srbije.
„Na osnovu brojnih izjava, koje su vođe bosanskih Srba davale u to vrijeme, Vijeće je zaključilo da je cilj ovih radnji bilo uspostavljanje srpske države, što je moguće etnički čišće, uklanjanjem bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata. Vijeće je prema tome uvjereno, van razumne sumnje, da je najkasnije 4.listopada 1991.godine stvoren zajednički plan“, pročitao je sažetak sudskih zaključaka predsjedavajući sudac Hall.
(VIDEO: Izricanje presude)
Plan iz 1991.godine, realiziran je u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Prilikom njegovog provođenja - policijske snage bosanskih Srba počinile su niz zločina, od kojih su neki od najstrašnijih dokazani u logorima i ostalim zatočeničkim centrima, za čije formiranje odgovornost također leži na optuženima.
Stanišić je u sporno vrijeme, kao ministar policije RS, bio zadužen za javnu i državnu sigurnost. To mu je prema optužnici dalo sveukupnu kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim strukturama entiteta bosanskih Srba pa ga se teretilo za zločine u 20 općina.
„Stanišić je sudjelovao u osnivanju SDS-a (Srpske demokratske stranke) i sprovođenju njezine politike. Bio je ministar unutarnjih poslova samoproglašene Republike Srpske. Kao najviša vlast u Republici Srpskoj, u pitanjima unutarnjih poslova, Stanišić je imao zakonsku obavezu da štiti cijelokupno civilno stanovništvo. Bez obzira na vjeru, nacionalnost, rasu ili politička uvjerenje“, naveo je sudac.
Umjesto zaštite, iza policijskih snaga bosanskih Srba ostali su brojni zločini, a kao neki od najupečatljivijih – spomenuti su oni u logorima Omarska, Manjača, Keraterm, ubojstva na Korićanskim stijenama, kao i žive lomače bošnjačkih civila u Višegradu.
Župljanin je bio direktno podređen Stanišiću, kao najviši policijski dužnosnik tzv. Autonomne Regije Krajine (ARK) u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Kasnije je postao savjetnik Radovana Karadžića, bivšeg političkog vođe bosanskih Srba kome se takođe sudi pred Međunarodnim sudom (ICTY, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju).
„Unatoč tome što je i te kako znao za zločine protiv nesrpskog stanovništva, uključujući i one koje su počinili njegovi podčinjeni - Župljanin nije pokrenuo istragu o tim zločinima, niti kaznio počinitelje. U barem dva incidenta, u kojima su pripadnici policije ubile veliki broj muslimana, Župljanin je zavarao pravosudne organe u nastojanju da zaštiti počinitelje od kaznenog progona“, obrazložio je sudac odgovornost drugooptuženog.
Od 10 točaka optužnice određeni broj je odbačen budući da bi se optuženike kumulativno osudilo, objasnio je sudac. Župljanin je osuđen za progone (točka 1), istrebljenje (točka 2), ubojstva (točka 4) i mučenje (točka 6), a Stanišić također za sve navedeno osim za istrebljenje (točka 2).
Suđenje za zločine policijskih snaga bosanskih Srba trajalo je od 2009. godine, a završilo prošle. Budući da se mogu očekivati žalbe na prvostupanjsku kaznu, jer je tužiteljstvo zatražilo doživotnu kaznu zatvora, a obrana oslobađanje - konačna haška presuda za Stanišića i Župljanina tek se može očekivati.
Prije izricanja presude, predsjedavajući sudac je gotovo sat vremena nabrajao primjere brojnih zločina policijskih snaga bosanskih Srba 1992.godine, od kojih su neki toliko užasni da nisu prigodni za medijsko prenošenje.
Govoreći o klimi zločina potaknutoj od Stanišića i Župljanina, predsjedavajući sudac (tročlanog Raspravnog vijeća) Burton Hall ju je opisao - kao posljedicu ideje stvaranja Velike Srbije.
„Na osnovu brojnih izjava, koje su vođe bosanskih Srba davale u to vrijeme, Vijeće je zaključilo da je cilj ovih radnji bilo uspostavljanje srpske države, što je moguće etnički čišće, uklanjanjem bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata. Vijeće je prema tome uvjereno, van razumne sumnje, da je najkasnije 4.listopada 1991.godine stvoren zajednički plan“, pročitao je sažetak sudskih zaključaka predsjedavajući sudac Hall.
(VIDEO: Izricanje presude)
Plan iz 1991.godine, realiziran je u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Prilikom njegovog provođenja - policijske snage bosanskih Srba počinile su niz zločina, od kojih su neki od najstrašnijih dokazani u logorima i ostalim zatočeničkim centrima, za čije formiranje odgovornost također leži na optuženima.
Stanišić je u sporno vrijeme, kao ministar policije RS, bio zadužen za javnu i državnu sigurnost. To mu je prema optužnici dalo sveukupnu kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim strukturama entiteta bosanskih Srba pa ga se teretilo za zločine u 20 općina.
„Stanišić je sudjelovao u osnivanju SDS-a (Srpske demokratske stranke) i sprovođenju njezine politike. Bio je ministar unutarnjih poslova samoproglašene Republike Srpske. Kao najviša vlast u Republici Srpskoj, u pitanjima unutarnjih poslova, Stanišić je imao zakonsku obavezu da štiti cijelokupno civilno stanovništvo. Bez obzira na vjeru, nacionalnost, rasu ili politička uvjerenje“, naveo je sudac.
Umjesto zaštite, iza policijskih snaga bosanskih Srba ostali su brojni zločini, a kao neki od najupečatljivijih – spomenuti su oni u logorima Omarska, Manjača, Keraterm, ubojstva na Korićanskim stijenama, kao i žive lomače bošnjačkih civila u Višegradu.
Župljanin je bio direktno podređen Stanišiću, kao najviši policijski dužnosnik tzv. Autonomne Regije Krajine (ARK) u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Kasnije je postao savjetnik Radovana Karadžića, bivšeg političkog vođe bosanskih Srba kome se takođe sudi pred Međunarodnim sudom (ICTY, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju).
„Unatoč tome što je i te kako znao za zločine protiv nesrpskog stanovništva, uključujući i one koje su počinili njegovi podčinjeni - Župljanin nije pokrenuo istragu o tim zločinima, niti kaznio počinitelje. U barem dva incidenta, u kojima su pripadnici policije ubile veliki broj muslimana, Župljanin je zavarao pravosudne organe u nastojanju da zaštiti počinitelje od kaznenog progona“, obrazložio je sudac odgovornost drugooptuženog.
Od 10 točaka optužnice određeni broj je odbačen budući da bi se optuženike kumulativno osudilo, objasnio je sudac. Župljanin je osuđen za progone (točka 1), istrebljenje (točka 2), ubojstva (točka 4) i mučenje (točka 6), a Stanišić također za sve navedeno osim za istrebljenje (točka 2).
Suđenje za zločine policijskih snaga bosanskih Srba trajalo je od 2009. godine, a završilo prošle. Budući da se mogu očekivati žalbe na prvostupanjsku kaznu, jer je tužiteljstvo zatražilo doživotnu kaznu zatvora, a obrana oslobađanje - konačna haška presuda za Stanišića i Župljanina tek se može očekivati.
