Milanu Lukiću kazna potvrđena, Sredoju smanjena na 27 godina zatvora

Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je doživotnu kaznu zatvora Milanu Lukiću, optuženom za zločine nad višegradskim Bošnjacima 1992.i 1993.godine, dok je njegovom rođaku Sredoju Lukiću kaznu tek neznatno smanjilo, s 30 na 27 godina zatvora.

Podsjetimo Milan Lukić je proglašen krivim u prvom stupnju po svim tačkama optužnice, a prvostupanjski suci su zaključili da je direktno odgovoran za spaljivanje dvije grupe žena, djece i staraca zatvorenih u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac.

U tim "živim lomačama" 14. i 27.lipnja 1992. godine izgorjelo je više od stotinu osoba. Pored toga proglašen je krivim za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubojstvo Hajre Korić.

Drugooptuženi Sredoje Lukić je također prvostupanjski je osuđen za učesništvo u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici i zlostavljanje zatočenika u logoru Uzamnica, no konačnom drugostupanjskom presudom preinačena je kazna u vezi logora Uzamnica. Odnosno odbačene su sve točke optužnice u vezi Uzamnice pa su odbačeni i žalbeni osnovi tužiteljstva koje je tražilo za Sredoja veću kaznu.

Tužiteljstvo je naime samo uložilo žalbu na presudu Sredoju Lukiću, tražeći da se on proglasi krivim za progon i pomaganje i podržavanje istrebljenja, te da mu se u skladu s tim izrekne duža zatvorska kazna. No drugostupanjsko, Žalbeno vijeće Haškog suda to je odbacilo.

U žalbama na presudu branitelji su tražili poništavanje zaključaka prvostupanjskog vijeća, ili ublažavanje kazni.

Suđenje je obilježio skandal traženja lažnog alibija za Milana Lukića, a zbog toga (nepoštivanja suda) je osuđena njegova referentica za predmet Jelena Rašić.
Milan Lukić tvrdio je cijelo vrijeme da je optužen za zločine koje je počinila druga osoba, odnosno da se radi o zamjeni identiteta.

Od Milanovih tvrdnji da za zločine drugih robijaju krivi ljudi, Sredoje se ogradio, a i dostojanstvenije je dočekao konačnu presudu zureći pognute glave. S druge strane Milan se podsmjehivao, bahato žvakao žvaku, a u jednom trenutku je izvadio Bibliju i čitao je, umjesto da prati sažetak konačne presude, čitane od predsjedavajućeg žalbenog suca – Mehmeta Guneya.

Milan je pri tom glumio da čita Bibliju, no slušao je odbacivanje njegovih žalbenih osnova vrteći glavom u znak negodovanja.

Iako su neki svjedoci optuživali Milana za silovanje, haško tužiteljstvo nije podiglo optužnicu protiv njega u vezi tih zločina što je izazvalo prosvjede udruga žrtava iz BiH.

„Raspravno vijeće je ispravno utvrdilo da se alibi ne može prihvatiti kao ispravan te da su svjedoci identificirali Milana Lukića kao počinitelja.“, naveo je Guney odbacujući žalbene osnove optuženog – da je krivo identificiran na mjestu živih lomača za koje je optužen.

Promjene u žalbenoj presudi odnosile su se na sitne promjene u broju žrtava, koje prema sucu Guneyu nisu utjecale na zaključke o masovnosti žrtava i zločinu, odnosno promijenjen je broj od 59 žrtava iz prvostupanjske presude na 53 u Pionirskoj ulici.

VIDEO: Čitanje presude