Električna energija, telefonske usluge, brašno, ulje, mliječ i tako redom serijski su poskupjeli posljednjih dana. Potom, meso i konditorski proizvod. Jedino.... «Život je pojeftinio», priča sredovječan i, kako bi se to obično kazalo, prosječan Bjelopoljac, što znači da, ako je zaposlen, ima platu manju od dvjesta eura.
Možda je jedino inflacija koju smo preživjeli devedesetih bila gora, tvrde i mnogi njegovi sugrađani.
„Sve je skupo, sve je skupo“, jada se i penzionerka na bjelopoljskoj pijaci. Ona danas ima na raspolaganju deset eura za krompir, luk, sir, jaja, voće...
„Ljuta sam na naše rukovodstvo što nam ne daju više penzije. Ne možemo da živimo“, kaže ona. Sa 65 eura mjesečnog penzionerskog primanja sa dosta crnohumorne doze kaže da je makar sita.
„Očeličeni smo, gladni nismo. A i gladni i siti, vazda smo isti“, kaže, kriveći za poskupljenje Vladu.
Njena prijateljica, takođe penzionerka, nije joj istomišljenica. Ne da Vladu. „Ih, sve Vlada kriva“, ljuti se!
Zbog skoka cijena narod se žali, objašnjava i Mira. Ona je došla na bjelopoljski pijac da proda nešto zeleniša, priča. „Pa, dobro. Mora poskupjet kada je suša“, kaže Mira.
Riječ „Užasno» koristi i gospođa Nada kada opisuje porast cijena, dok probira sir na bjelopoljskoj pijaci. «Kada je sir sada došao na 4,5 eura! Ama, znaš šta, uopšte mastan nije. To je užas što se radi.»
Nada u dahu, sa cjenovne politike prelazi na opštecrnogorske političke teme. «I ova podjela, ovo čudo, hmmm! Nema više da dolazi sa strane ništa. A Crna Gora, iako je volimo, gola je“, zaključuje.
„Skupo, bogumi, sve“, kao da se pravda kaže prodavac, dodajući kesu sa sirom Nadi.
„Trgovačke marže nijesu uzrok poskupljenja“, objašnjava Muharem Mekić, šef prodaje u „Put Gros“-u, preduzeću sa lancem maloprodajnih objekata u Crnoj Gori. Njegova firma je generalni zastupnih „Vital“-a, „a u pravo je ulje bilo ona prva grudva koja je izazvala lavinu cijena“ kaže on:
„Poskupljali su konditori, šećer ne, ulje, biljni proizvodi, biljni mrs i mliječni proizvodi su poskupljali za nekih 20-30% , znači sve ovo što dolazi iz Srbije. Glavni razlog poskupljenja je povećanje cijena sirovine ulja. Dobili smo obavješenje od njih dva puta poskupljenje kao glavni razlog su naveli suncokret. Povećanje cijena nekih 30-40% čitav lanac proizilazi iz toga i to se odrazilo na cijene kod nas“.
Promet robe u njegovim prodavnicama nije opao i pored poskupljenja.
«Ljudi komentarišu, reaguju, kažu uglavnom ponešto, ali potrošnja je ista», priča Mekić.
On demantuje neke spekulacije da je razlog za poskupljenje povećana trgovačka marža.
«Ne, marža je ista ostala, čak je za neki procenat i manja ne bi li ublažili povećanje cijena, tvrdi Mekić.
A kada će biti eventualno i odavno u Crnoj Gori nedočekano pojeftinjenje Mekić je odgovorio samo hipotetički. «Kada padne cijena suncokretu!, kaže.
Građani svikli na nevolje, reklo bi se, a što bi dječiji pjesnik kazao, imaju barem nemaštinu. Pričaju i nijesu ljuti:
„Ne, što da sam ljuta, pa cijene su takve kakve jesu“, sa cegerom punim namirnica kupljenih na bjelopoljskoj pijaci zaključuje Gospođa srednje životne dobi. Sa njom u društvu je prilično zagonetna dama. „Pa, kriv je onaj što je kriv. Neću reći ko“, kaže.
Buniti se ili ne buniti, na kraju svejedno dođe, dodaje ona. «Ne mogu izuzetak da budem ni od čega“, vjeruje.
„Mora da se jede», u svakom slučaju, opšteprihvaćeni je zaključak potrošača. «Bila je penzija, pa sada dokle traje- traje, a pošlje ću gladovat“, prilično vedro prihvata nevolju penzionerka sa početka ove priče.
U razgovor se uključuje i prodavac sira. Sa dosta tegobe uspio je da ga prenese iz Srbije, preko granice. Prodaja mu odlično ide. „Odlično!Cijene, ma taman! Ma, ima para Crna Gora dosta. Narod vara. Ma odnekle dođe. Iz slamarice, iz jastuka, izvadi se. Eto tako“.
„Znaš li ono kad se kaže „Prema jorganu se opruži“, prihvata sudbinu i penzionerka.
