U Sarajevu je održan seminar za srednjoškolce iz Srebrenice, Bratunca, Jajca, Zvornika na kojem su učili o suživotu, toleranciji i multikulturalizmu. Seminar je dio projekta Nansen dijalog centra, finansijski potpomognutog od američke ambasade, kojim se djece uče kako da formiranjem različitih sekcija u svojim školama okupe svoje vršnjake različitih etničkih skupina i da se druže.
Djeca koja su išla u monoetničke osnovne škole nisu se imala priliku družiti sa vršnjacima drugih nacionalnosti. U srednjim školama koje danas pohađaju je multietnički sastav, ali druženja su svedena na minimum.
Stoga je Nansen dijalog centar pokrenuo projekat formiranja sekcija kako bi kroz kreativne, vannastavne aktivnosti imali priliku da se druže i uče o bogatstvu različitosti. O tim projektima govori Adelisa Mujak, učenica Srednje strukovne škole u Jajcu:
„Kod nas su u Jajcu, koje je mala sredina, osnovne škola etnički razdvojene. Međutim, kad dođemo u srednju školu mi smo svi tu skupa. Dolazeći u srednju školu bila sam upoznata sa Nansen dijalog centrom koji spaja mlade ljude. Prvenstveno on nas uči suživotu, toleranciji i kulturi življenja, a kultura življenja je to da mi prihvatamo jedni druge, posebno u našoj državi gdje imamo imamo više različitih kultura i običaja i ako uspijemo da ih sve uskladimo, onda mislim da smo mi jedan jako bogat narod. Naučila sam mnogo iz različitih kultura. Kroz naše sekcije sam naučila mnogo npr. glumi, zatim su tu u kuharska sekcija, literarna sekcija.“
U školama je odabrano 20-ak učenika koji imaju seminare o tome kako realizovati razne kreativne radionice i projekte u svojim školama. Seminari se održavaju uvijek u drugom gradu, te ova djeca imaju priliku upoznati i druge sredine, kaže Kristijan Mrtan, koji je već tri godine uključen u projekte Nansen dijalog centra.
„Prošle godine smo imali posjete Srebrenici i Zvorniku i tamo smo upoznali učenike Gimnazije ’Petar Kočić’ i sprijateljili smo se njima. Bilo nam je jako lijepo. Kroz razgovor smo zapravo uvidjeli da imamo dosta sličnih, pa čak i istih stvari, zajedničkih, ali i različitih također, što nas obogaćuje. Većinom je to generacijska sličnost – i muzika i način razmišljanja su kod većine sadašnjih učenika je slična, ne kažem da su isti, ali možemo naći zajedničku točku u svemu tome“, navodi Kristijan Mrtan.
Benefiti višestruki
Anđela Đokić iz Srebrenice učestvovala je u projektu širenja svijesti o dijabetesu. Sa svojim kolegama imala je zadatak napraviti prezentaciju za sve učenike u školi.
„Kad radimo takve neke stvari kao što su projekti, nešto što je dobro za cijelu našu zajednicu, zaista ne biramo ko će s kim raditi. Nas šest smo radile projekat - dvije su bile muslimanske vjeroispovijesti, dvije su bile srpske. I kada su takve neke stvari u pitanju, tu nema dileme. Podjela na osnovu nacionalnosti nema osnova“, kaže Anđela.
Sandra Vasić iz Srebrenice kaže da je za nju prijatno iskustvo bilo putovanje u Mostar gdje je shvatila da mlade ljude povezuje muzika.
„U muzici mladi nisu podijeljeni po nacionalnosti, već po onome šta ko sluša. Mi smo bili iz svih nacija u BiH i slušali smo - pošto je bila rok svirka, a ja volim rok svirku - rok muziku. Rok ili bilo koja druga muzika protiv podjele po nacijama!“, kaže Sandra Vasić.
Genc Goranci iz Nansen dijalog centra kaže da je cilj projekta osposobiti mlade ljude da kroz kreativne ideje povezuju svoje vršnjake i uče ih miru, toleranciji i suživotu:
„Naš je osnovni cilj da u ovim školama stvorimo kritičnu masu, dakle grupe učenika koji će, kroz aktivnosti i inicijative koje razvijaju zajedno sa nama stvoriti grupe multiteničkog sastava, da kreiraju zajedničke vannastavne aktivnosti, kroz koje koje realizuju niz aktivnosti u školi i u lokalnoj zajednici. Da li će to biti dramska sekcija, da li će to biti sekcija mladih novinara ili mala škola filma, to zavisi od njihovih afiniteta.“
Stipe Topić iz Jajca kaže da su benefiti od ovakvih projekata višestruki.
„Dolazimo iz različitih dijelova naše države u kojima su razmišljanja drukčija. Negdje su podjele veće, negdje manje, negdje su ljudi odrasli sa vršnjacima iste vjere. Mi ovim druženjima možemo nekako izjednačiti to razmišljanje, da potaknemo mlade da razmišljaju na taj način da ne gledaju po nacionalnosti i po vjeri, nego da gledaju očima koje gledaju čovjeka kao čovjeka. Kao njegove dobre i loše strane“, zaključuje Topić.
Djeca koja su išla u monoetničke osnovne škole nisu se imala priliku družiti sa vršnjacima drugih nacionalnosti. U srednjim školama koje danas pohađaju je multietnički sastav, ali druženja su svedena na minimum.
Stoga je Nansen dijalog centar pokrenuo projekat formiranja sekcija kako bi kroz kreativne, vannastavne aktivnosti imali priliku da se druže i uče o bogatstvu različitosti. O tim projektima govori Adelisa Mujak, učenica Srednje strukovne škole u Jajcu:
„Kod nas su u Jajcu, koje je mala sredina, osnovne škola etnički razdvojene. Međutim, kad dođemo u srednju školu mi smo svi tu skupa. Dolazeći u srednju školu bila sam upoznata sa Nansen dijalog centrom koji spaja mlade ljude. Prvenstveno on nas uči suživotu, toleranciji i kulturi življenja, a kultura življenja je to da mi prihvatamo jedni druge, posebno u našoj državi gdje imamo imamo više različitih kultura i običaja i ako uspijemo da ih sve uskladimo, onda mislim da smo mi jedan jako bogat narod. Naučila sam mnogo iz različitih kultura. Kroz naše sekcije sam naučila mnogo npr. glumi, zatim su tu u kuharska sekcija, literarna sekcija.“
U školama je odabrano 20-ak učenika koji imaju seminare o tome kako realizovati razne kreativne radionice i projekte u svojim školama. Seminari se održavaju uvijek u drugom gradu, te ova djeca imaju priliku upoznati i druge sredine, kaže Kristijan Mrtan, koji je već tri godine uključen u projekte Nansen dijalog centra.
„Prošle godine smo imali posjete Srebrenici i Zvorniku i tamo smo upoznali učenike Gimnazije ’Petar Kočić’ i sprijateljili smo se njima. Bilo nam je jako lijepo. Kroz razgovor smo zapravo uvidjeli da imamo dosta sličnih, pa čak i istih stvari, zajedničkih, ali i različitih također, što nas obogaćuje. Većinom je to generacijska sličnost – i muzika i način razmišljanja su kod većine sadašnjih učenika je slična, ne kažem da su isti, ali možemo naći zajedničku točku u svemu tome“, navodi Kristijan Mrtan.
Benefiti višestruki
Anđela Đokić iz Srebrenice učestvovala je u projektu širenja svijesti o dijabetesu. Sa svojim kolegama imala je zadatak napraviti prezentaciju za sve učenike u školi.
„Kad radimo takve neke stvari kao što su projekti, nešto što je dobro za cijelu našu zajednicu, zaista ne biramo ko će s kim raditi. Nas šest smo radile projekat - dvije su bile muslimanske vjeroispovijesti, dvije su bile srpske. I kada su takve neke stvari u pitanju, tu nema dileme. Podjela na osnovu nacionalnosti nema osnova“, kaže Anđela.
Sandra Vasić iz Srebrenice kaže da je za nju prijatno iskustvo bilo putovanje u Mostar gdje je shvatila da mlade ljude povezuje muzika.
„U muzici mladi nisu podijeljeni po nacionalnosti, već po onome šta ko sluša. Mi smo bili iz svih nacija u BiH i slušali smo - pošto je bila rok svirka, a ja volim rok svirku - rok muziku. Rok ili bilo koja druga muzika protiv podjele po nacijama!“, kaže Sandra Vasić.
Genc Goranci iz Nansen dijalog centra kaže da je cilj projekta osposobiti mlade ljude da kroz kreativne ideje povezuju svoje vršnjake i uče ih miru, toleranciji i suživotu:
„Naš je osnovni cilj da u ovim školama stvorimo kritičnu masu, dakle grupe učenika koji će, kroz aktivnosti i inicijative koje razvijaju zajedno sa nama stvoriti grupe multiteničkog sastava, da kreiraju zajedničke vannastavne aktivnosti, kroz koje koje realizuju niz aktivnosti u školi i u lokalnoj zajednici. Da li će to biti dramska sekcija, da li će to biti sekcija mladih novinara ili mala škola filma, to zavisi od njihovih afiniteta.“
Stipe Topić iz Jajca kaže da su benefiti od ovakvih projekata višestruki.
„Dolazimo iz različitih dijelova naše države u kojima su razmišljanja drukčija. Negdje su podjele veće, negdje manje, negdje su ljudi odrasli sa vršnjacima iste vjere. Mi ovim druženjima možemo nekako izjednačiti to razmišljanje, da potaknemo mlade da razmišljaju na taj način da ne gledaju po nacionalnosti i po vjeri, nego da gledaju očima koje gledaju čovjeka kao čovjeka. Kao njegove dobre i loše strane“, zaključuje Topić.
