Dvanaestogodišnji Rastko Pocesta iz Beograda koji je već objavio dvije knjige i poznat je po svojim samouvjerenim stavovima da Srbija treba priznati Kosovo kao nezavisnu državu i priznati genocid u Srebrenici, sudjeluje tri dana na Maršu mira od Nezuka do Srebrenice.
Došao je kako bi bio primjer brojnim svojim vršnjacima u Srbiji i mladim generacijama koje bi se, prema njegovom mišljenju, također trebele suočiti s prošlošću svoje zemlje i zločinom koji je Srbija počinila u njihovo ime.
Dvanaestogodišnji Rastko Pocesta stigao je u Potočare u pratnji Staše Zajević, predsjednice udruženja Žene u crnom iz Beograda. Rastko, kojeg zbog njegovih samouvjerenih stavova, među kojima je i onaj da Srbija mora priznati da je u Srebrenici počinjen genocid, pamtit će sigurno dugo svoje sudjelovanje na Maršu mira jer su ga svi sudionici ovogodišnjeg marša dočekali s velikim oduševljenjem. Vrlo ozbiljan i samouvjeren, pristao je govoriti za naš program:
„Ja sam ovde pre svega da bih iskazao solidarnost sa svima poginulima i preživelima, njihovim porodicama tokom genocida u Srebrenici, tokom Marša mira. Pozivam sve da se priključe ovom maršu i iskažu solidarnost s njima. I mlađe generacije moraju se suočiti sa prošlošću naše države. To je izuzetno potrebno kako bismo uopšte mogli da krenemo u budućnost – da se suočimo sa prošlošću i da ne zaboravimo ovo šta se dešavalo“, kaže Pocesta.
Rastko PocestaSvoj dolazak na Marš doživljava vrlo emotivno.
„Meni je drago da imam priliku da iskažem solidarnost sa poginulima i preživelima i njihovim porodicama i upravo zbog toga prisustvujem Maršu mira i prisustvovaću komemoraciji u nedelju“, pojašnjava.
Tijekom Marša brojni sudionici žele se s njim slikati, ostavljaju mu svoje kontakt telefone ili mu jednostavno žele pružiti ruku. To je znak da podržavaju Rastkova uvjerenja i borbu za ljudska prava. Rastku je drago što je podržan, ali, kaže žali što na ovakav način ne razmišljaju mnoge mlade generacije u Srbiji:
„Ja imam puno ljudi koji me podržavaju, ali, nažalost, većina nisu mogu uzrasta. Za to je zaslužna propaganda koja se nameće u Srbiji i koju sam ja uspeo da zaobiđem i dođem do istine i činjenica“, tvrdi Rastko.
Podrška demokratskom bloku u Srbiji
Rastko ima svoje stavove. Upravo sudjeluje na Maršu mira kako bi propagirao neke od njih.
„Moj cilj je da ljubav i tolerancija prevaziđu mržnju, netoleranciju, šovinizam među narodima, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, nego i mnogo šire“, kaže dječak.
Sadašnju politiku svoje zemlje ne vidi kao uspješnu i ne smatra je dobrom, bez obzira što je Srbija na korak do EU.
„Ona je izuzetno loša zbog toga što ne ispunjava neke osnovne stvari koje mogu jednu politiku da čine uspešnom i dobrom. Ustvari, Srbija mora da prizna realnost i da se suoči sa svojom prošlošću, mora da privede sve ratne zločince i one koji su organizovali i učestvovali, ne samo u genocidu u Srebrenici, nego i mnogim drugim zločinima na teritoriji BiH, teritoriji Hrvatske itd“, ocjenjuje Rastko.
Kao dvanaestogodišnjeg dječaka pogađa ga što je njegova zemlja genocid u Srebrenici nazvala samo zločnom.
„Skupština Srbije je uporno odbijala da iskoristi reč „genocid“, iako je Međunarodni sud pravde u svojoj presudi 26. februara 2007. koristio tu reč. U Srebrenici se dogodio genocid, dakle, po Rimskom statutu i svim njegovim članovima to je sasvim jasno, to je nešto što i sama Srbija mora da prevaziđe. U tome podržavam i Žarka Koraća i demokratski blok Srbije koji je odbio da glasa za tu rezoluciju upravo zbog toga“, odlučan je ovaj hrabri dječak.
Rastko u koloni Marša mira, u društvu Staše ZajevićIpak, predsjednik njegove zemlje, Boris Tadić, dolazi u nedjelju u Srebrenicu, o čemu Rastko također ima mišljenje.
„Smatram da to jeste jedan izuzetno lep gest, iako se sa Borisom Tadićem u mnogo čemu ne slažem i smatram da je trebao upravo da apeluje u mnogo slučajeva, vezano i za izglasavanje Rezolucije itd, ali to nisam ni očekivao od njega“, kaže Rastko.
Prijetnje koje je dobivao od ekstremnih desničarskih organizacija zbog isticanja svoga stava da Srbija mora priznati genocid u Srebrenici i tako se suočiti sa svojom prošlošću, Rastku ništa ne znače:
„Te pretnje me nikako ne mogu da navedu da prestanem da se bavim humanitarnim radom. One meni samo mogu još više da ukažu da nacionalizam i mržnja jesu veoma prisutni u Srbiji, da jesu veliki problem. To me samo može još više podstaći da nastavim da se bavim humanitarnim radom“, odlučan je Rastko.
Iz Srebenice Rastko se u Srbiju vraća s porukom:
„To je pre svega poruka mira, tolerancije i ljubavi, to je poruka međusobnog razumevanja i poštovanja svih naroda, svih ljudi, ne samo na ovim prostorima nego i mnogo šire.“
Rastko nema ambicije za sada ulaziti duboko u politiku. On se nastavlja baviti isključivo humanitarnim radom i promovirati ljudska prava, mir, slobodu i toleranciju. On želi potaknuti mlade ljude u Srbiji da prevaziđu mržnju i nacionalizam.
Došao je kako bi bio primjer brojnim svojim vršnjacima u Srbiji i mladim generacijama koje bi se, prema njegovom mišljenju, također trebele suočiti s prošlošću svoje zemlje i zločinom koji je Srbija počinila u njihovo ime.
Dvanaestogodišnji Rastko Pocesta stigao je u Potočare u pratnji Staše Zajević, predsjednice udruženja Žene u crnom iz Beograda. Rastko, kojeg zbog njegovih samouvjerenih stavova, među kojima je i onaj da Srbija mora priznati da je u Srebrenici počinjen genocid, pamtit će sigurno dugo svoje sudjelovanje na Maršu mira jer su ga svi sudionici ovogodišnjeg marša dočekali s velikim oduševljenjem. Vrlo ozbiljan i samouvjeren, pristao je govoriti za naš program:
„Ja sam ovde pre svega da bih iskazao solidarnost sa svima poginulima i preživelima, njihovim porodicama tokom genocida u Srebrenici, tokom Marša mira. Pozivam sve da se priključe ovom maršu i iskažu solidarnost s njima. I mlađe generacije moraju se suočiti sa prošlošću naše države. To je izuzetno potrebno kako bismo uopšte mogli da krenemo u budućnost – da se suočimo sa prošlošću i da ne zaboravimo ovo šta se dešavalo“, kaže Pocesta.
„Meni je drago da imam priliku da iskažem solidarnost sa poginulima i preživelima i njihovim porodicama i upravo zbog toga prisustvujem Maršu mira i prisustvovaću komemoraciji u nedelju“, pojašnjava.
Tijekom Marša brojni sudionici žele se s njim slikati, ostavljaju mu svoje kontakt telefone ili mu jednostavno žele pružiti ruku. To je znak da podržavaju Rastkova uvjerenja i borbu za ljudska prava. Rastku je drago što je podržan, ali, kaže žali što na ovakav način ne razmišljaju mnoge mlade generacije u Srbiji:
„Ja imam puno ljudi koji me podržavaju, ali, nažalost, većina nisu mogu uzrasta. Za to je zaslužna propaganda koja se nameće u Srbiji i koju sam ja uspeo da zaobiđem i dođem do istine i činjenica“, tvrdi Rastko.
Podrška demokratskom bloku u Srbiji
Rastko ima svoje stavove. Upravo sudjeluje na Maršu mira kako bi propagirao neke od njih.
„Moj cilj je da ljubav i tolerancija prevaziđu mržnju, netoleranciju, šovinizam među narodima, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, nego i mnogo šire“, kaže dječak.
Sadašnju politiku svoje zemlje ne vidi kao uspješnu i ne smatra je dobrom, bez obzira što je Srbija na korak do EU.
„Ona je izuzetno loša zbog toga što ne ispunjava neke osnovne stvari koje mogu jednu politiku da čine uspešnom i dobrom. Ustvari, Srbija mora da prizna realnost i da se suoči sa svojom prošlošću, mora da privede sve ratne zločince i one koji su organizovali i učestvovali, ne samo u genocidu u Srebrenici, nego i mnogim drugim zločinima na teritoriji BiH, teritoriji Hrvatske itd“, ocjenjuje Rastko.
Kao dvanaestogodišnjeg dječaka pogađa ga što je njegova zemlja genocid u Srebrenici nazvala samo zločnom.
„Skupština Srbije je uporno odbijala da iskoristi reč „genocid“, iako je Međunarodni sud pravde u svojoj presudi 26. februara 2007. koristio tu reč. U Srebrenici se dogodio genocid, dakle, po Rimskom statutu i svim njegovim članovima to je sasvim jasno, to je nešto što i sama Srbija mora da prevaziđe. U tome podržavam i Žarka Koraća i demokratski blok Srbije koji je odbio da glasa za tu rezoluciju upravo zbog toga“, odlučan je ovaj hrabri dječak.
„Smatram da to jeste jedan izuzetno lep gest, iako se sa Borisom Tadićem u mnogo čemu ne slažem i smatram da je trebao upravo da apeluje u mnogo slučajeva, vezano i za izglasavanje Rezolucije itd, ali to nisam ni očekivao od njega“, kaže Rastko.
Prijetnje koje je dobivao od ekstremnih desničarskih organizacija zbog isticanja svoga stava da Srbija mora priznati genocid u Srebrenici i tako se suočiti sa svojom prošlošću, Rastku ništa ne znače:
„Te pretnje me nikako ne mogu da navedu da prestanem da se bavim humanitarnim radom. One meni samo mogu još više da ukažu da nacionalizam i mržnja jesu veoma prisutni u Srbiji, da jesu veliki problem. To me samo može još više podstaći da nastavim da se bavim humanitarnim radom“, odlučan je Rastko.
Iz Srebenice Rastko se u Srbiju vraća s porukom:
„To je pre svega poruka mira, tolerancije i ljubavi, to je poruka međusobnog razumevanja i poštovanja svih naroda, svih ljudi, ne samo na ovim prostorima nego i mnogo šire.“
Rastko nema ambicije za sada ulaziti duboko u politiku. On se nastavlja baviti isključivo humanitarnim radom i promovirati ljudska prava, mir, slobodu i toleranciju. On želi potaknuti mlade ljude u Srbiji da prevaziđu mržnju i nacionalizam.
