Piše: Adla Dizdar
27. januara 1993. godine umro je Srđan Aleksić, mladić iz Trebinja. Nekoliko dana ranije pretukla su ga četvorica pripadnika Vojske Republike Srpske.
„Kriv“ je bio zato što je u svom rodnom gradu stao u zaštitu prijatelja i susjeda, Bošnjaka Alena Glavovića. Nanesene povrede bile su smrtonosne. Srđan je preminuo na današnji dan, prije 18 godina.
Otac Rade Aleksić posjetio je i danas grob svoga sina Srđana i rekao:
“Da sam tad dobio unuka ili unuku, danas bi bili punoljetni. Dobio bih čovjeka. Ovako, na drugi način, imam čovjeka u ljudima koji prihvataju Srđana kao simbol nečega dobrog, nečega plemenitog. Jer, Srđan je pokazao šta znači imati prijatelja, pa ako treba i žrtvovati se za njega. Danas sam tužan i radostan, ali i ponosan jer vidim da sve više ljudi bira ono što je dobro i plemenito, da biraju pravi način i pravi odnos čovjek prema čovjeku.”
Spomen-ploča u Pančevu, 8. novembar 2010.Na Srđanov grob stigao je i buket cvijeća iz Pančeva (Republika Srbija), grada koji je nedavno postavio spomen-ploču kao znak sjećanja na Srđana Aleksića. Po ovom Trebinjcu ime nose jedna sarajevska i novosadska ulica, dok su u Tuzli, Mostaru, Bihaću, Foči i Podgorici pokrenute iste inicijative.
Upravo u četvrtak u Mostaru su građani potpisivali peticiju sa željom da jedna ulica ili trg ponesu časno ime Srđana Aleksića. Inicijator je Forum mladih SDP -a.
"Srđan Aleksić jedan je od onih ljudi koji su svojim djelom sačuvali obraz čovječanstva u vremenima ratnog ludila. Želja nam je da se i Mostar pridruži onim gradovima čiji su stanovnici i gradske vlasti znali prepoznali veličinu Srđana Aleksića i dodijelili njegovo ime jednoj od svojih ulica", objašnjavaju u Forumu mladih SDP-a.
Srđanovo ime potrebno Mostaru
„Mislim da jedna ulica ili trg ili most koji se gradi iz Centra 2 Sjeverni logor mogu da nose ime ovog mladića. Mislim da je to potrebno ovom gradu u kojem konstantno postoje razlike i ističu si nacionalni problemi koji razdvajaju mlade. Također, tu su i problemi sa školom - dvije škole pod jednim krovom. I sve to utiče da mladi ljudi ne sarađuju između sebe. Ovo je jedan način da se približimo jedni drugima. Mislim da Srđan Aleksić je najbolji primjer - on je u vremenu 1992.-1995., u tom ratnom razdoblju, pokazao koliki je čovjek“, kaže Alma Pelo, predsjednica Foruma.
Kako će postupak teći u Gradskom vijeću niko ne može predvidjeti jer jedan od problema koje Vijeće godinama ne uspijeva riješiti su upravo nazivi ulica. Do sada nisu uspjeli dogovoriti izmjenu naziva ulica koje nose imena fašističkih ideologa poput Francetića i Budaka.
Potpredsjednik Gradskog vijeća Danijel Vidović smatra kako se inicijativa o ulici Aleksića treba naći na dnevnom redu.
"To će se dogoditi kada budemo mijenjali sve sporne nazive ulica u Mostaru", kaže on.
Među Mostarcima ima i onih koji za Srđana Aleksića nisu čuli. Ipak, svi su pristali rado potpisati peticiju smatrajući da taj hrabri mladić zaslužuje da mu Mostar oda počast.
"Neko sjećanje na nekoga ko je želio da spasi nešto što je drugačije u tom momentu mislim da ne bi bilo loše".
"Pa prije Trebinje treba da dobije po njemu ulicu? Ali eto."
"Smatramo da je potrebno za ovaj grad zato što je multinacionalnost uvijek dobra".
"Baš mi je žao što je taj dječko stradao. Neka se zove po njemu".
Kad Gradsko vijeće ne bi i ovo pitanje ispolitiziralo, bio bi to pokazatelj da u gradu na Neretvi poštovanje i ljudskost nisu u potpunosti izgubljeni.
27. januara 1993. godine umro je Srđan Aleksić, mladić iz Trebinja. Nekoliko dana ranije pretukla su ga četvorica pripadnika Vojske Republike Srpske.
„Kriv“ je bio zato što je u svom rodnom gradu stao u zaštitu prijatelja i susjeda, Bošnjaka Alena Glavovića. Nanesene povrede bile su smrtonosne. Srđan je preminuo na današnji dan, prije 18 godina.
Otac Rade Aleksić posjetio je i danas grob svoga sina Srđana i rekao:
“Da sam tad dobio unuka ili unuku, danas bi bili punoljetni. Dobio bih čovjeka. Ovako, na drugi način, imam čovjeka u ljudima koji prihvataju Srđana kao simbol nečega dobrog, nečega plemenitog. Jer, Srđan je pokazao šta znači imati prijatelja, pa ako treba i žrtvovati se za njega. Danas sam tužan i radostan, ali i ponosan jer vidim da sve više ljudi bira ono što je dobro i plemenito, da biraju pravi način i pravi odnos čovjek prema čovjeku.”
Upravo u četvrtak u Mostaru su građani potpisivali peticiju sa željom da jedna ulica ili trg ponesu časno ime Srđana Aleksića. Inicijator je Forum mladih SDP -a.
"Srđan Aleksić jedan je od onih ljudi koji su svojim djelom sačuvali obraz čovječanstva u vremenima ratnog ludila. Želja nam je da se i Mostar pridruži onim gradovima čiji su stanovnici i gradske vlasti znali prepoznali veličinu Srđana Aleksića i dodijelili njegovo ime jednoj od svojih ulica", objašnjavaju u Forumu mladih SDP-a.
Srđanovo ime potrebno Mostaru
„Mislim da jedna ulica ili trg ili most koji se gradi iz Centra 2 Sjeverni logor mogu da nose ime ovog mladića. Mislim da je to potrebno ovom gradu u kojem konstantno postoje razlike i ističu si nacionalni problemi koji razdvajaju mlade. Također, tu su i problemi sa školom - dvije škole pod jednim krovom. I sve to utiče da mladi ljudi ne sarađuju između sebe. Ovo je jedan način da se približimo jedni drugima. Mislim da Srđan Aleksić je najbolji primjer - on je u vremenu 1992.-1995., u tom ratnom razdoblju, pokazao koliki je čovjek“, kaže Alma Pelo, predsjednica Foruma.
Kako će postupak teći u Gradskom vijeću niko ne može predvidjeti jer jedan od problema koje Vijeće godinama ne uspijeva riješiti su upravo nazivi ulica. Do sada nisu uspjeli dogovoriti izmjenu naziva ulica koje nose imena fašističkih ideologa poput Francetića i Budaka.
Potpredsjednik Gradskog vijeća Danijel Vidović smatra kako se inicijativa o ulici Aleksića treba naći na dnevnom redu.
"To će se dogoditi kada budemo mijenjali sve sporne nazive ulica u Mostaru", kaže on.
Među Mostarcima ima i onih koji za Srđana Aleksića nisu čuli. Ipak, svi su pristali rado potpisati peticiju smatrajući da taj hrabri mladić zaslužuje da mu Mostar oda počast.
"Neko sjećanje na nekoga ko je želio da spasi nešto što je drugačije u tom momentu mislim da ne bi bilo loše".
"Pa prije Trebinje treba da dobije po njemu ulicu? Ali eto."
"Smatramo da je potrebno za ovaj grad zato što je multinacionalnost uvijek dobra".
"Baš mi je žao što je taj dječko stradao. Neka se zove po njemu".
Kad Gradsko vijeće ne bi i ovo pitanje ispolitiziralo, bio bi to pokazatelj da u gradu na Neretvi poštovanje i ljudskost nisu u potpunosti izgubljeni.
