Srbijanski pravni tim nastavio je treći dan izlagati na Međunarodnom sudom pravde (ICJ) u Den Haagu svoju uvodnu argumentaciju u slučaju tužbe i protutužbe za genocid s državom Hrvatskom, ustvrdivši da suprotna strana nije iznijela ni jedan valjan dokaz koji bi opravdao pokretanje postupka.
U srijedu se kao član srbijanskog tima, profesor međunarodnog prava na sveučilištu Middlesex u Londonu William Schabas (Vilijam Šabas), pozvao na presudu ICJ-a iz 2007.godine u slučaju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije, prilikom čega je utvrđeno da je genocid počinjen jedino u Srebrenici, a optužena država je oslobođena odgovornosti.
„Preko 10 tisuća ljudi je ubijeno u Sarajevo. Dnevno je bilo i 100 ubijenih. Te brojke premašuju stradale u Vukovaru. Ako ovaj sud nije odlučio da je genocid počinjen u Sarajevu, zašto bi zaključio da je počinjen u Vukovaru?“, upitao je haške suce Schabas.
Član srbijanskog pravnog tima je pri tom podsjetio i da su se zločini i masovna ubijanja događala na širokoj osnovi u logoru u BiH Omarskoj, a makar je bio gori od svih logora u koje su odvedeni zarobljeni građani hrvatske nacionalnosti 1991.godine, nije uzet kao dokaz genocida.
„Dokazi Hrvatske nisu ni veće kvantitete, niti veće kvalitete od onih iz slučaja BiH protiv Srbije.“, konstatirao je Schabas.
Zahtjev Hrvatske - da se Srbija osudi za genocid i nakon toga plati odštetu, britanski profesor je ocijenio neutemeljenim, govoreći o njemu kao već viđenoj stvari (deja vu-ju).
Dokaze hrvatske strane, vojne dokumente o čišćenju terena na pobunjenom području Hrvatske 1991.godine, Schabas je okarakterizirao kao krivo predstavljene - budući da su se prema njegovom tumačenju odnosili na čišćenje hrvatskih snaga, a ne etničko čišćenje stanovništva hrvatske nacionalnosti.
Pri tom je Schabas dao opasku – kako se genocidna namjera s druge strane može iščitati iz izjave hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana sa sastanka na otočju Brijuni u vezi napada na pobunjeno područje (na način da Srbi nestanu, op.a.). O tome će vjerovatno biti više govora pri obrazlaganju protutužbe za genocid nad građanima srbijanske nacionalnosti 1995.godine pri operaciji Oluja.
„JNA nije organ Srbije“
U nastavku argumentacije Novak Lukić, odvjetnik oslobođenog načelnika Glavnog štaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića, nastavio je osporavati dokaze koje je prošli tjedan sudu iznio hrvatski pravni tim, najviše u vezi toga – da su akcije Jugoslavenske narodne armije, JNA, temelj za traženje ratne odštete od Srbije.
Lukić je pokušao prikazati kako JNA nije korištena za stvaranje Velike Srbije, kako je optužila Hrvatska, nego da je branila Jugoslaviju od hrvatskih snaga. Pri tom je ustvrdio da su hrvatske snage željele stvoriti Veliku Hrvatsku te da su one napale prvo JNA u njezinim hrvatskim kasarnama.
Također je naveo kako je JNA bila nezavisna od srbijanskog političkog vrha, govoreći o navodnom sukobu mistra obrane SFRJ i generala JNA Veljka Kadijevića i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Neke svjedoke koji su svjedočili o akcijama JNA i srpskih snaga u Hrvatskoj upravljanim iz Beograda - Lukić je opisao kao pristrane zbog njihove suradnje s haškim tužiteljstvom. Poput pokajnika Milana Babića, osuđenog na 13 godina zatvora kao jednog od vođa pobune u Hrvatskoj, kao i Renea Tunensa – belgijskog vojnog analitičara haškog tužiteljstva, koji je na više suđenja opisao zaključke istraživanja o zapovjednom lancu srpskih snaga.
„Nema dokaza da je JNA poduzela određene akcije na temelju naređenja ili kontrole Miloševića i srbijanskog vodstva.“, naveo je Lukić opisujući funkciju JNA 1991.godine - kao tampon zonu između hrvatskih snaga i srpskih pobunjenika, koji su prema njegovoj tezi djelovali samostalno.
Makar je odbacivao povezanost JNA i Beograda, odvjetnik je pokušao skinuti kolektivnu odgovornost sa srpskih snaga. Zločine koji su se dogodili u Hrvatskoj, poput pokolja oko 200 zarobljenika na Ovčari i ubijanja u Veleprometu, Lukić je opisao kao individualne incidente koji također nisu bili zapovjeđeni iz Beograda.
„Sudsko vijeće je našlo da je pukovnik (JNA, Mile) Mrkšić samostalno odlučio predati zarobljenike, bez ikakve ranije konzultacije s vlastima u Beogradu.“, individualizirao je krivnju za zločin na Ovčari član srbijanskog pravnog tima.
Argumentacija se nastavlja kasnije popodne, kao i idućih dana do kraja tjedna, kada će se napraviti kraća pauza, a nakon koje će uslijediti završnica suđenja međusobnih optužbi za genocid.
U srijedu se kao član srbijanskog tima, profesor međunarodnog prava na sveučilištu Middlesex u Londonu William Schabas (Vilijam Šabas), pozvao na presudu ICJ-a iz 2007.godine u slučaju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije, prilikom čega je utvrđeno da je genocid počinjen jedino u Srebrenici, a optužena država je oslobođena odgovornosti.
„Preko 10 tisuća ljudi je ubijeno u Sarajevo. Dnevno je bilo i 100 ubijenih. Te brojke premašuju stradale u Vukovaru. Ako ovaj sud nije odlučio da je genocid počinjen u Sarajevu, zašto bi zaključio da je počinjen u Vukovaru?“, upitao je haške suce Schabas.
Član srbijanskog pravnog tima je pri tom podsjetio i da su se zločini i masovna ubijanja događala na širokoj osnovi u logoru u BiH Omarskoj, a makar je bio gori od svih logora u koje su odvedeni zarobljeni građani hrvatske nacionalnosti 1991.godine, nije uzet kao dokaz genocida.
„Dokazi Hrvatske nisu ni veće kvantitete, niti veće kvalitete od onih iz slučaja BiH protiv Srbije.“, konstatirao je Schabas.
Zahtjev Hrvatske - da se Srbija osudi za genocid i nakon toga plati odštetu, britanski profesor je ocijenio neutemeljenim, govoreći o njemu kao već viđenoj stvari (deja vu-ju).
Dokaze hrvatske strane, vojne dokumente o čišćenju terena na pobunjenom području Hrvatske 1991.godine, Schabas je okarakterizirao kao krivo predstavljene - budući da su se prema njegovom tumačenju odnosili na čišćenje hrvatskih snaga, a ne etničko čišćenje stanovništva hrvatske nacionalnosti.
Pri tom je Schabas dao opasku – kako se genocidna namjera s druge strane može iščitati iz izjave hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana sa sastanka na otočju Brijuni u vezi napada na pobunjeno područje (na način da Srbi nestanu, op.a.). O tome će vjerovatno biti više govora pri obrazlaganju protutužbe za genocid nad građanima srbijanske nacionalnosti 1995.godine pri operaciji Oluja.
„JNA nije organ Srbije“
U nastavku argumentacije Novak Lukić, odvjetnik oslobođenog načelnika Glavnog štaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića, nastavio je osporavati dokaze koje je prošli tjedan sudu iznio hrvatski pravni tim, najviše u vezi toga – da su akcije Jugoslavenske narodne armije, JNA, temelj za traženje ratne odštete od Srbije.
Lukić je pokušao prikazati kako JNA nije korištena za stvaranje Velike Srbije, kako je optužila Hrvatska, nego da je branila Jugoslaviju od hrvatskih snaga. Pri tom je ustvrdio da su hrvatske snage željele stvoriti Veliku Hrvatsku te da su one napale prvo JNA u njezinim hrvatskim kasarnama.
Također je naveo kako je JNA bila nezavisna od srbijanskog političkog vrha, govoreći o navodnom sukobu mistra obrane SFRJ i generala JNA Veljka Kadijevića i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Neke svjedoke koji su svjedočili o akcijama JNA i srpskih snaga u Hrvatskoj upravljanim iz Beograda - Lukić je opisao kao pristrane zbog njihove suradnje s haškim tužiteljstvom. Poput pokajnika Milana Babića, osuđenog na 13 godina zatvora kao jednog od vođa pobune u Hrvatskoj, kao i Renea Tunensa – belgijskog vojnog analitičara haškog tužiteljstva, koji je na više suđenja opisao zaključke istraživanja o zapovjednom lancu srpskih snaga.
„Nema dokaza da je JNA poduzela određene akcije na temelju naređenja ili kontrole Miloševića i srbijanskog vodstva.“, naveo je Lukić opisujući funkciju JNA 1991.godine - kao tampon zonu između hrvatskih snaga i srpskih pobunjenika, koji su prema njegovoj tezi djelovali samostalno.
Makar je odbacivao povezanost JNA i Beograda, odvjetnik je pokušao skinuti kolektivnu odgovornost sa srpskih snaga. Zločine koji su se dogodili u Hrvatskoj, poput pokolja oko 200 zarobljenika na Ovčari i ubijanja u Veleprometu, Lukić je opisao kao individualne incidente koji također nisu bili zapovjeđeni iz Beograda.
„Sudsko vijeće je našlo da je pukovnik (JNA, Mile) Mrkšić samostalno odlučio predati zarobljenike, bez ikakve ranije konzultacije s vlastima u Beogradu.“, individualizirao je krivnju za zločin na Ovčari član srbijanskog pravnog tima.
Argumentacija se nastavlja kasnije popodne, kao i idućih dana do kraja tjedna, kada će se napraviti kraća pauza, a nakon koje će uslijediti završnica suđenja međusobnih optužbi za genocid.
