Četvrti dan argumentacije tužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) hrvatski pravni tim je osporavao protuargumentaciju srpskog tima i tvrdnje – kako Jugoslavenska narodna armija (JNA) nije imala kontrolu nad paravojnim formacijama i ostalim srpskim snagama u Hrvatskoj 1991.godine, kao i da je u ratu sudjelovala kao mirovna tampon zona između srpskih pobunjenika i hrvatskih formacija.
„Odgovor korespodenta – kako je JNA igrala neutralnu i obrambenu ulogu u kampanji, nije samo u suprotnosti dokaza podnositelja (tužbe), već i s utvrđenim činjenicama ICTY-a (Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju)u vezi tog pitanja“, naveo je Keir Starmer, jedan od predstavnika hrvatskog pravnog tima.
Britanski pravni stručnjak za međunarodno i kazneno pravo podsjetio je pri tom na pravomoćnu presudu Miletu Mrkšiću, oficiru JNA osuđenom na 20 godina zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za masakr oko 200 vukovarskih zarobljenika na Ovčari te na presudu Milanu Martiću, jednom od vođa kninske pobune, osuđenom na 35 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti.
„Od srpnja 1991.godine JNA je postala aktivno uključena u osvajanju teritorija, nije se samo postavljala između pobunjenih Srba i hrvatskih lokalnih vlasti“, citirao je odvjetnik Mrkšićevu presudu.
„Početkom oružanog napada na selo Kijevo s većinskim stanovništvom hrvatske nacionalnosti u kolovozu 1991.godine JNA je bila čvrsto uključena na strani vlasti tzv.SAO Krajine u borbi da zauzme područja“, naveo je zaključak nalaza u presudi Martiću.
Spomenute akcije JNA, kao i dokazi o sudjelovanju njezinih pripadnika u ubijanju, zlostavljanju, nezakonitom zatočavanju i uništavanju imovine građana hrvatske nacionalnosti, prema tvrdnji hrvatskog pravnog tima - čine osnovu za traženje ratne odštete od Srbije. Hrvatski tim je ustvrdio da je JNA bila vojni organ države Srbije, što nju čini odgovornom za rasprostranjene zločine progona civila hrvatske nacionalnosti s jedne trećine Hrvatske, a koji su dosegnuli razmjere genocida.
Masovne grobnice, logori i rašireno seksualno nasilje kao elementi genocida
Tijekom argumentacije o raširenim zločinima na području Hrvatske zauzetom od strane srpskih snaga nabrojeno je više stravičnih zločina protiv zarobljenih civila. Voditeljica hrvatskog tima Vesna Crnić-Grotić navela je pri tom niz reprezentativnih primjera masovnih silovanja djevojčica, žena i starica.
Osim opisa držanja u seksualnom ropstvu žena, spomenuti su i primjeri kastriranja muškaraca, kao i ostalog seksualnog nasilja koje se nakon zarobljavanja nastavilo u zatočeničkim centrima u Hrvatskoj i van nje. Kroz srpske logore je prema podacima prošlo oko 7.700 građana hrvatske nacionalnosti.
„Zarobljenim Hrvatima se željelo nanesti što više boli“, navela je pri argumentaciji Crnić-Grotić govoreći o sistematskom i rasprostranjenom nasilju nad zarobljenicima.
Neke od primjera užasnih zločina protiv civila spomenuo je i Davorin Lapaš, profesor međunarodnog prava iz Zagreba, navodeći brojku od 142 do sada pronađene masovne grobnice u Hrvatskoj s 3656 žrtava (od 3200 identicifiranih 27 posto pronađenih su žene, 38,5 su stariji od 60 godina).
Lapaš je pri tom odbacio protuargumentaciju Srbije - da se radi o mjestima neorganiziranih pokopa i manjim skupinama preminulih osoba.
U nastavku nabrajanja hrvatskih mjesta u kojima su nakon zauzimanja streljani mnogi stanovnici četvrti dan argumentacije su spomenuti – Dalj, Erdut, Kijevo, Berak, Ćetekovac, Balinovac, Pakrac, Tovarnik, Hrvatska Kostajnica, Novo Selo Glinsko, Donji Čaglić...
Profesor Lapaš je istaknuo da je previše zločina da bi se svi nabrojali, kao i da za mnoge ne postoje preživjeli svjedoci.
U petak će se dovršiti uvodna argumentacija hrvatskog tima nakon čega će idući tjedan na optužbe odgovoriti pravni tim Srbije, kao i izložiti argumente svoje protutužbe - u kojoj tereti državu Hrvatsku za genocid nad stanovništvom srpske nacionalnosti prilikom akcije Oluja 1995.godine.
„Odgovor korespodenta – kako je JNA igrala neutralnu i obrambenu ulogu u kampanji, nije samo u suprotnosti dokaza podnositelja (tužbe), već i s utvrđenim činjenicama ICTY-a (Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju)u vezi tog pitanja“, naveo je Keir Starmer, jedan od predstavnika hrvatskog pravnog tima.
Britanski pravni stručnjak za međunarodno i kazneno pravo podsjetio je pri tom na pravomoćnu presudu Miletu Mrkšiću, oficiru JNA osuđenom na 20 godina zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za masakr oko 200 vukovarskih zarobljenika na Ovčari te na presudu Milanu Martiću, jednom od vođa kninske pobune, osuđenom na 35 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti.
„Od srpnja 1991.godine JNA je postala aktivno uključena u osvajanju teritorija, nije se samo postavljala između pobunjenih Srba i hrvatskih lokalnih vlasti“, citirao je odvjetnik Mrkšićevu presudu.
„Početkom oružanog napada na selo Kijevo s većinskim stanovništvom hrvatske nacionalnosti u kolovozu 1991.godine JNA je bila čvrsto uključena na strani vlasti tzv.SAO Krajine u borbi da zauzme područja“, naveo je zaključak nalaza u presudi Martiću.
Spomenute akcije JNA, kao i dokazi o sudjelovanju njezinih pripadnika u ubijanju, zlostavljanju, nezakonitom zatočavanju i uništavanju imovine građana hrvatske nacionalnosti, prema tvrdnji hrvatskog pravnog tima - čine osnovu za traženje ratne odštete od Srbije. Hrvatski tim je ustvrdio da je JNA bila vojni organ države Srbije, što nju čini odgovornom za rasprostranjene zločine progona civila hrvatske nacionalnosti s jedne trećine Hrvatske, a koji su dosegnuli razmjere genocida.
Masovne grobnice, logori i rašireno seksualno nasilje kao elementi genocida
Tijekom argumentacije o raširenim zločinima na području Hrvatske zauzetom od strane srpskih snaga nabrojeno je više stravičnih zločina protiv zarobljenih civila. Voditeljica hrvatskog tima Vesna Crnić-Grotić navela je pri tom niz reprezentativnih primjera masovnih silovanja djevojčica, žena i starica.
Osim opisa držanja u seksualnom ropstvu žena, spomenuti su i primjeri kastriranja muškaraca, kao i ostalog seksualnog nasilja koje se nakon zarobljavanja nastavilo u zatočeničkim centrima u Hrvatskoj i van nje. Kroz srpske logore je prema podacima prošlo oko 7.700 građana hrvatske nacionalnosti.
„Zarobljenim Hrvatima se željelo nanesti što više boli“, navela je pri argumentaciji Crnić-Grotić govoreći o sistematskom i rasprostranjenom nasilju nad zarobljenicima.
Neke od primjera užasnih zločina protiv civila spomenuo je i Davorin Lapaš, profesor međunarodnog prava iz Zagreba, navodeći brojku od 142 do sada pronađene masovne grobnice u Hrvatskoj s 3656 žrtava (od 3200 identicifiranih 27 posto pronađenih su žene, 38,5 su stariji od 60 godina).
Lapaš je pri tom odbacio protuargumentaciju Srbije - da se radi o mjestima neorganiziranih pokopa i manjim skupinama preminulih osoba.
U nastavku nabrajanja hrvatskih mjesta u kojima su nakon zauzimanja streljani mnogi stanovnici četvrti dan argumentacije su spomenuti – Dalj, Erdut, Kijevo, Berak, Ćetekovac, Balinovac, Pakrac, Tovarnik, Hrvatska Kostajnica, Novo Selo Glinsko, Donji Čaglić...
Profesor Lapaš je istaknuo da je previše zločina da bi se svi nabrojali, kao i da za mnoge ne postoje preživjeli svjedoci.
U petak će se dovršiti uvodna argumentacija hrvatskog tima nakon čega će idući tjedan na optužbe odgovoriti pravni tim Srbije, kao i izložiti argumente svoje protutužbe - u kojoj tereti državu Hrvatsku za genocid nad stanovništvom srpske nacionalnosti prilikom akcije Oluja 1995.godine.
