Manje od dvije sedmice dijele nas od odluke Brisela da li će Crnoj Gori odobriti početak pred-pristupnih pregovora sa EU, čemu se, kako sada stvari stoje, najviše protivi Francuska, koja insistira na konkretnijim rezultatima unutrašnjih reformi kod nas. O tome za RSE govori politikolog, član Foruma 2010, Dritan Abazović.
Abazović: Najviše bih volio da Crna Gora dobije datum pregovora i da samim tim ode stepenicu više u evropskim integracijama, ali ako bih bio do kraja realan, mislim da naša zemlja nije zalužila da dobije datum pregovora jer mislim da se u prethodnih godinu dana nije uradilo onoliko koliko su evropski emisari očekivali od Crne Gore. Nisu se ispunili svi zadaci koji su od nas bili traženi još prije godinu dana. Mislim da Vlada premijera Lukšića nije uspjela da pokaže potpunu privrženost evropskim integracijama i da zadatke, koji su postavljeni i koji su decidno bili pobrojani, dovede do kraja. Bez obzira na to, radi se o političkoj odluci i o optimizmu koji je realan, obzirom na sva dešavanja u regionu i obzirom na poziciju Crne Gore. EU neće zatvarati vrata Zapadnom Balkanu. Mislim da postoji dobra osnova da budemo optimistični, da ćemo zaista dobiti status pregovora.
RSE: Šta god odlučio Brisel, vlast će sasvim sigurno nastojati da minimizuje loše posljedice po dalji razvoj Crne Gore, ako bi odgodio početak pregovora sa Unijom, ili će maksimalizovati politički profit ako dobijemo zeleno svjetlo za narednu fazu evropskih integracija. U kojoj mjeri će odluka Brisela uticati na političke prilike kod nas i da li može imati određujuću ulogu u tome hoće li izbora biti već sljedeće godine ili u redovnom terminu 2013. godine?
Abazović: Ne očekujem izbore prije 2013. godine, bez obzira na odluku koju će donijeti Brisel. Mislim da bi crnogorskim vlastima izuzetno odgovaralo da, ukoliko dobije datum pregovora, takve izbore organizuje već na proljeće, samim tim da uguši nezadovoljstvo ili da legitimiše realne zahtjeve građana, koji su svakim danom sve veći i veći, uslijed slabih odluka, prije svega vezanih za ekonomsku politiku Crne Gore. Oni će u jednom navratu minimalizovati štetu nedobijanjem ili da će maximalizovati korist ukoliko budu dobili datum pregovora.
Sumnjam da bi izbori promijenili nešto suštinski, čak i kada bi se desili na proljeće.
Mislim da se nisu pretrgli da taj datum dobiju. Samim tim u posljednjih mjesec-dva su već pripremali javno mnjenje, ili građane Crne Gore, za jedan drugačiji scenario kada mi ne bi dobili datum pregovora i kada bi na neki način malo započinjali s evropskim integracijama koje, po nekim čelnicima i nekim ciljevima, koji su oni imali, možda u ovom momentu Crnoj Gori nisu toliko potrebni. Crna Gora nije spremna da se do kraja žrtvuje da bi dostigla sve one ciljeve koje su joj potrebni. Mislim da su takve ideje opasne i da ovo, što oni rade, je klasična politička igra koju su oni pripremili. Sumnjam da bi izbori promijenili nešto suštinski, čak i kada bi se desili na proljeće. Više bih volio da Crna Gora dobije datum kada budu izbori 2013. godine da izvrši provjeru legitimiteta sadašnje vlasti.
RSE: Da li je ipak nekakv signal da su izbori bliže nego što to mi mislimo sada već otvoreni sukob predsednika države i predsednika Skupštine? Šta je ili ko je po vama u pozadini sve oštrijeg političkog konflikta dva ključna čovjeka u državi i kakve su moguće posljedice? U DPS-u i SDP-u odbacuju mogućnost raskida koalicije i u DPS-u tvrde kako o podjelama u toj partiji nema ni govora.
Abazović: Tvrdio sam da SDP definitivno ne razmišlja o tome da raskine koaliciju jer bi to značilo njihovo samoubistvo. Sa DPS-om je nešto drugačija situacija. Ova konstantna previranja i konstantna prepucavanja na relaciji predsjednika države i predsjednika Parlamenta mene podsjeća na političku sapunicu koja ima samo jedan cilj – pozicioniranje pred nekim novim vremenom koje će nastupiti u Crnoj Gori, da li za šest mjeseci, godinu ili dvije.
Iz njihovog ličnog sukoba, koji se dešava na toj relaciji, najviše profitira lider DPS-a i prvi politički čovjek Crne Gore u smislu realne moći, a to je Milo Đukanović koji, ukoliko bude želio da se vrati na neku od državničkih funkcija, samim sukobom koji se dešava između Krivokapića i Vujanovića, sebi u potpunosti omogućava lagodnu poziciju. Njega ljudi shvataju kao nekoga ko je između njih dvoje – između jednog super Crnogorca, kojim se želi predstaviti Krivokapić, i jednog low profile Crnogorca koji ima jako dobre konekcije sa Srbijom, kakvim se želi predstaviti Vujanović. Ni jedan ni drugi neće profitirati iz ovoga. Na kraju ipak će se neko osjetiti poraženim. Mislim da to najviše odgovara čelnicima DPS-a i onom krilu DPS-a koji sada pokušava da balansira između onoga što je super crnogorstvo i nečega što bi u budućnosti moglo da bude snižavanje tenzija sa strankama koje imaju srpski predznak u imenu.
Slaba opozicija
RSE: Vi držite otvorenom mogućnost povratka Mila Đukanovića na neku od državnih funkcija. Sve češće se kao neminovan politički i društveni proces kod nas pominje takozvana Sanaderizacija, kako bi se napravila analogija sa Hrvatskom i njenim naglim promjenama u susret Briselu, a koje su dovele do brzog rastakanja ugleda vladajuće HDZ, čiji je predsjednik i bivši premijer završio u zatvoru zbog sumnji na korupciju i zloupotrebu položaja. Da li je tako nešto moguće u našem kontekstu, za koji aktualni premijer Lukšić kaže da je drastično drugačiji od Hrvatske, dok se bivši premijer Đukanović neprimjerenim vokabularom obrušio na one koji forsiraju priču o Sanaderizaciji?
Abazović: Sanaderizacija je nešto što bi bilo spanosno po mom mišljenju da se desi u Crnoj Gori. Ovo nikako ne znači bilo kakvo zlonamjerno mišljenje da neko treba da radi na tome da neko treba da bude kolateralna šteta, bilo evropskih integracija, bilo evropskog puta Crne Gore. Ali u svakom slučaju jedna defozilizacija javne scene i jedan detaljni pretres koji bi samo iznio na vidjelo sve ono što se dešavalo proteklih godina i na taj način neke ljude potpuno očistio od nekih repova koji ih prate ili bi neke ljude smjestio tamo gdje im je mjesto. To bi bilo zaista spanosno i nešto što bi bilo istorijski za Crnu Goru.
Đukanović je toliko stvorio potpornih stubova koji drže čvrsto njegovu vlast koja vrlo teško može da se uruši pod bilo kakvim pritiskom u ovom momentu.
U ovom momentu mislim da ne postoje uslovi da se to desi. Na žalost, u Crnoj Gori je malo drugačija situacija nego u Hrvatskoj. Mislim da je opozicija mnogo slabija i mislim da je Đukanović svih ovih godina toliko iskristalisao institucije i toliko stvorio potpornih stubova koji drže čvrsto njegovu vlast koja vrlo teško može da se uruši pod bilo kakvim pritiskom u ovom momentu. Mislim da je retorika koju Đukanović koristi u zadnje vrijeme dio smišljene kampanje koja se dešava da bi ljudi prestali čak i da razmišljaju o 'sanaderizaciji' Crne Gore, o lustraciji, o profunkcionisanju kompletnog sustavnog i policijskog sistema. Njegova retorika iskazuje da je on ipak zabrinut šta će biti sa Crnom Gorom kada ona bude jasnije zakoračila u evropske integracije, kada bude zaista ispunjavala one uslove koji budu postavljeni.
Mislim da Lukšić griješi kada kaže da mi treba da imamo neki drugačiji i različit put od Hrvatske. Na taj način samo podržava Đukanovića i nastoji da kaže da Crnoj Gori nisu potrebne nikakve radikalne promjene, nego da će se sve desiti jednim evolucijskim putem i da će to biti proces koji će trajati puno godina. Mislim da bi proces koji bi trajao puno godina išao u korist samo DPS-u, ali nikako građanima Crne Gore, koji su već umorni od konstantnog čekanja na to da prevlada stanje stagnacije i da se krene u neke ozbiljnije reforme, kako političkog, tako i ekonomskog sistema.
RSE: Može li eventualnu 'sanaderizaciju', kad god bi se ona dogodila preteći ulica u Crnoj Gori, kao što je to ovih dana bilo u Grčkoj ili Italiji? Nakon protesta, kojim su crnogorski studenti izašli iz sjenke učestalih radničkih štrajkova, sve više je poziva za rješavanjem situacije radikalnim putem, izlazak na ulicu, smjena vlasti i formiranje vlade nacionalnog spasa.
Abazović: Teško možemo očekivati neki scenario koji se desio u Grčkoj ili Italiji. Po mom mišljenju, nešto najbolje što bi se Crnoj Gori desilo, je da se u nekom sporazumu stvori ekspertska Vlada, koja bi bila depolitizovana i koja bi omogućila da se na izborima ponovno podijele karte i uspostavi neka normalna i funkcionalnija vlast od postojeće.
U svakom slučaju, mislim da Crnu Goru očekuje jedno zanimljivo proljeće, obzirom da će javni dug rasti i da će ekonomija i dalje stagnirati. Mislim da se niko više neće moći osjetiti potpuno komotno. Ali u jednoj ovakvoj političkoj konstalaciji, kada alternative nema ni dalje na vidiku, mislim da će to biti jako teško kanalisati. Na svakom dobronamjernom građaninu Crne Gore jeste da da podršku i studentima i radnicima i svima onima koji traže da zemlja bude bolja, prospartitetnija i da konačno počnu reforme, koje mogu da se čuju iz usta raznih političara i iz raznih političkih blokova, ali konkretnog rezultata na terenu na žalost i dalje nema.
