Mala primanja, prekovremeni rad koji nije plaćen, rad tokom praznika, loš tretman poslodavaca samo su neki od problema sa kojima se svakodnevno suočavaju crnogorski novinari.
To je pokazalo, prvi put u Crnoj Gori provedeno istraživanje CEDEM-a, o socijalnom položaju novinarske profesije.
Jedan od, u najmanju ruku, zabrinjavajućih podataka je i onaj o tome da velika većina crnogorskih novinara nema odgovor na pitanje zašto njih preko 80 posto nijesu članovi nekog udruženja ili Sindikata medija.
U maloj Crnoj Gori, u 57 elektronskih i štampanih glasila radi 809 novinara od kojih, kako je pokazalo istraživanje 15 posto osjeća veoma jaku socijalnu ugroženost. Novinarima zaposlenim u državnim medijima poslodavac više duguje nego onima koji su zaposleni u privatnim medijima. Umanjivanje primanja izraženije, međutim u privatnim nego u državnim medijima, odnosno risutnije u štampanim nego elektronskim glasilima.
Prema istraživanju koje je naručio Sindikat medija a pomogao OEBS 45 posto novinara radi uobičajenih osam sati ali je onih koji svakoga dana rade prekovremeno znakovitih 23 posto. Zabrinjava to što oni nijesu adekvatno ili uopšte plaćeni za prekovremene sate a pritom primorani su da rade i tokom praznika.
Socijalni uslovi u kojima rade crnogorski novinari dakle nijesu ni malo ružičasti.
Ako novinar nije slobodan u ekonomskom i socijalnom smsilu onda je teško očekivati da bude slobodan u svom radu i da ne podlegne raznim pritisicima koji dolaze sa različitih strana, primjećuje metodolog CEDEM-a Miloš Bešić:
“Dakle, ako se neko ko radi tako težak i odgovoran posao u smislu socijalnog statusa nalazi u nekom regresivnom položaju, ukoliko tu postoje ozbiljni deficiti postavlja se pitanje kvaliteta njegovog rada jer je to klasična stvar u teoriji motivacije. Takođe, naročito se postavlja pitanje izloženosti, osetljivosti na određene spoljne uslove koji u situaciji kada ste vi materijalno i socijalno ugroženiji mogu biti veoma izraženi."
Na prezentaciji istraživanja nije bilo niti jednog medijskog poslodavca kao ni predstavnilka Unije poslodavaca, što, kako kaže Marijana Camović iz Sindikata medija govori koliko su im novinari uopšte važni.
“Ja nijesam iznenađena brojem učesnika kao ni interesovanjem medija jer na ćalost uvijek je ovako kada govorimo sami o sebi. Takođe, to što nijesu došli poslodavci i predstavnici Unije poslodavaca govori o tome koliko oni vole da čuju komentar na njihov rad i koliko su spremni da se suoče sa načinom na koji tretiraju svoej zaposlene."
Svaka profesija se za svoja prava bori preko sindikata i strukovnih udruženja ali taj oblik borbe za bolje uslove za novinare u Crnoj Gori ne funkcioniše iz prostog razloga što nema kritične mase. To je pokazalo i istraživanje kroz podatak da preko 80 posto novinara nijesu članovi nekog udruženja ili Sindikata medija i što je još frašpantnije, ne nude odgovor zašto.
Novinaru Darku Ivanoviću kako kaže, ta vrsta šizofrenije nije jasna:
“Znači nemaju nikoga da ih po tom pitanju zaštiti, a neće da uđu u udruženja koja bi ih zaštitila jer ne vjeruju u svrsishodnost toga. Ja za to imam dvije teorije - prva je da se plaše poslodavaca da ne izgube posao jer se ovđe plate dijele pipetom, odnosno kako kome i kad odgovara od strane poslodavaca. Druga teorija je da su jednostavno nezainteresovani i da im je ovo čisto prolazna profesija. Ovdje čak imate nevjerovatan podatak o određenom procentu novinara koji nijesu ni informisani da postoji sindikat. To su za mene porazni podaci i stalno ovakve stvari krstim kao šizofreniju jer ne mogu da razumijem da ste svjesni da vam se stalno krše prava a vi ne želite da se organizujete."
Onima koji žele da mijenjaju loš socijalni ambijent za novinare u Crnoj Gori prvi i najteži zadatak će biti kako da prizovu novinare da se udružuju i tako djeluju prema poslodavcima i drugima od kojih zavisi njihov socijalni status, primjećuje Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore
“Ako 70 posto njih uopšte ne želi da se udružuje i bilo kakve forme esnafske borbe za to što nam je zajednički interes, onda je zaista pitanje kako ćemo dalje."