Delila Klovo, kao članica SDP-a, nakon izbora 2010. godine imenovana je ministricom za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice. Nedugo nakon imenovanja otkrila je problem koji je htjela otkloniti, međutim, sugerisano joj je da odustane od toga, nakon čega je podnijela ostavku. Poslije ostavke, nekadašnje stranačke kolege učinile su sve da Delila ne uspije naći posao. Tužila ih je, no ni Općinski, ni Kantonalni, ni Vrhovni sud nisu utvrdili diskriminaciju. Ovo je ujedno i prvi slučaj političke diskriminacije u BiH.
U državi za čovjeka, svoje mjesto u Vladi Bosansko-podrinjskog kantona našla je Delila Klovo, magistrica pravnih nauka.
Nakon pobjede Socijaldemokratske partije na izborima 2010.godine, Delila je imenovana ministricom za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice ovog kantona. Sa ambicijom da, kako kaže, “ispravlja krive Drine”, Delila je krenula u rješavanje prvog problema iz resora koji joj je dodijeljen.
“Vrlo brzo sam naišla na jedan problem koji je tada bio aktualan. Radilo se o naknadama za starateljstvo. Smatrajući da te naknade nisu ni zakonite ni moralne, jer su ljudi primali platu i uz platu su dobijali te naknade, a lica nad kojima su bili staratelji, bila su smještena u domove ili ustanove o kojima su oni brinuli 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, pripremila sam jedan prijedlog zaključka za Vladu”, priča Klovo.
U tom pokušaju su je spriječile partijske, ali i kolege iz drugih političkih stranaka. Govorili su joj da zaboravi na naknade socijalnim radnicima. Pošto to nije željela, podnijela je ostavku na ministarsku funkciju. Nedugo zatim, Delila Klovo prijavila se na javni konkurs za direktoricu Centra za socijalni rad u Goraždu.
“Opet me izabere Upravni odbor i ovaj put to ode na kantonalnu Vladu, koja na moju odluku o imenovanju ne dâ saglasnost”, kaže Delila.
Dotadašnji Delilin život potpuno se okreće. Ona, ali i njena porodica izložene su teroru.
“I onda je počela tortura. Ljudi su počeli da me izbjegavaju. Dvoje ljudi je sa mnom smjelo da popije kafu. Jednostavno je nastupio teror. I dalje tvrdim da je prekršen Zakon o vladinim i drugim imenovanjima, i da je prekršen Zakon o zabrani diskriminacije, koji garantuje zapošljavanje svim građanima pod jednakim uslovima, bez obzira na pol, rasu, političku ili drugu pripadnost”, navodi.
Potom se Delila odlučila tužiti Vladu Bosansko-podrinjskog kantona.
“Predala sam tužbu Općinskom sudu u Goraždu, koji je nakon godinu dana prvo donio presudu da nije nadležan”, priča Dalila.
Obratila se organizaciji "Vaša prava", koji su prihvatili njen slučaj, te uložili žalbu na prvostepenu presudu Kantonalnom sudu BPK.
“Tu žalbu je uvažio Kantonalni sud. Naloženo je ponovno suđenje. Na ponovljenom suđenju iznijeli smo praktično sve iste dokaze kao i u prvom. Potom je sudija donio presudu u kojoj odbija moju tužbu. Odbio je dokaze koji su ključni za utvrđivanje slučaja da sam ja diskriminisana. Odbija, kao dokaz, Odluku Kantonalnog odbora SDP-a u kojoj piše da se citiram: 'sugerira Vladi BPK da neda saglasnost na imenovanje Delile Klovo za direktoricu Centra za socijalni rad'. To je direktan dokaz o uplitanju jedne političke partije u jedan javan konkurs”, naglašava Delila.
U slučaj Delile Klovo uključio se i Ured ombudsmena za ljudska prava BiH. Vladi BPK uputili su preporuku da preispita odluku o nedavanju saglasnosti. U istoj toj preporuci stoji da Odluka o nedavanju saglasnosti nema obrazloženje, te da ostavka Delile Klovo na mjesto ministrice ne smije biti razlog nedavanja saglasnosti. Međutim, u praksi se ništa nije mjenjalo. Potom su zatražili reviziju Vrhovnog suda FBiH.
“Vrhovni sud je odbio reviziju. Bukvalno je rekao da sudija Općinskog suda ima demokratsko pravo da cijeni dokaze. Ako Vrhovni sud tako tumači Zakon o zabrani diskriminacije, šta ja onda imam da kažem kao magistar pravnih nauka?”, pita se Delila.
