Sjene ruskih aveti na 'eskadronima smrti' u Ukrajini

Claire Bigg i Daisy Sindelar (priredila Mirjana Rakela)

Otmica i mučenje ukrajinskih aktivista sa Euromaidana, poput Dmitrija Bulatova, koji se trenutno nalazi na liječenju u Litvi, pojačao je strahove od djelovanja „eskadrona smrti“ u Ukrajini. Ono što se za sada zna jest da njihovi pripadnici govore ruskim jezikom, istina s naglaskom.

Dmitrij Bulatov bio je otet 22. januara. Svoje otmičare nije vidio. Osam dana je imao povez na očima, a oni su ga tukli. Odrezali su mu dio uha, probijali mu ruke metalnim čavlima. Na kraju su ga ostavili da umre u šumi.

Iako ih nije vidio, mogao ih je čuti. A kad se napokon vratio u sigurnost, Bulatov, jedan od lidera Automaidana, dijela proevropskih prosvjeda u Kijevu, izjavio je da su njegovi otmičari razgovarali "s ruskim naglaskom."

To je osnažilo već postojeće sumnje među ukrajinskim prosvjednicima da se Rusi nalaze među državnim snagama sigurnosti kako bi pomogli Janukoviču i njegovoj vladi da nasilno ušutkaju dvomjesečne proevropske demonstracije.

Ukrajinski demonstranti svjedoče da su pripadnici specijalnih jedinca Berkut mijenjali rublje za hrivne i da su govorili "čistim“ ruskim jezikom, bez prepoznatljivog ukrajinskog naglaska.

Tome u prilog su i podaci da raste broj otetih demonstranata i novinara, neke od njih su ubile neidentificirane osobe koje su govorile ruskim jezikom, što je jednog od opozicijskih lidera Arsenija Jacjenuka natajeralo da ih nazove "eskadronima smrti" uspoređujući ih s onima iz Latinske Amerike.

Izvještaji o angažiranju ruskih bandi radi zastrašivanja prosvjednika za mnoge Ukrajince su vjerodostojni, jer su uvjereni da Moskva nastoji Ukrajinu staviti pod svoje okrilje, zbog čega je Moskva dala izdašan paket pomoći od 15 milijardi dolara Kijevu kako bi jednom za svagda sahranila evropske ambicije Ukrajine.

No, ruski novinar i stručnjak za sigurnost Andrej Soldatov kaže da je možda prerano okriviti Rusiju za val otmica i premlaćivanja, posebno jer u zemlji kao što je Ukrajina, ima veliki broj onih koji govore ruskim jezikom.

"To su Rusi, Bjelorusi, ali i mnogi Ukrajinci koji govore ruski. Razumijem tu vrstu zabrinutosti, i straha da se na teritoriju Ukrajine nalaze jedinice ili pojedinci iz Rusije. Ali mislim da ne postoji dovoljno činjenica koje bi to, barem, u ovoj fazi i potvrdile“.

Mogućnost ruskog angažmana, međutim, teško je ignorirati, s obzirom da ima sve više dokaza.

Nedavno su dvojica novinara iz ruske Republike Tatarstan, izjavili da su ih brutalno pretukli ljudi koji govore "čisti" ruski, nakon što su ih prislili da uđu u crni automobil, bez registarskih tablica, pored stana u kojem su boravili u predgrađu Kijeva.

Jedan od dopisnika, Nikita Perfiliev, rekao je izgubio nekoliko zuba u premlaćivanju, a lice njegova snimatelja, Antona Zakharova, puno je modrica.

Tu su i slučajevi aktivista Ihora Lutsenka i Jurija Verbitskog, koji su oteti 22. januara i premlaćeni. Verbitski je preminuo u šumi gdje je ostavljen, a Lutsenko, koji je preživio napad, rekao je kako se njegovi napadači govorili ukrajinski s "prepoznatljivim" naglaskom te da su bili „iznenađujuće neinformirani o događanjima u Ukrajini“.

Neki promatrači smatraju da su ruske obavještajne grupe uspješne u Ukrajini, naprosto zato što su domaće snage slabe.

"Vlasti su svjesno odabrale da ne ojačaju sigurnosne službe Ukrajine, i iznad svega, svoju kontrašpijunažu", napisao je Jurij Rajkhel u ukrajinskom listu "Dan", dodajući da je upravo to učinilo Ukrajinu "rajem za razne strane obavještajne službe“.

Ukrajinski politički analitičar Taras Berezovets smatra da se znatno povećao broj ruskih sigurnosnih snaga, poslanih u Ukrajinu od početka proevropskih protesta krajem novembra.

"Postoje mnogi predstavnici ruske obavještajne zajednice u Kijevu. Tu su oficiri iz glavne obavještajne službe ruskog Ministarstva obrane, te iz Federalne službe sigurnosti (FSB). Njihova glavna funkcija je da djeluju kao agenti koji također surađuju s ukrajinskim snagama sigurnosti i vojnim strukturama. Nije isključeno da oni daju savjete o tome kako slomiti mirne prosvjede, jer se Rusija u tome usavršila“.

Za neke, spomenuti „odredi smrti“ podsijećaju na grupe koje su organizirale ruske Federalne službe sigurnosti kako bi uklonili "teroriste", ali čija su meta često bila prava radnika i novinara tokom čečenskih ratova.

Napadi na Bulatova, Verbitskog i druge izvedeni su u stilu otmice i potom ubojstva ukrajinskog novinara Heorhija Gongadzea 2000-te. Nakon ubojstva, odrubljena mu je glava, i tijelo je ostavljeno u jednoj šumi izvan Kijeva, i to nakon što je objavio niz tekstova u kojima je otkrio korupcije na visokoj razini.

Mnogi vjeruju da je tadašnji predsjednik Leonid Kučma naručio Gongadzeovo ubojstvo. Četrnaest godina kasnije, ukrajinski oporbeni čelnik Oleksandr Turčinov je optužio Janukoviča da vlada u istom stilu, zapošljava "kriminalne strukture" koje djeluju u tandemu s legitimnim organima reda, poput Berkut interventne policije.

Ima i drugačijih stavova. Berezovets smatra da ukrajinske snage mogu iskorištavati bijes građana prema Moskvi igrajući „ruski scenarij“ u što su mnogi prosvjednici spremni povjerovati.

"Vrlo je vjerojatno da otmičari nisu bili Rusi, već Ukrajinci, odnosno ukrajinske snage sigurnosti ili oficiri, pripadnici Berkut policije. Moguće je da oni govore iskrivljenim ruskim, kako bi demonstrante izbacili iz igre“.

Bez obzira na to, mnogi Ukrajinci će i dalje držati Rusiju odgovornom, ako se nastave napadi.

Posljednja akcija prosvjednika, a uoči odlaska ukrajinskih sportaša na Zimske Olimpijske igre u Sočiju, je poziv natjecateljima da se izjasne protiv nasilja koje provode Rusi.

Na velikom transparentu piše: "Vi ste na putu u zemlju koja naručuje i plaća za ubojstvo mirnih ukrajinskih prosvjednika“.