Ovih dana navršava se 11 godina od smrti velikana crnogorske kinematografije, reditelja i scenariste Živka Nikolića.To je prilika da se podsjetimo na stvaralaštvo ovog reditelja, ali i na odnos države prema njegovom djelu.
U slavu reditelja i scenariste, sin Živka Nikolića, Petar, ovih dana samostalno organizuje okupljanje i druženje ljubitelja i poklonika njegovih filmova u Živkovim rodnim Ozrnićima, kraj Nikšića.
Nikolić je potpisao neke od najznačajnijih igranih filmova jugoslovenske kinematografije. Godinama pojedinci, ljubitelji njegovih djela, postavljaju pitanje koliko se država odužila njemu i koliko je prepoznala vrijednost njegovog stvaralštva.
Živkovo mjesto u filmskoj umjetnosti je neprikosnoveno, ali je opšte poznata činjenica da on ni za života nije mogao dostojanstveno da živi od svog rada, ukazuje za naš program kulturološkinja i autorka monografije o Nikolićevom djelu, Božena Jelušić.
"Sam Živko je znao da kaže da su njega njegovi filmovi opljačkali. One je bio čovjek koji je pred sobom stalno imao film i kada bi krenula jedna ideja on bi bukvalno potpisivao bilo što samo da počne da radi. Tada su mu poturani ugovori koji su sramotni i kojima on nije mogao da plati na primjer ni račun za struju. Međutim, on je tada gubio kontakt sa realnošću, za njega je bilo bitno da snimi film, da se ta njegova estetska vizija realizuje. Prosto je bio takav čovjek – živio je za umjetnost", kaže Božena Jelušić.
(VIDEO: Insert iz filma 'Čudo neviđeno')
“Možda je Živko i za života na gubitku, ali su njegovi filmovi dobili bitku sa vremenom i novim tehnologijama”, ocjenjuje Božena Jelušić i dodaje:
"Kada imate da poslije 20 i nešto godina od od snimanja filma, a u jednoj umjetnosti koja se toliko tehnološki toliko brzo mijenja, kada dakle imate činjenicu da taj film i dalje komunicira sa publikom u bilo kojoj zemlji na bilo kom prostoru kao i onda kada je snimljen, čak i bolje, jasno je da je Živko dobio opkladu sa vječnošću. Taj njegov film je trajna vrijednost. Živko jeste crnogorska i jugoslovenska veličina ali mislim i da u istoriji svjetskog filma on može imati renomirano i značajno mjesto."
Jelušić, međutim, ukazuje na neadekvatan odnos države prema djelu ovog autora koji je sa filmovima “Jovanka Lukina”, "Čudo neviđeno", ili "Ljepota poroka" do sržio ogolio crnogorski mentalitet.
“Sem sporadičnih intervencija ljubitelja njegovog djela, kroz monografiju i par magistarskih i doktorskih radova, te sada angažovanja njegove porodice, malo je toga učinjeno”, smatra Jelušić.
(VIDEO: Insert iz filma 'Ljepota poroka')
"Institucije imaju ta klasična obilježavanja kojekakvih obljetnica i ništa više. To nije stvaralački, profesionalan, unaprjeđujući odnos prema crnogorskoj umjetničkoj baštini. Ja vjerovatno djelujem poprilično gorko sa ovim svojim iskazima, međutim, tako osjećam i nema razloga da ne kažem. Prosto je sramota da ostane jedna knjiga, jedna monografija i nekoliko disertacija i da nemamo pravu svijest koliku u oblasti filma, u oblasti kulture, ova djela prosto zrače i vrijedna su proučavanja."
Država se Živku odužila onoliko koliko je morala ili koliko joj je to u godinama tranzicije i opšte otemačine bio prioritet, kaže za RFE crnogorski reditelj mlađe generacije Nikola Vukčević.
"Znam da je zastupljen u nekim ozbiljnijim studijama znam da postoji određena vrsta nagrade koja se dodjeljuje u okviru filmskog festivala u Herceg Novom, da su njegovi filmovi prikazani na raznim retrospekcijama i da je iza toga stajala cijela Crna Gora. Sada neko će reći uvijek je moglo više, neko će reći da li je to maksimum, ali ono što je bitno iznad svega je to da je Živkovo djelo dosta veliko i usudiću se da kažem kao mladi kolega i reditelj da nekako imam osjećaj da vrijeme radi u Živkovu korist", kaže Nikola Vukčević.
U slavu reditelja i scenariste, sin Živka Nikolića, Petar, ovih dana samostalno organizuje okupljanje i druženje ljubitelja i poklonika njegovih filmova u Živkovim rodnim Ozrnićima, kraj Nikšića.
Nikolić je potpisao neke od najznačajnijih igranih filmova jugoslovenske kinematografije. Godinama pojedinci, ljubitelji njegovih djela, postavljaju pitanje koliko se država odužila njemu i koliko je prepoznala vrijednost njegovog stvaralštva.
Živkovo mjesto u filmskoj umjetnosti je neprikosnoveno, ali je opšte poznata činjenica da on ni za života nije mogao dostojanstveno da živi od svog rada, ukazuje za naš program kulturološkinja i autorka monografije o Nikolićevom djelu, Božena Jelušić.
"Sam Živko je znao da kaže da su njega njegovi filmovi opljačkali. One je bio čovjek koji je pred sobom stalno imao film i kada bi krenula jedna ideja on bi bukvalno potpisivao bilo što samo da počne da radi. Tada su mu poturani ugovori koji su sramotni i kojima on nije mogao da plati na primjer ni račun za struju. Međutim, on je tada gubio kontakt sa realnošću, za njega je bilo bitno da snimi film, da se ta njegova estetska vizija realizuje. Prosto je bio takav čovjek – živio je za umjetnost", kaže Božena Jelušić.
(VIDEO: Insert iz filma 'Čudo neviđeno')
“Možda je Živko i za života na gubitku, ali su njegovi filmovi dobili bitku sa vremenom i novim tehnologijama”, ocjenjuje Božena Jelušić i dodaje:
"Kada imate da poslije 20 i nešto godina od od snimanja filma, a u jednoj umjetnosti koja se toliko tehnološki toliko brzo mijenja, kada dakle imate činjenicu da taj film i dalje komunicira sa publikom u bilo kojoj zemlji na bilo kom prostoru kao i onda kada je snimljen, čak i bolje, jasno je da je Živko dobio opkladu sa vječnošću. Taj njegov film je trajna vrijednost. Živko jeste crnogorska i jugoslovenska veličina ali mislim i da u istoriji svjetskog filma on može imati renomirano i značajno mjesto."
Jelušić, međutim, ukazuje na neadekvatan odnos države prema djelu ovog autora koji je sa filmovima “Jovanka Lukina”, "Čudo neviđeno", ili "Ljepota poroka" do sržio ogolio crnogorski mentalitet.
“Sem sporadičnih intervencija ljubitelja njegovog djela, kroz monografiju i par magistarskih i doktorskih radova, te sada angažovanja njegove porodice, malo je toga učinjeno”, smatra Jelušić.
(VIDEO: Insert iz filma 'Ljepota poroka')
"Institucije imaju ta klasična obilježavanja kojekakvih obljetnica i ništa više. To nije stvaralački, profesionalan, unaprjeđujući odnos prema crnogorskoj umjetničkoj baštini. Ja vjerovatno djelujem poprilično gorko sa ovim svojim iskazima, međutim, tako osjećam i nema razloga da ne kažem. Prosto je sramota da ostane jedna knjiga, jedna monografija i nekoliko disertacija i da nemamo pravu svijest koliku u oblasti filma, u oblasti kulture, ova djela prosto zrače i vrijedna su proučavanja."
Država se Živku odužila onoliko koliko je morala ili koliko joj je to u godinama tranzicije i opšte otemačine bio prioritet, kaže za RFE crnogorski reditelj mlađe generacije Nikola Vukčević.
"Znam da je zastupljen u nekim ozbiljnijim studijama znam da postoji određena vrsta nagrade koja se dodjeljuje u okviru filmskog festivala u Herceg Novom, da su njegovi filmovi prikazani na raznim retrospekcijama i da je iza toga stajala cijela Crna Gora. Sada neko će reći uvijek je moglo više, neko će reći da li je to maksimum, ali ono što je bitno iznad svega je to da je Živkovo djelo dosta veliko i usudiću se da kažem kao mladi kolega i reditelj da nekako imam osjećaj da vrijeme radi u Živkovu korist", kaže Nikola Vukčević.