Ove godine crnogorski poslanici usvojili su Zakon o oružju koji strogo zabranjuje šenlučenje i bilo kakvu upotrebu oružja na porodičnim veseljima. No, i dalje svadbe ne mogu da prodju bez pucnjave i to bojevim mecima.
Uprkos činjenici da se to nekad završi ranjavanjem ili čak i pogibijom, svijest o riziku i dalje ne odvraća ljude od ovog primitivnog i opasnog običaja.
Kako sa takvim opasnim i zastrajelim navikama svojih građana Crna Gora može u porodicu evropskih naroda?
Najnoviji primjer je slučaj poznatog fotografa iz Bara Semira Karastanovića koji je dok je držao kćerkicu u naručju, pogođen u grudi, tokom šenlučenja na svadbenom veselju u kući prijatelja. Semiru je metak slomio kost nadlaktice i završio u grudima nakon čega je prevezen u Klinički centar u Podgorici.
Građani Rožaja u posljednje vrijeme sve češće negoduju zbog upotrebe vatrenog oružja prilikom porodičnih slavlja. Kako su kazali medijima, minulog petka pucano je usred gradskog centra, naočigled policijske patrole i brojnih posmatrača. Kako tvrde na tom mjestu su, u momentu incidenta, bila tri policajca sa patrolnim vozilom, od kojih nijedan nije reagovao kako bi osujetio javno kršenje zakona o oružju i javnom redu i miru.
Kako ćemo onda u Evropu sa običajima koji osim što su primitivni najozbiljnije ugrožavaju živote i dovode do tragedija. To smo nedavno pitali građane Podgorice
Među najvećim protivnicima šenlučenja na svadbama i drugim veseljima je poslanik vladajuće DPS Ljubo Ljuiđ Škrelja koji za naš program kaže da je država ta koja treba represivnije da udari na one koji to rade:
„Postoji zakonska infrastruktura, postoje svi uslovi da se to strogo i najstrožije moguće kažnjava, jer kada padaju žrtve i kada se desi nesreća onda smo svi pametni i nađemo put ka boljem rješenju. U svakom slučaju šenlučenje i nedozvoljena upotreba oružja u Crnoj Gori još nijesu iskorijenjeni.“
Zakon, odnosno njegova striktna primjena u slučajevima šenlučenja je ključ svega, saglasan je Milan Radović iz Građanske alijanse:
„Mislim da je jedino rješenje da se zakoni koji su već donijeti striktno ispoštuju i mislim da je tu prije svih glavna uloga na policiji i tužilaštvu u otkrivanju, sprječavanju i procesuiranju tih slučajeva. Sada imamo situaciju da brojne institucije zakazuju u svom poslu pa imamo navode da recimo policajci često sudjeluju u takvim stvarima i da se koristi službeno oružje. Naprosto mislim da treba agresivnije krenuti u tu kampanju, jer je ova praksa izuzetno opasna po zdravlje i život ljudi.“
Sa šenlučenjem ne možemo u EU kaže Škrelja i ponavlja da je država na potezu da iskorijeni taj običaj:
„Ja pamtim vrijeme kada su bile racije po svadbama. Ja apsolutno ne upućujem nekoga da radi takvo nešto, ali ako se ne može preventivno onda treba da dokažemo da smo pravna država i da je kao takva zaslužila da se nađe u društvu modernih demokratskih država.“
U pojedinim dijelovima Crne Gore riječ je i dalje jača od zakona, ili bolje rečeno efikasnija od zakona. Naime, nakon tragedije još iz 90-tih godina prošlog vijeka kada je novinar Marko Ujkić poginuo na svadbenom veselju od zalutalog metka, ugledni Albanci su donijeli odluku da se od tog trenutka apsolutno poštuje zabrana upotreba oružja u tim prilikama. Data riječ, besa, se do danas poštuje pa u dijelovima Crne Gore gdje žive Albanci više nema šenlučenja.
Među brojnim slučajevima šenlučenja je i onaj koji se dogodio u januaru ove godine u jeku kampanje "Poštuj život, vrati oružje" kada je policija pretresla kuću kontroverznog Nikšićanina Branislava Brana Mićunovića zbog dojave da je na vjeridbi njegove kćerke nekoliko osoba pucalo iz vatrenog oružja što je krivično djelo za koje je propisana zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina.
Policija tada nije pronašla oružje, a iz opozicije su ocijenili da u Crnoj Gori evidentno postoje nedodirljivi.
