Haško suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom šefa njegovog posljeratnog osiguranja Dragana Lalovića.
On je kao deseti po redu svjedok Mladićeve obrane izjavio – kako je optuženog štitio od kriminalaca i nasrtljivaca, ali ne i od vlasti države Srbije i Republike Srpske – budući da ga one nisu ni pokušavale uhititi, unatoč međunarodnoj tjeralici koju je za njime raspisao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Umirovljeni general Vojske Jugoslavije Lalović obavljao je tijekom rata u prvoj polovici devedesetih godina (1992-1995) razne funkcije u Vojsci Republike Srpske (VRS), a nakon rata u Bosni i Hercegovini ratovao je i na Kosovu.
Kao svjedok obrane, Lalović se usprotivio tumačenju haškog tužiteljstva – kako je general Mladić nakon rata bio u bijegu, budući da je 1995.godine za njim raspisana međunarodna tjeralica, na temelju dvije optužnice Haškog suda.
„Ovo što ja govorim se odnosi na moje kontakte s generalom Mladićem poslije ratnih djelovanja. Ali, rekao sam da general Mladić tada nije bio u bijegu, a Vi ste upotrijebili termin – da je bio u bijegu. Ja ne znam da je bio u bijegu“, negirao je svjedok, poričući da je sudjelovao u mreži pomagača za skrivanje haških bjegunaca, kako je utvrđeno i zamrzavanjem Lalovićeve imovine od strane Visokog predstavnika u BiH.
Lalović je, kao bivši zapovjednik Odreda vojne policije za osiguranje generala Mladića, naveo kako je njegova formacija za zaštitu formirana temeljem naloga posljeratne predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić.
Mladić „kao i svi drugi građani“
Prema svjedokovim riječima, optuženi se nije skrivao nakon rata u Bosni i Hercegovini, a ni kada je 1997.godine otišao u Beograd, budući da su ga tamo nastavile štitile srbijanske vlasti.
„General Mladić je povremeno boravio u svojem stanu u Beogradu, a povremeno je odlazio u vojne objekte u kojima je boravio. Ljudi koji su bili na njegovom osiguranju su bili smješteni u jednom objektu u vojarni Topčider. I onda su od tamo išli kuda se general Mladić kreće“, ustvrdio je svjedok objašnjavajući sucima – da se general Mladić nesmetano kretao po Beogradu „kao i svi drugi građani...odlazio na tržnicu, na utakmice, da se nađe s prijateljima..“.
Svjedok je inače došao potvrditi tezu obrane o odgovornosti muslimanskih ekstremista za sukob u Sarajevu 1992.godine, što je predsjedavajući sudac tročlanog sudskog vijeća Alphons Orie – ocijenio nevažnim za suđenje. Naime, u optužnici se general Mladić ne tereti za odgovornost za rat, već za namjerno gađanje sarajevskih civila tijekom sukoba.
Optuženi izbačen iz sudnice
Tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja suočilo svjedoka s listom isplata generalu Mladiću koje je upravo on potpisao, kao i imenima vojnika koji su 2004.godine ubijeni na Topčideru, prema istrazi - zbog toga jer su tamo vidjeli optuženog.
Nakon što se svjedok nije mogao sjetiti njihovih imena (Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića), sudac Orie je izrazio svoje čuđenje „s obzirom da je bio aktivno uključen u posao zaštite generala Mladića“.
„Ja sam već onda bio u mirovini“, branio se svjedok napominjući kako ne vjeruje „toj verziji suda“ prema kojima su vojnici bili ubijeni kako ne bi otkrili mjesto skrivanja generala Mladića.
Prilikom ispitivanja Lalovića u vezi ubojstva dvojice vojnika u kasarni Topčider general Mladić je ustao i počeo vikati - pa je izbačen iz sudnice.
Sudac Orie je Lalovića podsjetio na iskaz Manojla Milovanovića, načelnika Glavnog štaba VRS-a koji je naveo – kako je formacija za zaštitu optuženog formirana sa ciljem – spriječavanja njegovog uhićenja od strane međunarodnih snaga.
Svjedok je to i dalje negirao, tvrdeći da se optuženog štitilo od svih oblika ugrožavanja“ te da mu je čak 1996.godine jedan od američkih časnika SFOR-a rekao – da oni nemaju namjeru uhititi ni Mladića, niti predsjednika RS Radovana Karadžića „osim ako se oni sada pojave pred njima“.
Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se iskazima svjedoka obrane vezanim uz sarajevsku opsadu, tijekom koje je ubijeno oko 11 i pol tisuća građana.
On je kao deseti po redu svjedok Mladićeve obrane izjavio – kako je optuženog štitio od kriminalaca i nasrtljivaca, ali ne i od vlasti države Srbije i Republike Srpske – budući da ga one nisu ni pokušavale uhititi, unatoč međunarodnoj tjeralici koju je za njime raspisao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Umirovljeni general Vojske Jugoslavije Lalović obavljao je tijekom rata u prvoj polovici devedesetih godina (1992-1995) razne funkcije u Vojsci Republike Srpske (VRS), a nakon rata u Bosni i Hercegovini ratovao je i na Kosovu.
Kao svjedok obrane, Lalović se usprotivio tumačenju haškog tužiteljstva – kako je general Mladić nakon rata bio u bijegu, budući da je 1995.godine za njim raspisana međunarodna tjeralica, na temelju dvije optužnice Haškog suda.
„Ovo što ja govorim se odnosi na moje kontakte s generalom Mladićem poslije ratnih djelovanja. Ali, rekao sam da general Mladić tada nije bio u bijegu, a Vi ste upotrijebili termin – da je bio u bijegu. Ja ne znam da je bio u bijegu“, negirao je svjedok, poričući da je sudjelovao u mreži pomagača za skrivanje haških bjegunaca, kako je utvrđeno i zamrzavanjem Lalovićeve imovine od strane Visokog predstavnika u BiH.
Lalović je, kao bivši zapovjednik Odreda vojne policije za osiguranje generala Mladića, naveo kako je njegova formacija za zaštitu formirana temeljem naloga posljeratne predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić.
Mladić „kao i svi drugi građani“
Prema svjedokovim riječima, optuženi se nije skrivao nakon rata u Bosni i Hercegovini, a ni kada je 1997.godine otišao u Beograd, budući da su ga tamo nastavile štitile srbijanske vlasti.
„General Mladić je povremeno boravio u svojem stanu u Beogradu, a povremeno je odlazio u vojne objekte u kojima je boravio. Ljudi koji su bili na njegovom osiguranju su bili smješteni u jednom objektu u vojarni Topčider. I onda su od tamo išli kuda se general Mladić kreće“, ustvrdio je svjedok objašnjavajući sucima – da se general Mladić nesmetano kretao po Beogradu „kao i svi drugi građani...odlazio na tržnicu, na utakmice, da se nađe s prijateljima..“.
Svjedok je inače došao potvrditi tezu obrane o odgovornosti muslimanskih ekstremista za sukob u Sarajevu 1992.godine, što je predsjedavajući sudac tročlanog sudskog vijeća Alphons Orie – ocijenio nevažnim za suđenje. Naime, u optužnici se general Mladić ne tereti za odgovornost za rat, već za namjerno gađanje sarajevskih civila tijekom sukoba.
Optuženi izbačen iz sudnice
Tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja suočilo svjedoka s listom isplata generalu Mladiću koje je upravo on potpisao, kao i imenima vojnika koji su 2004.godine ubijeni na Topčideru, prema istrazi - zbog toga jer su tamo vidjeli optuženog.
Nakon što se svjedok nije mogao sjetiti njihovih imena (Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića), sudac Orie je izrazio svoje čuđenje „s obzirom da je bio aktivno uključen u posao zaštite generala Mladića“.
„Ja sam već onda bio u mirovini“, branio se svjedok napominjući kako ne vjeruje „toj verziji suda“ prema kojima su vojnici bili ubijeni kako ne bi otkrili mjesto skrivanja generala Mladića.
Prilikom ispitivanja Lalovića u vezi ubojstva dvojice vojnika u kasarni Topčider general Mladić je ustao i počeo vikati - pa je izbačen iz sudnice.
Sudac Orie je Lalovića podsjetio na iskaz Manojla Milovanovića, načelnika Glavnog štaba VRS-a koji je naveo – kako je formacija za zaštitu optuženog formirana sa ciljem – spriječavanja njegovog uhićenja od strane međunarodnih snaga.
Svjedok je to i dalje negirao, tvrdeći da se optuženog štitilo od svih oblika ugrožavanja“ te da mu je čak 1996.godine jedan od američkih časnika SFOR-a rekao – da oni nemaju namjeru uhititi ni Mladića, niti predsjednika RS Radovana Karadžića „osim ako se oni sada pojave pred njima“.
Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se iskazima svjedoka obrane vezanim uz sarajevsku opsadu, tijekom koje je ubijeno oko 11 i pol tisuća građana.
