Iako iz Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije saopštavaju da im je izuzetna čast da ugoste predstavnike socijalističkih stranaka iz čitavog svijeta i da je to još jedno priznanje ovim strankama u. "temeljenju crnogorskog društva na principima solidarnosti, slobode, pravde i jednakosti", politikolog Srđa Vukadinović za naš radio kaže da u realpolitici vladajućih crnogorskih stranaka teško prepoznaje pečat ljevičara, osim na papiru:
"Ovako kako izgleda u Crnoj Gori obje ove partije, budući da se ona zalažu za tržište, za otvorenu ekonomiju u smislu tržišta kao isključivog regulatora onda one više idu ka partijama centra, a socijaldemokratske i socijalističke partije nikako nijesu partije centra nego su u toj klasičnoj politikološkoj podjeli partije ljevice. Sada, zato što simuliraju socijalnu pravdu, zato što socijalna pravda za koju se zalažu, Socijaldemokratska partija i Demokratska partija socijalista, je nešto što se građanima Crne Gore servira samo na kašičicu i socijalna pravda ne može nikako biti ako imate jedan broj tajkuna, ako imate broj malih, taj vrh piramide, veoma bogatih ljudi, gdje te partije upravo čuvaju te privilegije, čuvaju te stečene privilegije, umjesto da to bogatstvo i dobit ravnopravno raspodjele. Prema tome, samo ovaj nedostatak napostojanja jednog od ovih momenata upravo govori o tome da ove dvije partije ni u kom slučaju nijesu partije klasične ljevice, nijesu partije socijalističke i socijaldemokratske provinijencije, nego mnogo više neke liberalne orijentacije."
I dok se DPS i SDP predstavljaju kao članovi svjetske porodice socijalista posvećene stvaranju građanskog društva jednakih šansi Srđa Keković, generalni sekratar Unije slobodnih sindikata, kaže da gledano sa sindikalne tačke vladajuće partije nezaslužuju socijaldemokratski prefiks:
"Za to ima više primjera. Kao prvi primjer je Zakon o radu koji je liberalan i koji je usvojen prošle godine i koji je kapitalu dao ogromnu moć i poslodavcima. Na drugoj strani, svjedoci smo da upravo ljudi koji su čelnici tih partija ili bliski tim partijama, raspolažu sa ogromnim bogatstvom, da je svakog dana sticanje miliona eura postala jedna sasvim prirodna pojava i da niko od njih na to ne reaguje i da imate situaciju da iako u Ustavu Crne Gore piše da je Crna Gora država socijalne pravde naša socijalna politika atrofira već niz godina, a niko i ne pokušava da taj dio kapitala prelije u socijalne fondove tako da je sve veći jaz između bogatih i siromašnih."
Osnov svake socijaldemokratije je socijalna pravda koja se mora zasnivati na socijalnoj državi, kaže Srđan Vukadinović. Taj koncept se, smatra on, nenazire:
"To ne znači da je to stvaranje isključivo socijale u državi, da je to pokušaj da se bilo kakav progres, bilo kakav razvoj, bilo kakva proizvodnja, bilo kakva kreacija na taj način ugasi, odnosno svede na minimum. Ne. To je jedan period koji traje određeno vrijeme, na određen broj godina, dok se ne srede problemi koji su tu, dok se ne srede slučajevi koji ostaju bez posla usred tranzicijskih zahtjeva, dok se penzijski fondovi ne stabilizuju, dok se ostali socijalni fondovi ne stabilizuju."
Za razliku od konkurentske Unije slobodnih sindikata predstavnici Saveza samostalnih sindikata, jedinog kojeg Vlada priznaje, nijesu toliko kritični. Generalni sekretar Veselin Vujanović ovako odgovara na pitanje da li su vladajuće stranke posvećene ispunjavanju zacrtanih programskih, socijaldemokratskih načela:
"Ja sam tu da saglasno nekom izbornom rezultatu, nekoj izbornoj volji građana poštujem ono što oni kažu. Što se tiče samog tog odnosa prema sindikatu, prema velikoj socijalnoj dimenziji koju je sindikat možda i pozvan da prokomentariše da ima dosta toga u toj priči i isto nikad dovoljno da bi moglo apsolutno saglasno nekom socijalističkom konceptu."
Socijalna pravda za koju se zalažu, Socijaldemokratska partija i Demokratska partija socijalista, je nešto što se građanima Crne Gore servira samo na kašičicu.
"Ovako kako izgleda u Crnoj Gori obje ove partije, budući da se ona zalažu za tržište, za otvorenu ekonomiju u smislu tržišta kao isključivog regulatora onda one više idu ka partijama centra, a socijaldemokratske i socijalističke partije nikako nijesu partije centra nego su u toj klasičnoj politikološkoj podjeli partije ljevice. Sada, zato što simuliraju socijalnu pravdu, zato što socijalna pravda za koju se zalažu, Socijaldemokratska partija i Demokratska partija socijalista, je nešto što se građanima Crne Gore servira samo na kašičicu i socijalna pravda ne može nikako biti ako imate jedan broj tajkuna, ako imate broj malih, taj vrh piramide, veoma bogatih ljudi, gdje te partije upravo čuvaju te privilegije, čuvaju te stečene privilegije, umjesto da to bogatstvo i dobit ravnopravno raspodjele. Prema tome, samo ovaj nedostatak napostojanja jednog od ovih momenata upravo govori o tome da ove dvije partije ni u kom slučaju nijesu partije klasične ljevice, nijesu partije socijalističke i socijaldemokratske provinijencije, nego mnogo više neke liberalne orijentacije."
I dok se DPS i SDP predstavljaju kao članovi svjetske porodice socijalista posvećene stvaranju građanskog društva jednakih šansi Srđa Keković, generalni sekratar Unije slobodnih sindikata, kaže da gledano sa sindikalne tačke vladajuće partije nezaslužuju socijaldemokratski prefiks:
"Za to ima više primjera. Kao prvi primjer je Zakon o radu koji je liberalan i koji je usvojen prošle godine i koji je kapitalu dao ogromnu moć i poslodavcima. Na drugoj strani, svjedoci smo da upravo ljudi koji su čelnici tih partija ili bliski tim partijama, raspolažu sa ogromnim bogatstvom, da je svakog dana sticanje miliona eura postala jedna sasvim prirodna pojava i da niko od njih na to ne reaguje i da imate situaciju da iako u Ustavu Crne Gore piše da je Crna Gora država socijalne pravde naša socijalna politika atrofira već niz godina, a niko i ne pokušava da taj dio kapitala prelije u socijalne fondove tako da je sve veći jaz između bogatih i siromašnih."
Osnov svake socijaldemokratije je socijalna pravda koja se mora zasnivati na socijalnoj državi, kaže Srđan Vukadinović. Taj koncept se, smatra on, nenazire:
"To ne znači da je to stvaranje isključivo socijale u državi, da je to pokušaj da se bilo kakav progres, bilo kakav razvoj, bilo kakva proizvodnja, bilo kakva kreacija na taj način ugasi, odnosno svede na minimum. Ne. To je jedan period koji traje određeno vrijeme, na određen broj godina, dok se ne srede problemi koji su tu, dok se ne srede slučajevi koji ostaju bez posla usred tranzicijskih zahtjeva, dok se penzijski fondovi ne stabilizuju, dok se ostali socijalni fondovi ne stabilizuju."
Za razliku od konkurentske Unije slobodnih sindikata predstavnici Saveza samostalnih sindikata, jedinog kojeg Vlada priznaje, nijesu toliko kritični. Generalni sekretar Veselin Vujanović ovako odgovara na pitanje da li su vladajuće stranke posvećene ispunjavanju zacrtanih programskih, socijaldemokratskih načela:
"Ja sam tu da saglasno nekom izbornom rezultatu, nekoj izbornoj volji građana poštujem ono što oni kažu. Što se tiče samog tog odnosa prema sindikatu, prema velikoj socijalnoj dimenziji koju je sindikat možda i pozvan da prokomentariše da ima dosta toga u toj priči i isto nikad dovoljno da bi moglo apsolutno saglasno nekom socijalističkom konceptu."
