Savodnik: Oswald je u SSSR-u tražio dom

Razgovarala: Heather Maher

Obilježavajući 50-tu godišnjicu ubistva američkog predsjednika Johna F. Kennedya, objavljen je čitav niz novih knjiga u SAD-u koje pokrivaju sve teme od ostavštine Kennedyjevih do navodnih novih detalja o njegovoj smrti.

Jedna od novih knjiga istražuje život Harveya Lee Oswalda, čovjeka koji je ubio Kennedyja, u Sovjetskom savezu. Oswald je otišao u Sovjetski savez 1959. godine i u Minsku je živio dvije i po godine prije nego se umorio od te avanture i vratio kući.

U knjizi 'Uljez: Lee Harvey Oswald u Sovjetskom savezu' Peter Savodnik istražuje zašto je Oswald napustio Ameriku, njegov život u Minsku i šta ga je na kraju navelo da se popne na šesti sprat zgrade teksaškog Depozitorija udžbenika u Dallasu i uperi svoju pušku u Kennedyjevu glavu 22. novembra 1963. godine.

RSE: Napisali ste da je Lee Harvey Oswald odlučio prebjeći u Sovjetski savez djelomično zbog nesretnog niza događaja koji se protezao kroz čitav njegov život i koji je započela njegova majka.

Savodnik: Prije nego se priključio marincima (kada mu je bilo 17 godina) i napustio dom, Oswald se selio 20 puta sa majkom. I svaka selidba je značila neki majčin problem – propala veza, izgubljen posao ili neka druga kriza. Stvar je u tome da Oswald nikada nije, u djetinjstvu i pubertetu, imao nešto slično domu ili osjećaj puštanja korijenja negdje. Ako pogledate njegov put u Sovjetski savez kroz tu prizmu, tada vam postaje jasno da je svrha njegovog odlaska tamo – čak i ako Oswald sam toga nije bio svjestan – bila da nađe neki vid trajnosti, mjesto koje može zvati domom.

RSE: Zašto Sovjetski savez? Šta je vidio u toj zemlji i šta se nadao naći tamo?

Savodnik: Mislim da ga je prvo privukao komunizam ili marksizam, sa svojim veoma agresivnim i ratobornim jezikom s ciljem da obori uspostavljene mudrosti ili vlast. Ulogu je također igrao njegov bijes i osjećaj nepripadanja.

Naravno, to je bio samo jedan mali korak da bi došao u Sovjetski savez, na to mjesto koje je bilo oličenje marksističke revolucije (ideja) o kojima je slušao i čitao.

Još više ga je privuklo to što sa Oswaldovog stanovišta ta zemlja je bila sve ono što Amerika nije i sve ono iz čega je on potekao.

RSE: Oswald je bio u Moskvi kada je zatražio državljanstvo Sovjetkskog saveza. Zašto su ga vlasti prebacile u Minsk, udaljen 675 kilometara?

Savodnik: Za KGB je bilo najbitnije da udalje Oswalda od svega i svakoga bitnog. Željeli su ga smjestiti na sneno, dosadno i tiho mjesto. Zato su i skoro svi ostali američki dezerteri poslani u provincijska mjesta. U skoro svakom drugom slučaju, dezerteri su bivali poslani u Ukrajinu. U Oswaldovom slučaju, on je poslan u Minsk. Ne mislim da odlazak u Bjelorusiju umjesto u Ukrajinu ima neki veliki značaj. Smatram da je bitnije to što su dezerteri prebacivani što dalje od glavnog grada.

RSE: Oswaldov život u Minsku je dobro započeo, ali je na kraju postao nesretan. Šta je uzrokovalo gubitak entuzijazma za život u Sovjetskom savezu?

Savodnik: Najbitnija promjena koja se desila za vrijeme dvije i po godine koje je Oswald proveo u Minsku jeste da je od samog početka bio zvijezda na izmaku. Prvih šest mjeseci je bio zvijezda. Bio je nešto neobično, 'Amerikanac u Minsku'. Ali vremenom, ta slava se počela gasiti. Ljudi su se navikli na njega i nisu ga više smatrali posebnim ili bitnim. Kako je njegova slava počela da se gasi, tako se počeo gasiti i njegov interes za to mjesto. To je prva stvar.

Druga stvar je da je njegova rutina u Minsku bila nevjerovatno dosadna i spora. Minsk je veoma, veoma komunistički grad. Sravnjen je tokom rata, a nakon rata je izgrađen u skladu sa staljinističkom vizijom. Prva stvar koju osoba primijeti kada dođe u Minsk jeste nedostatak stvari – nedostatak graje i svih vrsta urbanih obilježja koja se mogu naći u velikim gradovima u državama kao što je SAD. Minsk je bio tih, jednostavan i umanjen, i nije pružao nova iskustva. Tako dolazimo do dosade.

Na kraju svega toga – i to je nešto što se tek ukazalo Oswaldu nakon što je tamo proveo godinu dana – postao je svjestan do koje ga mjere KGB nadzire. I smatram da je to dodatno pojačalo njegov osjećaj otuđenosti od većeg društva koje ga je okruživalo.

RSE: Kada se vratio u SAD 1962. godine, ispostavilo se da se nikada nije formalno odrekao američkog državljanstva, i vi pišete da je osjećaj bijesa i očaja koji ga je natjerao da ode postao još gori. Zašto?

Savodnik: Sovjetski savez je trebalo da zaustavi njegovo konstantno lutanje ili kretanje koje je obilježilo njegovo djetinjstvo i adolescenciju. Kako je sovjetsko poglavlje propalo; umjesto da stvori novi život za sebe, život koji će ga trajno odvesti u drugom pravcu, on je izdržao dvije i po godine, dosadilo mu je i otišao je. Na neki način, mislim da je Oswald bio itekako svjestan kada se vratio u SAD da nije uspio i da je njegova velika ambicija da nađe stabilnost propala.

RSE: Opišite nam stanje uma tada 24-godišnjeg Oswalda nakon što se vratio u SAD. Kako je završio u teksaškom Depozitoriju udžbenika sa puškom?

Savodnik: Ostatak Oswaldovog života, posljednjih 17 mjeseci njegovog života, je bilo dio veće mustre njegovog života. Nastavio je svoje lutanje – kada se vratio u SAD hodao je okolo, manično se kretao u nadi da će pronaći mjesto koje će ga spasiti od njegove psihologije, njegovog položaja, što mu uporno ne uspijeva i pritisak raste; na kraju se predaje tom rastućem nasilju u svom umu i saznaje da predsjednik dolazi u Dallas, gdje ga i ubija. O samim detaljima ubistva, kako i sami znate, se diskutovalo mnogo, mnogo, mnogo puta. Ono što je interesantnije od tih detalja jeste psihologija koja je dovela do ubistva.

RSE: Da li je Oswald neshvaćena osoba u američkoj povijesti? Da li ga ljudi smatraju nekim ko nije bio ili je obratno?

Savodnik: Smatram da se o Oswaldu nije dovoljno diskutovalo jer su ga konstantno smatrali – mi smo insistirali o razmišljanju o njemu – uljezom u detektivskoj priči druge osobe. Tako je uvijek opisivan kao amorfno, jednodimenzijalno svjetlo, veoma mutno svjetlo. Nikada nismo zaista poznavali Oswalda, jer insistiramo na tome da ga ne poznajemo. Sviđa nam se ideja njega kao misterije. Ali kada tu misteriju pogledamo pobliže, shvatimo da je ona mnogo manje misteriozna nego smo mislili. Oswald je bio veoma kompliciran. Imao je mnoge demone koji su ga pratili, ali ga se moglo razumjeti kao i sve druge ljude. I kada obratite pažnju na sovjetski period, kada ga ispitate, mnoge stvari budu otkrivene.

Prevela: D.F.