JFK: I nakon 50 godina, atentat obavijen misterijom
Prije pedeset godina, 22. novembra 1963., u teksaškom Dallasu ubijen je John Fitzgerald Kennedy, poznatiji kao Jack, ili JFK. Ovaj atentat i danas golica maštu ljudi širom svijeta.
Mnogi su Amerikanci plakali slušajući vijest na radiju a brojni su tada mislili da su pucnji na predsjednika početak napada na Sjedinjene države.
Čovjek koji se, pod pucnjima, previja. Žena koja, preko karoserije, panično pokušava u automobil uvući agenta koji trči. Kovčeg kojeg izvlače iz aviona. Udovica koja izlazi iz letjelice i ispod mantila još uvijek nosi roza Chanel kostim s tragovima krvi ubijenog muža. Sve su to slike koje označavaju smrt jedne političke legende.
Lee Harvey Oswald i dalje, zvanično, slovi kao ubica. Uhapšen je i optužen iste večeri kada se atentat i dogodio, ali ga je dva dana kasnije, prije nego je suđenje i počelo, ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba.
FBI i Warrenova komisija, formirana da ispita mogući komplot, ustvrdili su da je Oswald bio jedini organizator i izvršilac. Nešto kasnije, posebna kongresna Komisija donosi zaključak da je istraga loše provedena i da je Kennedyjevo ubistvo rezultat konspiracije.
Kennedyjevo je ubistvo oko kojeg se pletu razne teorije zavjere, pucnji na njega bili su inspiracija za brojne knjige i filmove, dokumentarne serije, i okrugle stolove. Teško je čak i pobrojati koliko raznih teorija i objašnjenja ima ko sve stoji iza atentata: od mafije, Kubanaca i Rusa do CIA-e i desničara unutar američke vlasti.
Fotogalerija
Dallas, 22. novembar 1963.
22. novembra 1963. američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy je ubijen u Dallasu. Dan je počeo s kišom, no sunce se pojavilo kada su predsjednik i prva dama Jacqueline Kennedy pozdravljali oduševljenu masu, prvo u Fort Worthu, a zatim u obližnjem Dallasu. Ovdje možete pogledati fotografije dana koji je počeo s nadom i dobrim raspoloženjem, ali se pretvorio u najveću tragediju.
Put do Bijele kuće
John Fitzgerald Kennedy bio je entuzijast i preljubnik, strateg i šarmer. U Ovalnom uredu Bijele kuće proveo je 1036 dana. Januara 1960., kada je položio zakletvu kao 35.-ti lider SAD, bio je drugi najmlađi predsjednik u istoriji Sjedinjenih država (nakon Theodora Roosevelta).
Savodnik: Oswald je u SSSR-u tražio dom
Obilježavajući 50-tu godišnjicu ubistva američkog predsjednika Johna F. Kennedya, objavljen je čitav niz novih knjiga u SAD-u koje pokrivaju sve teme od ostavštine Kennedyjevih do navodnih novih detalja o njegovoj smrti.
Jedna od novih knjiga istražuje život Harveya Lee Oswalda, čovjeka koji je ubio Kennedyja, u Sovjetskom savezu. Oswald je otišao u Sovjetski savez 1959. godine i u Minsku je živio dvije i po godine prije nego se umorio od te avanture i vratio kući.
U knjizi 'Uljez: Lee Harvey Oswald u Sovjetskom savezu' Peter Savodnik istražuje zašto je Oswald napustio Ameriku, njegov život u Minsku i šta ga je na kraju navelo da se popne na šesti sprat zgrade teksaškog Depozitorija udžbenika u Dallasu i uperi svoju pušku u Kennedyjevu glavu 22. novembra 1963. godine.
U intervjuu za RSE Savodnik pojašnjava neke od nalaza do kojih je došao u istraživanju o Oswaldovom zazlozima za bijeg u Sovjetski savez, njegovom stanju uma nakon što se vratio u SAD, te o tome kako je završio u teksaškom Depozitoriju udžbenika sa puškom.
"Smatram da se o Oswaldu nije dovoljno diskutovalo jer su ga konstantno smatrali – mi smo insistirali o razmišljanju o njemu – uljezom u detektivskoj priči druge osobe. Tako je uvijek opisivan kao amorfno, jednodimenzijalno svjetlo, veoma mutno svjetlo. Nikada nismo zaista poznavali Oswalda, jer insistiramo na tome da ga ne poznajemo. Sviđa nam se ideja njega kao misterije. Ali kada tu misteriju pogledamo pobliže, shvatimo da je ona mnogo manje misteriozna nego smo mislili. Oswald je bio veoma kompliciran. Imao je mnoge demone koji su ga pratili, ali ga se moglo razumjeti kao i sve druge ljude. I kada obratite pažnju na sovjetski period, kada ga ispitate, mnoge stvari budu otkrivene", kaže Savodnik u intervjuu koji možete pročitati OVDJE.
Prvi predsjednik katolik (odnosno “ne-protestant”), jedini koji je osvojio Pulitzerovu nagradu i prvi rođen u XX stoljeću. Ostao je jedini kod koga su se podjednako preplitali trijumf i tuga, slava i spletke, jedini predsjednik čija se sudbina preslikala i na kompletnu porodicu koja hronično pati od uspona i padova, udaraca sudbine i prerano umrlih članova.
Rođen 29. maja 1917. godine, jedno je od ukupno osmoro djece Rose Elisabeth i Josepha Patricka Kennedyja. Odrastao u jednoj od onih dobrostojećih američkih porodica koje su imale politički i poslovni background, a da se zapravo nikada tačno nije znalo kako su zaradili pare.
Ljeta je provodio u kući na Floridi, Uskrs i Božić na Cape Cod-u u rezidenciji smještenoj na zaštićenom dijelu istorijske luke Hyannis u državi Massachusetts.
Školovao se u dobrim osnovnim i srednjim školama, kratko gostovao na London Shool of Economics i Univerzitetu Princeton. Uoči samog II svjetskog rata posjetio je Evropu. Bio u Čehoslovačkoj, Sovjetskom savezu, na Balkanu, u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Kući se vratio 1. septembra 1939., istoga dana kada je Hitler napao Poljsku.
Diplomirao je na Harvard Collegeu, cum laude, na međunarodnim odnosima. Njegova teza o Minhenskom sporazumu, pod naslovom “Zašto je Engleska spavala” postala je bestseler.
Služio je mornaricu. U Drugom svjetskom ratu se borio na južnopacifičkom frontu. Nakon rata, 1947.godine, kao kongresmen u Zastupničkom domu počinje političku karijeru, a 1952., biva biran u Senat. 1960., kao predsjednički kandidat Demokratske stranke, pobjeđuje republikanskog protukandidata Richarda Nixona.
Odlučujuća je, tvrde stručnjaci, bila TV debata. Mlad, šarmantan, širokog osmjeha i boljeg ponašanja pred kamerama, JFK je “pomeo” Nixona. Iako je republikanski kandidat, kažu oni koji su duel slušali na radiju, bio mnogo pametniji i sadržajniji. Novi medij - televizija - naprosto je voljela mladog Kennedy-ja.
Njegovo predsjednikovanje obilježilo je nekoliko istorijskih momenta, od kojih su najznačajniji Kubanska raketna kriza i invazija u Zalivu svinja. Inicijalizirao je “utrku u osvajanju svemira” koja je rezultirala spuštanjem Apollo-a na Mjesec. Savremenik je izgradnje Berlinskog zida, pokreta za prava Afro-amerikanaca, te Vijetnamskog rata u njegovoj ranoj fazi.
Ambicija i kontroverze
I njegov privatni život bio je, i još uvijek jeste, tema koja privlači pažnju. Od braka sa Jacqueline Bouvier, s kojom se vjenčao u septembru 1953.godine, do brojnih ljubavnica među kojima je najpoznatija Merilyn Monroe. Priče o Jack-u i ženama ušle su u legendu.
Gotovo da je danas teško naći nekoga u pedesetim godinama ko ne zna otpjevušiti Happy Birthday Mr. President, na način na koji je to nazanosnija plavuša svih vremena otpjevala u Madison Square Garden, 1962. godine.
Svjetlucava, providna haljina koju je Merlinka te večeri nosila na sebi, s ničim ispod, napravljena od markizeta, toliko uska da su je doslovno sašili na njoj prije samog izlaska na pozornicu, postala je, sama za sebe sex-simbol. Prodana je 1999.godine na aukciji u New Yorku za skoro milion i po dolara. Samo zato što je u uskoj vezi s Kennedyjevom biografijom.
Malo je ljudi znalo da je predsjednik slabog zdravlja, i da bi najvjerojatnije odustao na pola puta da nije imao hiper-ambicioznog oca koji je po svaku cijenu htio imati sina predsjednika. Joseph je bio neumoljiv, strog otac i vjeran svojim političkim ambicijama, što god njegova djeca mislila o tome.
Jack Kennedy bio je bolešljivo dijete. Često u krevetu s groznicom i bronhitisom. U školskom dobu počinju ozbiljni zdravstveni problemi. Teški kolitis liječen mu je na Mayo klinici u Rochesteru. Imao je teško oboljenje bubrega, kičmeni pršljenovi prijetili su da se raspadnu, obolio je od malarije, mučile su ga spolne bolesti.
JFK je gutao dnevno 12 različitih lijekova protiv bolova, antidepresive i amfetamine. Morao je nositi steznik pojačan metalnim šipkama kako bi u javnost bio u stanju izaći i “odaslati” sliku šarmatnog, osunčanog predsjednika, prepunog energije, slijedeći maksimu svog oca: “Nije važno šta si stvarno, nego kako te ljudi doživljavaju!”.
Fotogalerija
J.F. Kennedy: Život kroz fotografije
22. novembra 2013. navršava se 50 godina od atentata na američkog predsjednika Johna F. Kennedyja u Dallasu. U ovoj fotogaleriji možete pogledati neke od najupečatljivijih trenutaka njegovog života.
Tajni razgovor
Jedan od najjačih pobornika teorije zavjere je filmski reditelj Oliver Stone koji je 1991.godine snimio film “JFK-mjesto zločina Dallas”. U tom filmu Stone, na temelju balističkih istraživanja, dokazuje da Lee Oswald nije mogao u tako kratkom vremenu ispaliti dva hica, pa izvlači zaključak da je postojao još najmanje jedan atentator.
Film je nagrađen s dva Oscara, ali su kritičari i istoričari Stone-a optužili da lažira istorijske činjenice, uključujući i implikaciju da je u zavjeri učestvovao i sam potpredsjednik Lyndon Johnson.
Mnogo kasnije neki će teoretičari tezu o Johnsonovom učešću u komplotu protiv Kennedyja potkrijepiti tvrdnjama da ga je potpredsjednik “maknuo” jer se predsjednik protivio odlasku američkih trupa u Vijetnamski rat.
Nedavno je javnosti prezentiran audio snimak na kojem je zabilježen dvoiposatni razgovor vođen u avionu kojim je iz Dallasa prevezeno tijelo ubijenog predsjednika. Ta traka pruža pravi uvid u raspoloženje koje je vladalo među članovima porodice, te zaposlenicima nakon atentata.
Najmanje 42 minuta sa te trake je bilo, do sada, potpuno nepoznato. Tako su otkrivena kodna imena državnih dužnosnika, kao i rasprava o tome kako postupiti s posmrtnim ostacima, te šta treba učiniti udovica pri izlasku iz aviona. Tonski snimak bio je u vlasništvu bliskog Kennedyjevog saradnika za vojna pitanja, Chestera Cliftona.
Priča o Jack-u Kennedyju, nije i neće biti jednostrana. To je slika s mnogo kontradiktornih aspekata, kolaž javnosti izloženog političara i privatno rasutog muškarca, naivnog sanjara i stratega, snalažljivog, šarmantnog, omiljenog mladića i usamljenog sina strogih roditelja.
Oca koji je imao četvoro djece, od kojih je samo kćerka Caroline danas živa, i koju su nedavno s velikom radošću i poštovanjem dočekali u Japanu, kao ambasadoricu SAD.
Činjenice i stvarnost, šta god to bilo, ustuknuli su pred mitom i legendom. John Fitzgerald Kennedy, 35. američki predsjednik, bio je i ostao najinteresantniji “prvi čovjek” SAD.
