(Komentar *)
U petak 24. veljače u Vukovaru su na jednoj autobusnoj stanici osvanule naljepnice. Prikazivale su stablo na kojemu su visili obješeni ljudi uz popratni natpis "Serbian family tree". U nedjelju je priveden 19-godišnjak kojeg se sumnjiči za to nedjelo. Brzo otkrivanje i procesuiranje odgovornih za takve incidente očekivan je odgovor pravne države.
Dan ranije ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić na svome je profilu objavio sljedeći tekst: "Krajnje je vrijeme da se svi skupa suprotstavimo ovom ljudskom jadu. Svima onima koji toleriraju ovakove ispade u svojoj životnoj sredini poručio bih da štite one koji Hrvatskoj čine veće zlo od svojevremenih četničkih hordi".
Na prvi pogled, politički jaka i nedvosmislena poruka. Kada se malo bolje pogleda, vidljivo je da ministar strahotu eklatantne ustaške poruke koja svoje izvorište ima u onoj "Srbe na vrbe", građanima nastoji učiniti jasnijom uspoređujući je s četničkom.
Orepić vjerojatno nije mislio ništa loše, smatrao je da takva usporedba njegovu osudu pojačava. On je samo pokazao stanje stvari u Hrvatskoj – vlast osuđuje ustaštvo samo kada mora (a mora često), ali i samo uz neizbježni dodatak, jednom četništva, drugi put komunizma. Za potvrdu nije trebalo dugo čekati – vukovarski gradonačelnik, HDZ-ovac Ivan Penava i lokalni ogranak Mladeži HDZ-a dali su istovjetnu izjavu. Osudili su spomenuti sramotni crtež, ali i transparent s neke nogometne utakmice u Bačkoj Palanki na kojemu je na srpskoj zastavi ćirilicom pisalo "Vukovar".
Ne treba biti komunikacijski stručnjak da bi se shvatila poruka. Ona je jedna jedina – relativizacija ustaštva. Jer ustaštvo i NDH nisu usporedivi ni sa čim.
U četiri mjeseca postojanja, Vlada Andreja Plenkovića legitimirala se kao baštinica revizionističkog vala koji je zapljusnuo mnoge obale. Istina, pomalo beskrvna i mlaka, ali nije joj se ni slučajno omakao neki progresivni iskorak. U tome Vlada pliva istom strujom kao i šefica države.
Slučaj s ustaškim pozdravom "Za dom spremni" koji stoji na spomen-ploči u Jasenovcu nije riješen. On stoji i dalje. Dok ovo pišem, u nedjelju 26. veljače, zagrebačkim glavnim trgom marširaju spodobe u crnom i uzvikuju ga slobodno i neometano. Policija ih je štitila. Naknadno je priveden organizator koji je inače skup prijavio kao "davanje javne podrške američkom predsjedniku Trumpu" i kao "polaganje prisege domovini". Isti je organizator, čelnik minorne pravaške stranke, do sada održao mnogo takvih skupova. Višestruko je kažnjavan.
Zašto se opetovanim pronacističkim recidivistima izdaju dozvole za skupove za koje se zna kakvi će biti?
Desničarski revival Vlada demonstrira i na mnogim drugim područjima. On predstavlja samu suštinu njezinoga programa. Metode su mekše, baršunaste, kako se to voli nazvati, ali ciljevi su jasni – pretvoriti Hrvatsku u bastion novog nacionalističkog, katoličkog konzervativizma koji bi svaku modernizaciju odgodio za mnoga desetljeća. Ili je tamo zadržati, ovisi o kutu gledanja.
Premijer i čelnik HDZ-a, Plenković, voli sebe i svoju navodno obnovljenu stranku definirati kao suvremene evropske konzervativce. Ono što radi daleko je od toga. Konzervativac čuva institucije, ne ruši ih, poštuje meritornost, načelno uvažava različitosti, svoja uvjerenja ne skriva već se za njih bori legitimnim sredstvima.
Plenkovićeva Vlada dopušta desničarskim falangama razaranje tkiva civilnog društva, a onda nastupi s nekim "pomirljivim" rješenjem. Ona neće reći da je protiv cjelovite reforme školskog sustava kojemu se desnica i Crkva protive, već će mirno prihvatiti ostavke nositelja projekta (do koje je došlo još za vrijeme prethodne Oreškovićeve Vlade, ali je primljena na znanje), i "nastaviti" reformu tako da u nju ugrade "tradicijske hrvatske vrijednosti". Na vidiku je nova škola XIX stoljeća.
U aktualnim sporovima oko filmske proizvodnje, Vlast će se svečano založiti za razvoj hrvatskog filma, ali će praktički srušiti čelnika filmske asocijacije koja je do sada najviše postigla. Novo vodstvo, novi fim. Kakav? Živi bili, pa vidjeli.
Ministarstvo vanjskih poslova, izjašnjavajući se o jednom potencijalnom evropskom dokumentu o ljudskim pravima, objavilo je ovih dana da "Hrvatska termin 'seksualno i reproduktivno zdravlje i prava' tumači na način da on ne uključuje pobačaj". Na burne reakcije liberalne javnosti, civilnih udruga i oporbe i pitanja vlastima otkud im pravo iznositi takvo stajalište kada je u Hrvatskoj pobačaj zakonski dopušten, iz Ministarstva su lakonski odgovorili – iz rezultata prošlih izbora. Građani su izabrali vlast koja njeguje demokršćanske vrijednosti. Premijer je, po običaju, nastojao buru stišati i problem minorizirati, ali izjavu Ministarstva nije povukao.
Sve u svemu, hrvatski se brod naginje na jednu stranu. Zna se koju.
I dok završavam ovaj tekst, stiže priopćenje Vlade kojim oštro osuđuje uvredljive plakate u Vukovaru i promoviranje ustaštva i nacizma na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Baš dirljivo.
Facebook Forum