Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Premijer Andrej Plenković i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić najmoćnije su političke osobe u Hrvatskoj. Trenutačno funkcioniranju u čudnovatoj političkoj simbiozi čiji je jedini zajednički nazivnik – održavanje na vlasti.
U redu, političari to rade od kada je svijeta i vijeka. Ono što razlikuje dobre od prosječnih je rezultat koji se vidi u boljem životu. Tu rezultata nemaju. Oni su uspješni političari, Hrvatska je neuspješna zemlja. Po svim pokazateljima nalazi se na začelju Evropske unije bez znakova popravljanja toga položaja.
Jest, Hrvatska je lijepa i poželjna destinacija milijunima turista. Zagreb blješti u ovom predblagdanskom razdoblju, tisuće ljudi svake večeri okupiraju njegove trgove, parkove i povijesnu jezgru. Ne demonstriraju, već se zabavljaju. Iza tog blještavila skriva se tmurna svakodnevica.
Kupovna moć građana među najslabijima je u EU, mirovine ne dosežu niti 40 posto prosječne plaće, industrija je kolabirala, nove investicije su zanemarive, masovni egzodus u inozemstvo se nastavlja, urušavaju se obrazovanje, zdravstvo, javne službe.
Građani su digli ruke od politike i okrenuli se sebi. Pokrenu se samo kada se dogode neke posebne okolnosti vezane za sudbine konkretnih ljudi – nepotrebne smrti običnih ljudi u sudaru s neefikasnim zdravstvenim sustavom, nasilje u školama, nad ženama i slabijima.
Političke elite eutanazirale su sustav masivnom, sistemskom korupcijom. Plenković i Bandić ogledni su primjeri toga modela vladavine.
Zagrebački gradonačelnik Bandić već dulje vrijeme figurira kao kralj populističkog političkog stila u Hrvatskoj. Premijera Plenkovića percipira se kao pristojnog modernog evropskog birokratu.
Prvi je stasao ''na terenu'', kako se to kaže, drugi u kabinetima. Prvi je sveprisutan, naporan, površan, prevrtljiv, ponekad vulgaran, a ponekad nepodnošljivo snishodljiv. Hodajući skandal s nebrojenim aferama i sudskim optužnicama. Pritvaran, ali (do sada) ne i osuđen.
Drugi ostavlja dojam sušte suprotnosti – političara uglađenih manira i odmjerenog nastupa koji svoje ciljeve nastoji postići nekonfliktnim, inkluzivnim sredstvima. Ne prate ga nikakve osobne afere.
Politički pripadaju različitim svjetonazorima. Plenković se deklarira kao umjereni konzervativac, Bandić sebe, pak, već prema potrebi, voli nazivati hrvatskim socijaldemokratom.
Pa ipak, pokazalo se da savršeno funkcioniraju u prakticiranju političkog modela kojemu je temelj politička korupcija.
Plenković je prihvatio Bandićevo savezništvo u Saboru i s lakoćom sada ima većinu pri donošenju odluka. Bandiću je od početka najnovijeg mandata u Skupštini grada upravo HDZ najvjerniji saveznik. Ad hoc politička savezništva i interesne koalicije nisu nova pojava. Ono što sadašnje stanje čini zabrinjavajućim je lakoća kojom se odvija prizemna trgovina i notorna prevara birača. Sudionici se i ne trude naći barem neko suvislo obrazloženje, umotano u prigodni politički spin.
Milan Bandić osvojio je sa svojom strankom na proteklim parlamentarnim izborima jedan mandat. Doživio je zapravo fijasko. Sada u Saboru ima 11 zastupnika, a izgledno je i da još podeblja svoj klub. Kako ih pridobiva? Možemo samo pustiti mašti na volju.
U Skupštini grada riješio se neugodnog savezništva s krajnjim desničarem Zlatkom Hasanbegovićem i prikupio, pogađate, nove vijećnike iz stranaka opozicije. Preživio je pokušaj raspuštanja Skupštine, zbog neizglasavanja budžeta. Proračun je usvojen s dva glasa više. Samoproglašeni socijaldemokrat Bandić ignorirao je šovinističku izjavu jednog od svojih novih pristaša kako ne može dopustiti da mu diktira netko s prezimenima koja nisu zagrebačka. Poklonjenom konju ne gleda se u zube.
Plenković sa svoje strane u Saboru prakticira istu metodu. Na početku mandata, kada nije bilo sigurno ima li uopće većinu, prihvaćao je savezništvo sa zastupnicima s optužbama za teška kaznena djela (korupciju i ratni zločin), kupovao pobunjenike iz vlastitih redova izdašno financirajući njihove ucjenjivačke zahtjeve transferima iz budžeta.
Nakon razlaza s Mostom prihvatio je za punopravnog koalicijskog partnera zastupnike iz Hrvatske narodne stranke koji su izigrali potpisanu predizbornu izjavu o nekoaliranju s HDZ-om. Sada mirno prihvaća sve Bandićeve zastupnike prikupljene na netransparentni način i svakako protiv volje birača, te usvaja samo njihove amandmane na proračun. Teške, naravno, stotine milijuna kuna. Ruka ruku mije.
Bandić na svoj intuitivni i beskrupulozni način, a Plenković promišljeno i u rukavicama, variraju zapravo svjetske trendove koji devastiraju demokraciju i odbijajući su velikom broju građana koji se povlače iz javnog djelovanja.
Kakve poruke biračima i građanima šalju takvi političari?
Politika je postala trgovina bez radnog vremena, non-stop šoping. Robe je sve više, konkurencija velika, diskonti sve veći. Slijedi rasprodaja.
Facebook Forum