Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
U Hrvatskoj je trenutno jedina prava opozicija ona desna. Kuriozum je što se ona oblikuje i moderira unutar vladajuće Hrvatske demokratske zajednice.
HDZ voli sebe definirati kao narodnjačku konzervativnu stranku, ali ga svijet pa i vlastito članstvo doživljavaju kao desnicu. Troje od petero predsjednika nastojali su preoblikovati HDZ od nacionalističkog pokreta u evropsku konzervativnu stranku. Prvog, Sanadera, otpuhala je masivna korupcija. Druga, Jadranka Kosor, nije mogla preživjeti uteg koji joj je Sanader ostavio. Treći, ujedno aktualni lider Andrej Plenković, prepoznat je kao strano tijelo u tkivu HDZ-a. Sve što se sada zbiva u HDZ-u i pripadajućem spektru umreženih udruga i grupa za pritisak je nastojanje da se Plenkovića smijeni.
Nitko ne dvoji da je najnovija akcija, prosvjedni miting u Vukovaru zbog neefikasnosti države u sankcioniranju ratnih zločina, najavljen za 13. listopada, usmjerena upravo na premijera i lidera stranke. Organizator demonstracija je gradonačelnik Vukovara HDZ-eovac Ivan Penava. Iako prigodno otklanja da je cilj rušenje premijera i lidera stranke, drugi zahtjev kojega Penava ističe, a to je raskidanje koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom Milorada Pupovca, jasno ukazuje o čemu se zapravo radi.
Plenković je do sada preživio više udara zdesna. Relativno je bezbolno raskrstio s notornim Zlatkom Hasanbegovićem kada se ovaj usprotivio koaliciji s HNS-om. Kao kolateralne žrtve protivljenja donošenju Istanbulske deklaracije s funkcija političkog, odnosnog međunarodnog tajnika HDZ-a smijenjeni su Davor Ivo Stier i Miro Kovač.
Lički župan i HDZ-ov veteran Darko Milinović, nakon autobusnog desanta na središnjicu stranke, ekspresno je isključen. Još je bilo nekoliko smjena na nižim stranačkim razinama i sve su prošle glatko. Premijer je čvrsto ostao u sedlu. Ovaj predstojeći miting potencijalno je najopasniji jer se pokreće masa u osjetljivom gradu, na osjetljivoj temi. Protivnici su očito zaključili da dvorski pučevi nisu dovoljni, te da treba posegnuti za oprobanom HDZ-ovom metodom, upotrebom ratnih veterana.
Sada se taj recept za destabiliziranje lijevo-liberalnih vlada kojima se HDZ više puta poslužio počeo vraćati u maticu stranke kao bumerang. Najavljeni prosvjed već je nadmašio namjere i motive Ivana Penave. On postaje elementarna nepogoda za Vladu. Plenković je za gašenje vatre užurbano mobilizirao tri ministra. Ministar obrane najavljuje povratak Hrvatske vojske u Vukovar. "Ova je Vlada to učinila u funkciji mira i stabilnosti... za nas je Vukovar gravitacijsko središte hrvatske države." Ministar branitelja zadužen je za razgovore s veteranima i za nova obećanja. Ministar policije objavljuje dvije nove kaznene prijave za zločine na Ovčari.
Do sada je Plenković za amortiziranje napada na sebe koristio poznata sredstva iz arsenala realpolitike: lidere je eliminirao, a mnogim zahtjevima udovoljavao. Njegova je Vlada veteranskim udrugama udovoljila u gotovo svakom financijskom zahtjevu, toleriralo se njihovo nepodnošljivo arbitriranje u pitanjima obrazovanja, filma, teatra, zabavne glazbe, folklora. Ploča s ustaškim natpisom "Za dom spremni" pomaknuta je deset kilometara iz Jasenovca, ali nije uklonjena.
Plenković je odšutio javno pozdravljanje ratnog zločinca Mirka Norca od strane njegovog ministra. Drugom je ministru dopustio upotrebu vojske na obilježavanju ustaških grobova. Kurikularnu reformu, koju desnica i Crkva ne podnose, pustio je niz vodu, tako da se proces umrtvljuje i uškopljuje. Na međunarodnoj sceni zastupnici HDZ-ea stali su uz Mađarsku u najnovijem glasanju u Evropskom parlamentu. Orban je kralj ovdašnje ultradesnice.
Sve u svemu, Andrej Plenković se silno trudi pokazati da za prosvjede zdesna nema nikakvog razloga. Ali razlog je – on sam. Desnica ga ne prihvaća i tu nema kompromisa.
Plenkoviću ide na ruku činjenica da njegovi protivnici nikako ne žele ponoviti grešku iz nedavne prošlosti, kada je njihov lider Tomislav Karamarko srušio vlastitu Vladu. Dok ima 76 ruku u Saboru Plenković je siguran.
To što je javna scena kontaminirana neprekidnim rovovskim ratovima, političara njegovog formata ne uznemiruje.
Radikalna desnica neće posustati, ali to je za sada pat-pozicija.
Ono što bi unijelo novu dinamiku je rađanje novog lidera na desnici. Društvo koje desnica promiče autoritarno je društvo koje podrazumijeva hijerarhičnost i bespogovornu poslušnost. Sadašnji su protagonisti neuvjerljivi i nekarizmatični.
Hrvatska desnica zapravo ima lidera. To je Kolinda Grabar-Kitarović. Stvar je u tome što ona sama tu poziciju još nije osvijestila, jer sebe doživljava kao državnicu s općenarodnim legitimitetom.
Politika koju zagovara i stavovi koje zastupa tipični su za današnji populističko-desničarski diskurs, ali hrvatska predsjednica ne misli da je to desničarenje. Hrvatski nacionalni interes, hrvatska sloga, zajedništvo, izrazi koje najčešće upotrebljava, u njezinoj interpretaciji su apstraktne kategorije beskonfliktnog društva kakve u stvarnosti ne egzistiraju. Pluralnošću i složenošću društva suviše se ne zamara, a snalaženje u općim politološkim kategorijama joj ionako nije jača strana.
Sve glasnije zagovaranje Kolinde Grabar-Kitarović s desnice da im se stavi na čelo pokazuje da su njezine pristaše prepoznale gdje predsjednica pripada.
Prepreka je ustavni položaj šefa države koji objektivno priječi Kolindi Grabar-Kitarović preuzimanje operativnih političkih zadaća. Takvo aktiviranje podrazumijevalo bi napuštanje predsjedničke funkcije, odnosno odustajanje od drugog mandata i obnovu članstva u matičnoj stranci, HDZ-u, gdje bi kako se vjeruje s lakoćom pobijedila Andreja Plenkovića.
To je za sada račun bez krčmara. Predsjednica se ne izjašanjava o svojim planovima. A ni Plenković se ne da.
U svakom slučaju, otvoren je natječaj za lidera desnice. Jer bez vođe nema prave desnice.
Facebook Forum