Dostupni linkovi

Šaškor: Ide li Hrvatska naprijed ili natrag


Dubrovnik
Dubrovnik

Piše: Ines Šaškor

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Christiano Ronaldo na Uskrs u Dubrovniku, glavna je vijest iz Hrvatske na mnogobrojnim portalima. Opsjedaju ga fotoreporteri, prati se njegova vožnja po Stradunu u automobilu što nisu radile ni okrunjene glave. Javnost se zabavlja, sunce je granulo, turistička sezona može početi. Počela je i posljednja sezona Igre prijestolja. Još jedan razlog za promociju Dubrovnika i Hrvatske.

Turizam ostaje dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj, jedina koja bilježi značajan rast. U proteklih deset godina porastao je 56 posto. Za usporedbu, u istom je razdoblju građevinarstvo palo za 40 posto, industrijska proizvodnja 10, a trgovina na malo sedam posto. Istodobno, troškovi stanovanja i komunalnih usluga porasli su 40 posto.

Ne treba biti profesionalni ekonomist da bi se shvatilo kako ovi podaci zvone na uzbunu. Turizam prijeti da se pretvori u monokulturu što je pogubno za uravnoteženi razvoj svake zemlje. Kratkoročni pozitivni efekti, poput ubrzanog rasta životnog standarda stanovništva turističkih regija i popravljanja platne bilance zemlje, poništavaju se srozavanjem svih ostalih djelatnosti i gašenjem radnih mjesta u njima, urušavanjem školstva i javnih službi, devastacijom okoliša, prirodne i kulturne baštine.

Posljedično, lokalno stanovništvo pretvara se u konobare i sobarice, a mladi bježe glavom bez obzira. Ubrzana nekontrolirana gradnja apartmana i turističkih naselja praćena je silnom korupcijom. Također, stanovništvu izvan turističkih zona ljetovanje na moru postaje misaona imenica. Socijalni raskol postaje sve dublji.

Sve se to već događa i nema izgleda da će se taj proces zaustaviti i da će se turizam razvijati kao važna gospodarska grana, ali skladno integrirana u ukupni razvoj zemlje.

Ostale privredne grane kreću se tegobnim putevima i sa skromnim rezultatima. Vlada inzistira na pozitivnim pokazateljima, od rasta BDP-a, smanjenja javnog duga, povratka kreditnog rejtinga, smanjenja nezaposlenosti, povećanja plaća i potrošnje. Po prvi put bilježi se smanjenje masovnog odlaska u inozemstvo. Na tim pokazateljima vladajući grade svoju PR agendu uspješne i stabilne Vlade.

Doista, oporavak je otpočeo od 2015. godine od kada se i bilježi lagani rast BDP-a. Stručnjaci ga vezuju uz oporavak evropske ekonomije nakon krizne 2008. godine. Upozoravaju i na naznake nove svjetske recesije, ali suočavanje s realnošću ne uklapa se u ovdašnji političarski diskurs, pa ta upozorenja preskaču. Svi se sjećamo Ive Sanadera iz 2008. godine kada je poručio: ''Visimo o niti - u banani smo''. Do tada je nadmeno ismijavao svakoga tko je upozoravao na globalnu gospodarsku krizu.

Ne znamo hoće li Andrej Planković doći u prigodu da naknadno ustanovi kako smo ''u banani'', ali je činjenica da s podjednakom ignorancijom reagira na upozorenja da hrvatskoj ekonomiji baš i ne cvjetaju ruže kako to on i njegova Vlada tvrde.

Željko Rohatinski
Željko Rohatinski

Dugogodišnji guverner Hrvatske narodne banke i priznati ekonomist, Željko Rohatinski u svojoj je najnovijoj knjizi Kriza u Hrvatskoj izračunao je da je zemlja od krize iz 2008. godine pa do konca 2018. izgubila 26 milijardi eura u BDP-u, te 180.000 radnih mjesta. Jest, mnogi su trenutačni ekonomski pokazatelji pozitivniji, ali sa stopama rasta od 2,5 do 3 posto to je zapravo tapkanje na mjestu. Zaostatak za usporedivim zemljama EU samo se povećava. Kriza je još tu. Bez stopa rasta od 5 i više posto ne može se napredovati.

On izlaz vidi u sinergijskom nastupu države, poduzeća i banaka, pri čemu državi namjenjuje najvažniju ulogu.

Država je zapravo ključ problema.

Pregledavam naslove nekih novijih tekstova po novinama i portalima: ''Država u raspadanju'', ''Hrvatska nije uspješna ni kao država ni kao društvo'', ''Hrvatska nedovršeni projekt'', ''Državu treba resetirati, potaracati i napraviti novu'', ''Potonuće broda Hrvatska'', ''Oteta država'', ''Nasilna država Hrvatska'', itd. Različiti autori, različiti svjetonazori, različiti povodi. Svima je zajedničko – država ne funkcionira.

Predatorski kapitalizam, klijentelizam, sistemska korupcija i nacionalizam umrežili su se u neraskidivu vezu. Rezultat je nesposobna država, nedorasla vlast, nepostojeća opozicija, apatični građani.

Sada je vlast otkrila Kinu i njezine neograničene financijske resurse. Spominju ih kao spasitelje brodogradnje, luka, željeznica i ostale infrastrukture. Gdje su bili do sada, zašto se HDZ-eov premijer prije deset godina nije želio ni susresti s kineskim predsjednikom koji je dva dana boravio u Zagrebu, a SDP-ev premijer prezrivo prije pet godina odbio ići na samit ''Kina +16'' u Beograd?

Zašto se do Rijeke vlakom vozi gotovo kao u doba Austro-Ugarske, zašto su luku Rijeka ''prešišali'' Trst i Koper, zašto bi se Kinezima isplatila gradnja brodova a Hrvatskoj ne?

I tako redom. Svakih nekoliko godina osvanu bučno najavljivani spasonosni investitori, ozbiljni i manje ozbiljni. Oni prvi uglavnom tiho nestanu.

Neuređena država brana je ozbiljnom razvoju. Sve ostalo su naplavine.

Ili kretanje u okvirima rasta od dva do tri posto. Dovoljno za politički marketing, nedovoljno za napredak zemlje.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG