Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Dragi čitatelji, sredinom kolovoza prošle godine nenamjerno sam vas obmanula. Povjerovala sam tada novom splitskom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari koji je za jesen 2017. godine najavio rješenje za zatvorenu knjižaru Morpurgo na splitskoj Pjaci. Knjižara je spomenik kulture, treća najstarija knjižara na svijetu koja je kontinuirano poslovala u istom prostoru, kultno mjesto Splita i splićanistike. Zatvorena je zbog propasti vlasnika.
Prošla sam ovoga ljeta Pjacom. Na knjižari Morpurgo i dalje je lokot, zelena boja njezinog pročelja sve je bljeđa i pomalo se guli. Djeluje avetinjski usamljeno usred uzavrelog mnoštva turista koji se pored nje kreću. Ništa od obećanja.
Gradonačelnik je zauzet neredom na plažama, nelegalnim objektima, rušenjem pa ponovnim građenjem. A građani dolaze na svoje omiljene plaže, sada mnoge pod koncesijom, jedva se probijajući između ležaljki koje se naplaćuju. Ne mogu smjestiti ni skromni ručnik, famozni šugaman, riječ kojom su Dalmatinci izluđivali prve turiste. Ali zato sada postoji agencija Šugaman Tours, pa možete posjećivati ostatke nekadašnjih pitoresknih mjesta.
Ako vam je autocestom dosadno (čitaj: skupo) ići na more, možete starom ličkom magistralom koja je već dobila naziv Lička Route 66. Usporeni ritam, rustikalni restorani, stare radionice, zaustavljeno vrijeme. A možete potegnuti i koji kilometar više od dozvoljene brzine, kaže lokalna predaja, jer je policija zauzeta lovom na migrante koji iskaču iz šumaraka i gudura s bosanske strane. Još samo nedostaje da netko organizira foto-safari.
Obližnje Plitvice jedva izdržavaju navalu ljudi. Čarobna jezera sve više steže obruč apartmanskih naselja i resorta. UNESCO upozorava na opasnu ugroženost lokaliteta koji je davno uvršten na listu svjetske baštine. Uskoro će početi gradnja plitvičkog Las Vegasa, carstva zabave. "Originalnost" je u tome što će umjetnih jezera biti 16, baš kao i pravih plitvičkih, a i oblikom će na njih podsjećati.
U Krilu Jesenice, mjestu na vječno pretrpanoj cesti Split-Omiš, lokalni su graditelji drvenih jedrenjaka i vlasnici flote sada turističkih brodova isposlovali da im se sagradi megaluka i to tako da se naspe more. Hrvatska ostaje bez tridesetak hektara mora.
Brojne uvale Brača, Hvara, Korčule, Pelješca opsjedaju bageri. U Makarskom primorju gradi se i ljeti, bez obzira na sezonske zabrane. Malo-pomalo mijenja se pejzaž, nestaje stoljetna mediteranska flora. A i fauna se ne osjeća dobro, pa medvjedi i divlje svinje potjerani sa svojih staništa preplivavaju Jadran i naseljavaju se na kvarnerske otoke.
Mahnita preizgrađenost uzima danak u devastaciji prirode i ugroženosti prirodne, povijesne i kulturne baštine.
U svem tom kaosu kreću se stotine tisuća ljudi. I uglavnom se smiješe, sretni i zadovoljni. Priroda još nije posve nestala, more je uglavnom čisto, ljudi srdačni. Tu i tamo netko mlatne gosta palicom ili ga potjera sjekirom, ponekad po nosu dobiju i domaćini, ponegdje izbacuju gej turiste, ali sve je to ipak na razini egzotičnih ekscesa. Hrvatska je sigurna i lijepa zemlja. Turisti su najzahvalnija stvorenja na svijetu.
Turizam je i ovoga ljeta u cijeloj Hrvatskoj u usponu. Stalni rast traje od ulaska u Evropsku uniju. Hrvatska je prepoznata kao ozbiljna i poželjna turistička destinacija. Istina, brojke po prvi put ukazuju na blagu stagnaciju. Je li tome uzrok povratak Turske, Grčke, te donekle Egipta i Tunisa na top liste, ili prezasićenost kapacitetima (ove godine je samo u privatnom smještaju 100 tisuća ležajeva više), ne zna se pouzdano.
Ipak, stižu prva upozorenja da je riječ o ranjivoj privrednoj grani, osobito ako se razvija kao monokultura. Iz zemlje se i dalje masovno odlazi, a turističkog kadra nedostaje. Neki restorani moraju skraćivati radno vrijeme jer nema osoblja.
Ono što je hitno potrebno učiniti je profesionalno brendiranje Hrvatske kao turističke destinacije. Postoje papirnate strategije, ali je razvoj ipak stihijski. Osmišljeni razvoj može se zamijetiti tek u Istri i donekle u Zagrebu i na Hrvatskom primorju.
- Hrvatski turizam dobro, ali bez drastičnog rasta
- Diskriminacija gay turista se nije isplatila
- Robin Hood u Dubrovniku
Dalmacija, najveće hrvatsko turističko blago, podlegla je kaotičnom razvoju. Dubrovnik se guši rijekama ljudi s fotoaparatima, kojima se grad predstavlja više kao kulisa Igre prijestolja, nego kao autentični renesansni biser. Domaći stanovnici ispraznili su staru gradsku jezgru, vlastite stanove pretvorili u apartmane i vile koje obilaze kao posluga. Za sebe grade život negdje dalje.
Hvar je priča za sebe. Ovaj otok kojeg zovu kolijevkom hrvatskog turizma, sa 150 godina tradicije organiziranog turizma, pretvara se u veliko zabavište, raj za partijanere, prirodnu kulisu tulumarenja za bogataše. Nespretni pokušaji lokalnih vlasti da razulareno ponašanje suzbiju kaznama ne donose rezultat.
Istodobno, vodi se pravi mali rat za svaku uvalu, koncesije na pomorsko dobro izdaju se nemilice, namještanje natječaja svakodnevna je pojava.
Državne i lokalne vlasti suodgovorni su za te procese. Kratkoročna dobit, koja vjerojatno uključuje i onu za vlastite džepove, zamaglila je opći i dugoročni interes. Kada se iskrči šuma, posiječe stoljetno raslinje, minira i zabetonira obala nema više povratka.
Facebook Forum