Autor: Peter Singer, Project Syndicate (Prevela: Ena Stevanović)
Prije pedeset godina Martin Luther King je sanjao o Americi koja će omogućiti jednakost svim svojim građanima, kako bijelcima tako i crncima. Danas osnivač Facebook-a Mark Zuckerberg također ima san: on želi omogućiti pristup internetu pet milijardi ljudi koji ga još uvijek nemaju.
Zuckerbergova vizija možda zvuči kao sebični pothvat koji ima za cilj prikupiti još više korisnika Facebook-a. Međutim, svijet se danas suočava sa sve većim tehnološkim jazom kojim se onemogućava jednakost, sloboda i pravo na sreću koje nije ništa manje važno od rasnih podjela protiv kojih se borio King.
Više od dvije milijarde ljudi diljem svijeta živi u digitalnom dobu. Oni imaju pristup ogromnoj količini informacija, mogu komunicirati za malo ili nimalo novaca sa svojim prijateljima i obitelji i povezati se s drugima sa kojima mogu surađivati na razne načine. Ostalih pet milijardi još uvijek živi u papirnom dobu u kojem je odrasla moja generacija.
Kada ste ranije htjeli nešto saznati, a niste imali skupu enciklopediju ili vaša enciklopedija nije bila dovoljno suvremena da vam kaže ono što želite znati, morali ste provesti sate u biblioteci tražeći željene informacije.
Da biste kontaktirali prijatelje i obitelj s druge strane okeana, morali ste im napisati pismo i čekati najmanje dva tjedna na odgovor. Međunarodni telefonski pozivi su bili strašno skupi, a ideja da možete vidjeti nekoga dok razgovarate s njim je bila ravna znanstvenoj fantastici.
Internet.org, globalno partnerstvo koje je prošlog mjeseca pokrenuo Zuckerberg ima za cilj uvesti preostale dvije trećine svjetske populacije u digitalno doba. Partnerstvo čini sedam najvećih informacijsko-tehnoloških tvrtki, kao i neprofitne organizacije i lokalne zajednice. S obzriom da znaju da ne mogu tražiti od ljudi da biraju između kupovine informacija i hrane, partnerstvo je u potrazi za novim i jeftinijim sredstvima za povezivanje računara na internet, učinkovitijim softverima i novim poslovnim modelima.
Osnivač Microsofta Bill Gates je rekao da pristup internetu nije prioritet za najsiromašnije zemlje. Mnogo važnije je, kako kaže, riješiti probleme poput dijareje i malarije. Imam samo riječi hvale za Gatesove napore da smanji broj umrlih od ovih oboljenja. Međutim, mislim da mu nedostaje globalna svijest o tome kako internet može promijeniti živote najsiromašnijih.
Kad bi recimo poljoprivrednici mogli koristiti internet kako bi dobili tačna predviđanja o povoljnim uvjetima za sadnju ili kako bi dobili višu cijenu za svoju žetvu mogli bi si priuštiti bolje sanitarije pa njihova djeca ne bi oboljevala od dijareje.
Prijateljica koji radi u organizaciji koja daje savjete za planiranje obitelji najsiromašnijim Kenijcima mi je nedavno rekla da toliki broj žena dolazi na kliniku da ne može svakoj posvetiti više od pet minuta. Ove žene imaju samo jedan izvor savjeta i jednu priliku da ga dobiju, ali kada bi imale internet te informacije bi bile dostupne svaki dan.
Štoviše, bile bi moguće i online konsultacije te žene ne bi morale trošiti vrijeme i putovati na kliniku. Pristup internetu bi također riješio problem nepismenosti nadgradnjom na usmenu tradiciju koja je vrlo snažna u mnogim ruralnim kulturama i omogućavanjem da zajednice stvaraju grupe za samopomoć kako bi podijelile svoje probleme sa vršnjacima iz drugih sela.
Ono što vrijedi za planiranje obitelji vrijedi i za mnoga druga područja, posebno ona o kojima se teško govori kao što je homoseksualnost i obiteljsko nasilje. Internet pomaže ljudima da shvate da nisu sami i da mogu mnogo naučiti iz tuđih iskustava.
Da bismo dodatno proširili našu viziju nije se apsurdno nadati da će povezivanje trećeg svijeta na internet rezultirati njihovim povezivanjem sa bogatijim svijetom. Istraživanja pokazuju da su ljudi spremniji donirati novac u humanitarne svrhe ukoliko im se da fotografija, ime i godište djeteta kojem treba pomoć. Ako obična fotografija i ime djeteta mogu pomoći, šta bi onda mogao učiniti poziv na Skype-u.
Osiguravanje univerzalnog pristupa internetu je projekat koji je u rangu sa projektom sekvenciranja ljudskog genoma i baš kao i taj projekat će pokrenuti nove rizike i škakljiva etička pitanja.
S druge strane, online prevaranti će imati pristup novim možda lakovjernijim korisnicima. Povrede autorskih prava će biti još raširenija pojava nego danas (iako će to vlasnike autorskih prava koštati vrlo malo jer siromašni vjerovatno neće biti u mogućnosti kupiti knjige i druge zaštićene materijale).
Osim toga, mogla bi biti ugrožena i posebnost lokalnih kultura, što ima i svoju dobru i lošu stranu jer takve kulture često ograničavaju slobodu i jednakost.
U cjelini je razumno očekivati da će omogućavanje pristupa znanju i mogućnost povezivanja sa ostatkom svijeta socijalno tranformirati siromašni svijet na vrlo pozitivan način.
Peter Singer, profesor bioetike na Univerzitetu Princeton i profesor na Univerzitetu u Melburnu je jedan od najistaknutijih svjetkih etičara.
*****
Originalni tekst možete pronaći OVDJE
Prije pedeset godina Martin Luther King je sanjao o Americi koja će omogućiti jednakost svim svojim građanima, kako bijelcima tako i crncima. Danas osnivač Facebook-a Mark Zuckerberg također ima san: on želi omogućiti pristup internetu pet milijardi ljudi koji ga još uvijek nemaju.
Zuckerbergova vizija možda zvuči kao sebični pothvat koji ima za cilj prikupiti još više korisnika Facebook-a. Međutim, svijet se danas suočava sa sve većim tehnološkim jazom kojim se onemogućava jednakost, sloboda i pravo na sreću koje nije ništa manje važno od rasnih podjela protiv kojih se borio King.
Više od dvije milijarde ljudi diljem svijeta živi u digitalnom dobu. Oni imaju pristup ogromnoj količini informacija, mogu komunicirati za malo ili nimalo novaca sa svojim prijateljima i obitelji i povezati se s drugima sa kojima mogu surađivati na razne načine. Ostalih pet milijardi još uvijek živi u papirnom dobu u kojem je odrasla moja generacija.
Kada ste ranije htjeli nešto saznati, a niste imali skupu enciklopediju ili vaša enciklopedija nije bila dovoljno suvremena da vam kaže ono što želite znati, morali ste provesti sate u biblioteci tražeći željene informacije.
Da biste kontaktirali prijatelje i obitelj s druge strane okeana, morali ste im napisati pismo i čekati najmanje dva tjedna na odgovor. Međunarodni telefonski pozivi su bili strašno skupi, a ideja da možete vidjeti nekoga dok razgovarate s njim je bila ravna znanstvenoj fantastici.
Internet.org, globalno partnerstvo koje je prošlog mjeseca pokrenuo Zuckerberg ima za cilj uvesti preostale dvije trećine svjetske populacije u digitalno doba. Partnerstvo čini sedam najvećih informacijsko-tehnoloških tvrtki, kao i neprofitne organizacije i lokalne zajednice. S obzriom da znaju da ne mogu tražiti od ljudi da biraju između kupovine informacija i hrane, partnerstvo je u potrazi za novim i jeftinijim sredstvima za povezivanje računara na internet, učinkovitijim softverima i novim poslovnim modelima.
Osnivač Microsofta Bill Gates je rekao da pristup internetu nije prioritet za najsiromašnije zemlje. Mnogo važnije je, kako kaže, riješiti probleme poput dijareje i malarije. Imam samo riječi hvale za Gatesove napore da smanji broj umrlih od ovih oboljenja. Međutim, mislim da mu nedostaje globalna svijest o tome kako internet može promijeniti živote najsiromašnijih.
Kad bi recimo poljoprivrednici mogli koristiti internet kako bi dobili tačna predviđanja o povoljnim uvjetima za sadnju ili kako bi dobili višu cijenu za svoju žetvu mogli bi si priuštiti bolje sanitarije pa njihova djeca ne bi oboljevala od dijareje.
Prijateljica koji radi u organizaciji koja daje savjete za planiranje obitelji najsiromašnijim Kenijcima mi je nedavno rekla da toliki broj žena dolazi na kliniku da ne može svakoj posvetiti više od pet minuta. Ove žene imaju samo jedan izvor savjeta i jednu priliku da ga dobiju, ali kada bi imale internet te informacije bi bile dostupne svaki dan.
Štoviše, bile bi moguće i online konsultacije te žene ne bi morale trošiti vrijeme i putovati na kliniku. Pristup internetu bi također riješio problem nepismenosti nadgradnjom na usmenu tradiciju koja je vrlo snažna u mnogim ruralnim kulturama i omogućavanjem da zajednice stvaraju grupe za samopomoć kako bi podijelile svoje probleme sa vršnjacima iz drugih sela.
Ono što vrijedi za planiranje obitelji vrijedi i za mnoga druga područja, posebno ona o kojima se teško govori kao što je homoseksualnost i obiteljsko nasilje. Internet pomaže ljudima da shvate da nisu sami i da mogu mnogo naučiti iz tuđih iskustava.
Da bismo dodatno proširili našu viziju nije se apsurdno nadati da će povezivanje trećeg svijeta na internet rezultirati njihovim povezivanjem sa bogatijim svijetom. Istraživanja pokazuju da su ljudi spremniji donirati novac u humanitarne svrhe ukoliko im se da fotografija, ime i godište djeteta kojem treba pomoć. Ako obična fotografija i ime djeteta mogu pomoći, šta bi onda mogao učiniti poziv na Skype-u.
Osiguravanje univerzalnog pristupa internetu je projekat koji je u rangu sa projektom sekvenciranja ljudskog genoma i baš kao i taj projekat će pokrenuti nove rizike i škakljiva etička pitanja.
S druge strane, online prevaranti će imati pristup novim možda lakovjernijim korisnicima. Povrede autorskih prava će biti još raširenija pojava nego danas (iako će to vlasnike autorskih prava koštati vrlo malo jer siromašni vjerovatno neće biti u mogućnosti kupiti knjige i druge zaštićene materijale).
Osim toga, mogla bi biti ugrožena i posebnost lokalnih kultura, što ima i svoju dobru i lošu stranu jer takve kulture često ograničavaju slobodu i jednakost.
U cjelini je razumno očekivati da će omogućavanje pristupa znanju i mogućnost povezivanja sa ostatkom svijeta socijalno tranformirati siromašni svijet na vrlo pozitivan način.
Peter Singer, profesor bioetike na Univerzitetu Princeton i profesor na Univerzitetu u Melburnu je jedan od najistaknutijih svjetkih etičara.
*****
Originalni tekst možete pronaći OVDJE
