Afganistanski novinari strahuju od gubitka "posljednjih preostalih sloboda" pod talibanskim režimom koji uvodi sve strožija ograničenja, uključujući zabrane slika i ženskih glasova u medijima. Dok mnogi napuštaju profesiju, oni koji ostaju bore se s teškim uslovima i stalnim pritiscima vlasti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Barnin radni dan počinje rano ujutro, satima prije nego što stigne u svoju kancelariju u privatnoj medijskoj kući u popularnom dijelu Kabula, Karte-e Char.
Barna, 26-godišnja afganistanska novinarka čije je ime promijenjeno radi sigurnosti, kaže da pažljivo bira priče koje predlaže urednicima putem WhatsApp poruka dok se vozi u prepunom minibusu na sat vremena dugom putu do posla.
"Do trenutka kad stignem do raskrsnice Pol-e Sorkh, koja je oko 15 minuta udaljena od kancelarije, urednici i ja prolazimo kroz nekoliko tema kako bismo izabrali priču koja je važna i zanimljiva, ali istovremeno dovoljno sigurna da ne izazove bijes vlasti", kaže Barna opisujući svoj svakodnevni rad.
"Imamo mnogo crvenih linija. Moramo izbjegavati određene teme i ublažiti kritiku kako bismo preživjeli pod talibanima", rekla je za RSE telefonom iz Kabula. "Naš rad i životi puni su ograničenja, a vlada nastavlja nametati još više."
Afganistanski novinari strahuju da će uskoro izgubiti ono što je Barna opisala kao njihove "posljednje preostale slobode" nakon što je tvrdokorna vlada pod vodstvom talibana nedavno zabranila objavljivanje slika ljudi i životinja kao dio novih "zakona o moralu".
Objavljeni u avgustu, ovi zakoni također nalažu da se ženski glas ne smije čuti u javnosti.
U nekoliko afganistanskih provincija – uključujući Kandahar, Helmand i Takhar – ugašene su većina televizijskih stanica kako bi se ispoštovala zabrana.
Televizijski kanali u ovim provincijama su praktično pretvoreni u radio stanice, ostavljajući na desetine snimatelja, fotografa, video montažera i drugih bez posla. Radio stanice su, pak, zabranile emitovanje ženskog glasa.
Afganistanski mediji su prošle sedmice izvijestili da su svim ostalim televizijskim mrežama u zemlji data dva mjeseca da slijede taj primjer. Međutim, visoki vladin izvor negirao je te izvještaje 29. oktobra.
Izvor je za Radio Azadi RSE rekao da će vlasti "riješiti probleme s kojima se suočavaju vizualni mediji u nekim provincijama", ali nije dao više detalja.
Snimatelj u Takharu, koji je izgubio posao zbog zabrane, rekao je da će najnovija ograničenja medija odvesti Afganistan u mračno doba.
"Osjećam se kao da živimo u zaostaloj zajednici kojoj nije stalo do napretka i razvoja", rekao je snimatelj za Radio Azadi, koji je želio ostati anoniman. "Mediji bez fotografije i videa su kao tijelo bez glave."
Još jedan afganistanski novinar osudio je zabranu kao "iracionalnu" i "ekstremističku" i rekao da vlada neće moći sprovesti ovu politiku u cijeloj zemlji.
Dvadesetsedmogodišnji novinar iz Kabula izjavio je da će afganistanski mediji "izgubiti hiljade radnika u medijima" ako Talibani pokušaju sprovesti zabranu.
"Mnogi će izgubiti posao, a mnogi drugi će napustiti industriju jer će naš rad postati besmislen", rekao je novinar za RSE pod uslovom anonimnosti. "Kako zadržati publiku radijskim izvještajima u kojima govore samo muškarci, bez videa i muzike?"
Hiljade afganistanskih novinara napustile su Afganistan otkako su ultrakonzervativni talibani ponovo preuzeli vlast u avgustu 2021. godine.
Prema podacima organizacije za zaštitu novinara Reporteri bez granica (RSF), od 10.870 muškaraca i žena koji su radili u afganistanskim medijima početkom avgusta 2021., samo 4.360 je i dalje radilo u ovoj industriji u decembru te godine. Tokom tog perioda, od 2.490 novinarki, samo njih 410 je zadržalo posao.
Najmanje 141 novinar bio je pritvoren ili zatvoren pod talibanskom vlašću, izvijestio je RSF u avgustu, ali je dodao da u trenutku objavljivanja izvještaja nijedan medijski radnik nije bio u zatvoru.
"Najveći problem je što nemamo gdje da se žalimo", rekao je novinar iz Kabula. "Kome da se žalite kad je krivac za vaše probleme sama vlast koja ne mari za kritike međunarodne zajednice ili javno mnijenje?"
Snovi nasuprot stvarnosti
U Kabulu, Barna i njene kolege još nisu dobili naređenje da se pridržavaju novih "zakona o moralu", ali osoblje – kao i većina novinara širom zemlje – priprema se za to. Barna kaže da njene prijateljice koje rade na radiju i televiziji strahuju od najgoreg.
"Novinarke su već najviše pogođene, a sada ćemo izgubiti još više", rekla je. "Većina talibanskih zvaničnika odbija razgovarati s novinarkama, tako da moramo tražiti od naših muških kolega da dobiju komentare zvaničnika za naše izvještaje."
Barna kaže da su zvaničnici Ministarstva za promociju vrlina i prevenciju poroka postavili sigurnosne kamere na njenom radnom mjestu i vrše nasumične posjete kako bi se uvjerili da zaposlenice poštuju strogi islamski kodeks odijevanja.
Najnovija ograničenja za radnike u afganistanskim medijima dolaze u trenutku sve većeg siromaštva i nezaposlenosti u zemlji.
Nekoliko novinara koji rade za afganistanske medije u Kabulu reklo je za RSE da zarađuju između 40 do 70 posto manje u poređenju s platama koje su imali prije nego što su talibani došli na vlast.
Zbog nedostatka sredstava, mnoge medijske kuće su ukinule beneficije poput prijevoza za zaposlene i besplatnih ili subvencioniranih obroka.
Barna zarađuje 150 dolara mjesečno, otprilike pola plate koju je imala prije avgusta 2021. godine.
"Sanjam da ponovo imam dovoljno novca i slobode da sa kolegama odem u kafiće u Pol-e Sorkhu, kao što smo nekada radili," rekla je.
Mnogi kafići uz prometnu Pol-e Sorkh cestu – nekad omiljeni među mladima Kabula – zatvoreni su ili pretvoreni u takozvane porodične restorane.
"Ali za sada, moj glavni cilj je da ne izgubim posljednje preostale slobode koje imamo, kao što su mogućnost da radimo u medijima, razgovaramo s ljudima i gledamo televizijske reportaže", rekla je Barna.
Šira regija
Situacija u medijima pogoršala se i u drugim susjednim zemljama u posljednjih nekoliko godina, gdje mnogi nezavisni novinari i blogeri provode vrijeme iza rešetaka zbog kritika autoritarnih vlada.
Uzbečka blogerka Šohida Salomova smještena je u psihijatrijsku bolnicu nakon što je izvijestila da je zet predsjednika Šavkata Mirzijojeva kupio "20 skupih kuća" u bogatom dijelu Taškenta.
U Tadžikistanu, nezavisni novinari koji kritikuju vladine politike često se suočavaju s dugotrajnim zatvorskim kaznama zbog izmišljenih optužbi, a suđenja se obavljaju iza zatvorenih vrata.
U Turkmenistanu nezavisni mediji praktično ne postoje, dok su neki novinari platili krajnju cijenu za svoj rad. Među njima je bio i 35-godišnji bivši novinar RSE Hudaiberdy Allashov, koji je preminuo ranije ove godine nakon duge bolesti za koju njegove pristalice tvrde da je posljedica pritisaka vlade zbog njegovog novinarskog rada.
Prema policijskim izvorima, Allashov je bio zatvoren, pretučen i mučen elektrošokovima. Nijedna osoba nije odgovarala za ove postupke.
Soltan Achilova, jedna od rijetkih preostalih nezavisnih novinarki u Turkmenistanu, kaže da vlasti ne vrše pritisak samo na nju, već i na njene rođake, prijatelje i svakoga ko joj da intervju ili komentar.
Kaže da su sigurnosne službe prisluškivale njen telefon, često hakirale njenu e-mail adresu i lični računar, te je pratile "svuda". Više puta je bila fizički napadnuta i jednom pretražena do gole kože na aerodromu.
"Kada nekoga nazovem, agenti sigurnosti odmah kontaktiraju tu osobu i prijete joj otkazom. Ako ta osoba nema posao, agenti prijete njihovim rođacima otkazom ili čak zatvorom", rekla je 74-godišnja Achilova za RSE 27. oktobra.
Uprkos sve manjem prostoru za rad, Achilova ne odustaje od profesije, poručujući da će društvo bez novinara postati mračno, gluho mjesto.
Napisali: Farangis Najibullah i Radio Azadi RSE
Facebook Forum