Nekoliko dana tokom novembra desetak žena okupilo se ispred zapovjedništva Zapadnog vojnog okruga u Sankt Peterburgu kako bi pozvale rusku vojsku da ispuni obećanje vlade da neće slati regrute u borbenu zonu u Ukrajini i u ruskim regijama koje graniče s Ukrajinom.
Svaki dan su čekale pet sati, ali niko nije otvarao vrata da se sastane sa ženama ili da primi njihov pismeni apel.
"Niko nas ne sluša", rekla je Viktoria Sannikova, koja je doputovala iz sibirskog grada Tomska kako bi sudjelovala u protestu.
"Naši problemi njih ne zanimaju. Dva mjeseca im kucamo na vrata. Ovaj protest je čin očaja."
Napokon, 15. novembra, vrata stožera su se širom otvorila i žene su uvedene unutra.
Dužnosnicima su predali gotovo stotinu pisama i kolektivni apel rodbine oko 400 regruta koji trenutno služe u zapadnoj regiji Belgoroda u kojem su redovito izloženi vatr iz Ukrajine i pretrpjeli su gubitke.
Još od ničim izazvane invazije Moskve na Ukrajinu 24. februara, žene igraju vodeću ulogu u malom antiratnom pokretu koji se pojavio u Rusiji.
Nakon što je predsjednik Vladimir Putin 21. septembra naredio vojnu mobilizaciju, javno nezadovoljstvo ratom je poraslo.
Međutim, muškarci su bili manje voljni javno protestirati zbog straha i izvješća da policija muške pritvorenike šalje izravno u vojsku.
Žene sve više dominiraju pokretom, dijelom i zato što su mnogi muškarci pobjegli iz zemlje ili se skrivaju kako bi izbjegli mobilizaciju.
Prema OVD-Info, nevladinoj organizaciji koja prati političku represiju u Rusiji, nešto više od polovice od 1.383 osobe privedene na nacionalnim protestima protiv mobilizacije 21. septembra bile su žene.
Od 848 ljudi privedenih na takvim protestima 24. septembra, 71 posto bile su žene. Proteste u Dagestanu, Tyvi, Baškortostanu i drugim regijama predvodile su žene.
Reutersova analiza objavljena u oktobru pokazala je da su u prvim sedmicama nakon invazije u februaru najmanje 30 posto optuženih za proteste protiv rata bile žene, u usporedbi s 11 posto onih koji su se suočavali s optužbama za politički protesti 2021. i šest posto 2019.
"Uopće nema vojne obuke"
U gradu Uljanovsku u regiji Volga, skupina žena, supruga muškaraca pozvanih tokom mobilizacije, koja je proglašena završenom 1. novembra, okupila se ispred vojne zgrade 11. novembra kako bi zahtijevala povlačenje njihovih muževa iz borbenih zona.
Muškarci, kažu, nisu prošli gotovo nikakvu relevantnu obuku, a njihovi postojeći zdravstveni problemi su se pogoršali od njihovog poziva.
"Ljudi se boje iznevjeriti svoje voljene", rekla je Tatjana, supruga mobiliziranog muškarca iz Uljanovska, koja je tražila da se njezin identitet prikrije zbog straha od posljedica.
"Nisam lično sudjelovala u protestu [11. novembra]... Organizirala sam pismene apele. Dobili smo odgovor od ureda vojnog tužitelja u Uljanovsku", rekla je.
"Stekla sam dojam da nisu ni pročitali naše apele. Napisali su da nije bilo nikakvih pritužbi, očito mi je suprug u bolnici bez razloga."
Njezin suprug, rekla je Tatjana, bio je spreman na mobilizaciju i čak se dobrovoljno pojavio pred regrutnom komisijom, ali je tražio odgodu jer se liječio od složenih problema sa zubima.
"Uopće nije bilo vojne obuke", rekla je.
"Ovdje u Uljanovsku čak niti jednom nisu otišli na poligon. Proveli su sedam dana trenirajući vježbe, a onda je on proveo sedam dana u bolnici."
"Podnio je zahtjev za odgodu liječenja", rekla je za Idel.Realities Radija Slobodna Evropa.
"U zahtjevu je objasnio da je bio u bolnici – i nije bio sam tamo... Zahtjev je podnosio više puta – 8., 10. i 12. oktobra... Ali tužitelj kaže da nije bilo pritužbi."
Zahtijevanje mirovnih pregovora
Olga Tsukanova majka je 20-godišnjeg novaka iz Astrahanske oblasti koji je sudjelovala u protestima u Sankt Peterburgu.
Rekla je da su dužnosnici dva puta pokušali poslati njezinog sina u Ukrajinu i više puta su ga pritiskali da potpiše volonterski ugovor, ali su se do sada uspješno odupirali tim pokušajima.
"On je običan civil", rekla je Tsukanova.
"Shvatila sam da će, ako nešto brzo ne poduzmem, on biti pretvoren iz rezerviste u vojnika po ugovoru kako bi sudjelovao u 'specijalnoj vojnoj operaciji'. Stalno ga guraju, pritišću. Svaki dan dolazi neki pukovnik ili neki drugi časnik i vrši pritisak da potpišu ugovore."
Ispričala je da u septembru njezin sin nije bio u kontaktu s njom nekoliko dana. Kad je nazvala njegovu jedinicu, rečeno joj je da je podvrgnut "psihološkom testiranju".
"Kad sam shvatila da se nešto sprema, počela sam zvati i rekli su mi da je moj sin na popisu za raspoređivanje", rekla je.
"Rekla sam im da je regrut, a oni su rekli da će dobrovoljno potpisati ugovor i pridružiti se 'specijalnoj operaciji'. Slala sam apele na sve strane, uključujući i Ministarstvo odbrane. I sigurno je imalo učinka jer ga nisu poslali."
Tsukanova je dodala kako vjeruje da nitko od vojnika iz postrojbe njezinog sina nije poslan u zonu borbenih dejstava, vjerovatno iz želje da se izbjegnu "skandali" zbog sve većih protesta protiv upućivanja vojnih vojnika.
"Ali ne znam što će biti sutra", zaključila je i dodala kako se brine da će čim mu istekne vojni rok odmah biti mobiliziran u dopunu.
"Imam samo jednog sina. Što još mogu izgubiti?"
Iskustvo Tsukanove s vlastitim sinom dovelo ju je do toga da postane suosnivačica neformalnog Vijeća majki i supruga vojnika, koje redovito šalje apele Putinu i vojnim dužnosnicima.
"Tražimo da se vijećima majki i žena u svakom gradu omogući inspekcija vojnih jedinica u kojima se provodi mobilizacija, da li se dobro obučavaju i da li su formirane liječničke komisije", rekla je.
"Zahtijevamo i početak mirovnih pregovora. Ili barem da predsjednik krene u tom smjeru umjesto da cijelom svijetu prijeti korištenjem prljavih bombi."
Dodala je da je njezina organizacija održala online sastanke sa sudionicima iz svih regija Rusije.
Komuniciraju preko zatvorenih grupa na društvenim mrežama, prvenstveno na Telegramu. Otkako je potpisan dekret o mobilizaciji, rekla je kako je skupina pojačala svoju kampanju protesta i apela, koje vlasti uglavnom ignoriraju.
"Nemam nikakvih nada u pogledu dužnosnika", rekla je.
"Jedina nada su mi ljudi - da će se organizirati i postići neki rezultat... Naši apeli su potrebni da natjeramo dužnosnike da nešto učine i da im dokažemo da ih ljudi gledaju. Uvjerena sam da ćemo nešto postići ."
Tatjana je u Uljanovsku rekla da su je njezini napori da protestira protiv tretmana njezina supruga ostavili "razočaranu zemljom".
"Nemamo zakone, naprotiv, oni ne funkcioniraju", rekla je. "Imam osjećaj da ne živimo u modernom društvu, nego u srednjem vijeku. Svi moji apeli se ignoriraju. Kad tražim pomoć, kažu mi da šutim i čekam da sve prođe."
"Imam osjećaj da se svijet ruši, a nemam pojma što će se sljedeće dogoditi", rekla je.
