Nakon što je 19-godišnji ruski vojni obveznik Andrej Lažijev umro u bolnici na Krimu pod misterioznim okolnostima, njegov otac je počeo vjerovati da je njegov sin pretučen u pokušaju da ga natjeraju da pristane da se bori u Ukrajini, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Andrej je preminuo početkom novembra u mornaričkoj bolnici u Sevastopolju, domu ruske crnomorske flote na nezakonito aneksiranom području Krima.
Smrt nedavnog univerzitetskog diplomca dogodila se samo nešto više od četiri mjeseca nakon što je regrutovan u rusku vojsku, a službeno je utvrđeno da je bila posljedica otoka i izliva krvi u mozak, prema dokumentima koje je pregledao North.Realities RSE-a.
Njegovim roditeljima, kojima nije bilo dopušteno vidjeti Andreja nakon što je bio hospitaliziran, nikada nije rečeno kako i kada je zadobio povrede od kojih je umro njihov sin i tek trebaju primiti njegovo tijelo.
Međutim, oni sumnjaju kako je umro; Naime, Andreja su pretukli u pokušaju da ga natjeraju da potpiše ugovor s ruskim Ministarstvom odbrane kako bi ga poslali u borbu u Ukrajini.
Krajem septembra, manje od mjesec dana nakon što je Andrej obavijestio svoje roditelje da je završio vojnu obuku u Rusiji i da je prebačen s ostalim regrutima na Krim, nazvao je i rekao im da je u terenskoj bolnici.
"Nije znao gdje se tačno nalazi", rekao je za RSE Nikolaj Lažijev, Andrejev otac. "Rekao je samo da svi žive u šatorima u polju, a okolo su planine. Rekao je da se osjeća jako loše i žalio se na stalnu mučninu."
'Potpuno su prestali razgovarati s nama'
Roditelji 19-godišnjeg regruta, koji žive u sjeverozapadnoj ruskoj regiji Kareliji, obratili su se lokalnoj kancelariji za regrutaciju u nadi da će saznati gdje je njihov sin stacioniran i zašto je hospitaliziran.
"Vojni komesar je samo digao ruke i rekao da nema pristup informacijama o tome gdje su regruti", rekao je stariji Lažijev. "A onda su potpuno prestali razgovarati s nama."
Roditelji su na kraju saznali da je Andrej otpušten iz bolnice u roku od nekoliko dana i da je dvije sedmice kasnije, 6. oktobra, prebačen u Armjansk, grad na sjevernom Krimu.
Odatle roditelji nisu znali ništa o situaciji u kojoj se njihov sin nalazi sve dok 23. oktobra Nikolaja na društvenim mrežama nije kontaktirao muškarac koji je tvrdio da je Andreijev cimer u bolnici.
Čovjek je rekao Nikolaju da je Andrej primljen u mornaričku bolnicu u Sevastopolju oko 8. oktobra i da je u teškom stanju - ne može hodati niti vidjeti kako treba, te stalno povraća.
Tokom razgovora cimer je dao telefon Andreju, koji je ocu rekao da je izgubio telefon i ne sjeća se šta mu se desilo ni kako je dospio u bolnicu.
'Nismo ga ni prepoznali'
Kad je cimer poslao fotografiju Andreja, roditelji mladog regruta bili su šokirani.
"Nismo ga ni prepoznali u prvi mah. Prizor je bio strašan", kazao je Nikolaj, rekavši da je njegov sin, iako je imao više od 100 kilograma kad je regrutovan, na slici izgledao kao da ima manje od 60.
"Odmah sam počeo zvati bolnicu. Ali niko nije htio razgovarati s nama", rekao je Nikolaj. "Htio sam utvrditi sinovu dijagnozu. Jedna od doktorica je rekla da će razgovarati samo s 'nadležnim tijelima'."
Nikolaj nikada nije saznao ime doktorice - niko s kim je razgovarao iz bolnice nije se predstavio.
U želji da posjete bolnicu kako bi vidjeli Andreja, roditeljima je rečeno da im to neće biti dopušteno bez posebne dozvole. Pokušali su dobiti dozvolu, rekao je Nikolaj, ali bezuspješno.
"Nismo mogli dobiti dopuštenje nigdje, jer vojna kancelarija (u Kareliji) uopšte nije imala informaciju da je Andrej hospitaliziran", rekao je Nikolaj. "Nismo ni znali u kojoj je tačno jedinici."
'Sindrom čežnje za domom'
Porodica je potom saznala da je Andrej bio podvrgnut skeniranju mozga 21. oktobra. Dva dana kasnije njegove je roditelje kontaktirao psihijatar koji im je rekao da nisu otkrivena nikakva unutrašnja oštećenja i da je Andrej prebačen na psihijatrijski odjel.
Rečeno im je da je Andrejevo stanje posljedica psihičke traume.
"Rekli su mi da Andrej navodno nije htio služiti do te mjere da je imao nešto poput nervnog sloma", rekao je Nikolaj. "Zvali su to 'sindrom čežnje za domom'."
Međutim psihijatar je također otkrio da je primijetio očigledne "tragove batina na Andrejevom tijelu", rekao je Nikolaj.
Porodica je sa sinom bila u telefonskom kontaktu do posljednjeg razgovora 26. oktobra. Nakon toga javio se cimer iz bolnice s viješću da je Andrej prebačen na intenzivnu njegu.
Nikolaj je uspio kontaktirati medicinskog radnika koji je liječio njegovog sina i rečeno mu je da Andrej pati od cerebralnog edema i krvarenja.
Uprkos tome, prisjetio se Nikolaj, rečeno mu je da je njegovom sinu možda "trebao neki lijek", Andrej je u dobrim rukama jer mornarička bolnica ima "sve".
U daljnjim razgovorima s bolničkim osobljem, Andrejevim je roditeljima rečeno da ne mogu posjetiti ustanovu jer se Sevastopolj nalazi u ratnoj zoni usred trenutnog rata Rusije s Ukrajinom, ali liječnici su obećali da će biti evakuiran na sigurnije tlo.
Do evakuacije nije došlo – porodici je rečeno da je Andrejevo stanje preozbiljno. Napokon su 1. novembra Nikolaj i njegova supruga dobili dokumente potrebne za posjetu bolnici, ali bilo je prekasno. Sljedeći dan, dok su bili na moskovskom aerodromu na putu za Krim, saznali su da je Andrej umro.
'Niko ne govori istinu'
Roditeljima je rečeno da se vrate u Kareliju, a nakon povratka kući ponovno su počeli kontaktirati lokalne vojne vlasti kako bi utvrdili što se dogodilo njihovom sinu.
Nikolaj tvrdi da im je rečeno da niko od lokalnih regruta nije poslan u vojni okrug čiji je dio Armjansk, gdje je Andrej prebačen,
"Još uvijek ne znam šta se dogodilo Andreju", rekao je Nikolaj. "Najgore je kad sve vidiš, a ništa ne možeš."
Neke stvari su re razjasnile nakon nekoliko dana. Nikolaja je putem Telegrama kontaktirao čovjek koji se predstavio kao komandir. Ne otkrivajući svoje ime ili čin, muškarac je poslao fotografiju Andrejeve smrtovnice koja pokazuje da je umro od "cerebralnog edema, unutrašnjeg krvarenja moždanog debla".
"Tamo je pisalo crno na bijelo", rekao je Nikolaj, rekavši da dokument otkriva da je dijagnoza bila poznata mjesec dana prije Andrejeve smrti.
"Zašto je došlo do ove otekline nije poznato", rekao je Nikolaj. "Moj sin je ležao na samrti cijeli mjesec, a nisu ništa prijavili. Da je bio evakuisan, mislim da bi danas bio živ."
Nikolaj ne može izbrisati iz sjećanja da je od Andreja više puta traženo da potpiše ugovor s Ministarstvom odbrane uprkos njegovom protivljenju.
Prema zakonu u Rusiji, koja ima obavezni dvogodišnji vojni rok, regruti ne mogu biti raspoređeni da se bore izvan zemlje. To znači da, u teoriji, oni koji su pozvani u vojsku ne mogu biti poslani u borbu u Ukrajini.
Ruska nezakonita aneksija ukrajinskog Krimskog poluostrva 2014. i tvrdnja Moskve da su četiri djelomično okupirane istočne ukrajinske regije ruska teritorija, izazvali su zabrinutost da bi se rupa u zakonu mogla iskoristiti za slanje regruta u borbe na tim područjima.
Drugi put je da regruti potpišu ugovor s Ministarstvom odbrane koji bi im omogućio da se bore u Ukrajini.
Ova činjenica, uz rasprostranjene glasine da su neki regruti fizički prisiljeni da se prijave za vojnu službu, navodi Nikolaja na sumnju da je njegov sin pretučen u pokušaju da ga natjeraju da potpiše ugovor.
Kada ga je Andrej kontaktirao 21. septembra i rekao mu da je u terenskoj bolnici, kaže Nikolaj, njegov sin je rekao da je pod velikim pritiskom da potpiše ugovor.
"Svaki dan. Ugovor, ugovor, ugovor", prisjetio se Nikolaj riječi svog sina. "Rekao sam mu: samo nemoj potpisivati. Nije potpisao."
Međutim, rekao je Nikolaj, "postoje informacije da su ih navodno batinama tjerali na potpisivanje ugovora. I to ne mogu isključiti".
Nikolaj, koji je i sam bio vojnik, rekao je da nakon Andrejeve smrti jednostavno ne može vjerovati vlastima.
"Ne mogu im vjerovati, ne mogu, to je sve", rekao je Nikolaj.
Nikolaj još uvijek nije dobio nikakve službene dokumente od Ministarstva odbrane u vezi s službom i smrću njegovog sina, njegovi zahtjevi za informacijama ostali su bez odgovora, a Andrejevo tijelo tek treba biti vraćeno kući.
Ti faktori doveli su Nikolaja do zaključka da je njegov sin umro nakon pokušaja da ga prisile da se prijavi za borbu u inostranstvu.
"Plašim se da se to tako radi", rekao je Nikolaj. "Sumnje pojačava činjenica da niko ništa ne objašnjava. Niko ne govori istinu."
Facebook Forum