Dva velika pitanja nadvila su se nad ministarski sastanak Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u Skoplju 30. novembra i 1. decembra, koji okupila ministre vanjskih poslova 57 članica ove organizacije sa sjedištem u Beču.
Prvo, hoće li se pojaviti jedan od njih, Rus Sergej Lavrov? I drugo, ko će nakon Sjeverne Makedonije preuzeti jednogodišnje rotirajuće predsjedavanje za iduću godinu?
Ova dva pitanja su na neki način međusobno povezana.
Ali u oba slučaja se već prije sastanka može zaključiti da je Rusija izbila na prvo mjesto, koristeći svoj veto kako bi dobili i fotelju, dakle predsjedavajuću članicu koju su željeli i prisustvo koje im je potrebno da pokažu kako domaćoj tako i međunarodnoj publici da je Rusija i dalje politički jak igrač na kojeg se može računati u kontinentalnim pitanjima.
Vratimo traku na prethodni ministarski sastanak OSCE-a u poljskom gradu Lođu u decembru prošle godine na kojem je Poljska odlučila da Lavrovu zabrani prisustvo.
Varšava, koja je predsjedavala još 2022. godine, istakla je da je bio na listi sankcija Evropske unije nakon ruske invazije na Ukrajinu početkom prošle godine.
Poljska je djelovala na svoju ruku, najavljujući nekoliko sedmica unaprijed svoje namjere – potez na koji je njihovo ministarstvo unutrašnjih poslova imalo pravo.
Ovo pravo važi i za Sjevernu Makedoniju. Zemlja kandidat za članstvo u EU uskladila se sa svim dosadašnjim sankcijama Unije Rusiji, uključujući sve pojedinačne mjere prema ruskim zvaničnicima i ruskoj zabrani letova.
Ali, u ovom slučaju postoji kvaka.
Evropska unija je Lavrovu samo zamrznula imovinu, a nije uvela zabranu izdavanja viza. Čak i da je postojala takva zabrana, države članice EU i one koje joj teže, kao što je Sjeverna Makedonija, mogu od zabrane odustati radi prisustva međunarodnim konferencijama, poput ministarskog sastanka OSCE-a.
Ista rupa postoji za ruske letove ako, na primjer, prevoze važne ruske diplomate. Drugim riječima, može biti dobrodošao u Sjevernu Makedoniju, a da ta zemlja ne prekrši bilo kakve pravne ili političke obaveze. Sjeverna Makedonija je potvrdila da će dozvoliti slijetanje Lavrovog leta, a Bugarska je odobrila avionu da koristi njihov zračni prostor na putu za Skoplje.
Izvori iz OSCE-a su naveli da bi u ruskoj delegaciji moglo biti do 85 osoba, uključujući ličnog ljekara ministra vanjskih poslova, njegovog zamjenika Aleksandra Gruška, Mariju Zaharovu, poznatu direktoricu odjeljenja za informacije i štampu pri ruskom ministarstvu vanjskih poslova, veliko obezbjeđenje i 24 ruska novinara.
Iako je Skoplje samostalno donijelo ovu odluku, jasno je da se time ispunila želja većine članica OSCE-a, koje su smatrale da bi ovog puta moglo biti korisno da Lavrov bude prisutan u glavnom gradu Sjeverne Makedonije.
Osim što bi ga potencijalno mogli suočiti sa pitanjima oko Ukrajine, diplomate OSCE-a su, pod uslovima anonimnosti, ukazali na još jedan razlog: rješavanje pitanja ko bi sljedeće godine trebalo da preuzme predsjedavanje i popunjavanje četiri najviša mjesta OSCE-a, uključujući i funkciju generalnog sekretara, čiji mandat ističe krajem godine.
Estonija je dugo bila jedini kandidat za predsjedavanje 2024. godine, a prijavila se još 2020., ali Rusija je to uvijek odbijala i to je učinila ponovo ove godine.
Argument koji je Moskva iznijela je da ne žele drugu zemlju NATO-a kao predsjedavajuću, nakon Sjeverne Makedonije i Poljske. Rusija je optužila obje zemlje da stalno pokreću temu 'ruske agresije na Ukrajinu' na sedmičnim sastancima Stalnog vijeća OSCE-a gdje se sastaju ambasadori, te da su dvije države u raznim forumima OSCE-a odbacile ideju da se posao može nastaviti kao i inače, sve dok sukob traje.
Problem se nedavno pojavio u glavnom gradu Austrije, a izvori su mi rekli da se ruski predstavnik pojavio bez kravate i vidno pijan i da je održao predavanje prisutnima o tome kako treba voditi organizaciju.
Obično se predsjedavajući OSCE-a odlučuje najmanje godinu dana unaprijed jednoglasnim putem među državama članicama, i bilo bi bez presedana da OSCE uđe u novu godinu bez zemlje na čelu – scenario koji bi mogao dovesti do raspada cijele organizacije.
Na primjer, već je odlučeno da će Finska predsjedavati OSCE-om 2025. godine, obilježavajući 50. godišnjicu Helsinškog završnog akta Konferencije o evropskoj sigurnosti i saradnji (KESS), prethodnika OSCE-a. Ovo je odluka donesena mnogo prije nego što je Finska postala članica NATO-a.
Estonija dugo nije povlačila svoju kandidaturu, nakon što je dobila punu podršku ostalih 26 država članica Evropske unije, uključujući i ministare vanjskih poslova bloka na sastanku u Briselu 13. novembra.
Na kraju je Talin morao odustati, a Malta je najavila spremnost da preuzme. U Beču je rastao strah od ulaska u 2024. bez predsjedavajuće države – posebno imajući u vidu da zemlja na ovoj poziciji igra prilično važnu ulogu u svakodnevnom radu u Beču posredstvom konsenzusa, vođenja sastanaka na svim nivoima i postavljanja prioriteta.
Jasni znakovi da se ne piše dobro za Talin postali su očigledni kada je u političkoj smjernici, u koju je Radio Slobodna Evropa imala uvid, iz Sjedinjenih Država državama članicama EU podvučeno da "SAD cijene spremnost Estonije da služi kao predsjedavajuća 2024. i podržavaju Estoniju kao principijelnu i sposobnu kandidatkinju za buduću predsjedavajuću".
Ono što je najvažnije, dodaje se: "Ali, Rusija je jasno stavila do znanja da se neće pridružiti konsenzusu o drugoj članici NATO-a kao predsjedavajućoj. Takođe se dodaje da "OSCE hitno treba da identifikuje zemlju sposobnu da koncenzusom bude izabrana da bude predsjedavajuća 2024. Neuspjeh da se to uradi je pobjeda Rusije".
Ali pitanje je: da li su zapadne zemlje predale Rusiji pobjedu ili dvije tako što su udovoljile ruskim željama kako u pogledu njenog prisustva na visokom nivou, tako i zbog njenog insistiranja na uklanjanju kandidature Estonije?
Kremlj prihvata predsjedavanje Malte, ali bi željeli da Lavrov to potvrdi na ministarskom sastanku u Skoplju. A još nisu prihvatili popunjavanje četiri najviša mjesta u OSCE-u za narednih godinu dana, nešto što žele da urade dok su u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, ali vjerovatno ne bez traženja nečega zauzvrat.
Šta to nešto može biti, može se nagađati. Ali, ublažavanje kritika OCSE-a zbog ruskog rata u Ukrajini ne bi bilo previše neočekivano nagađanje.
Na kraju, izgleda da će OSCE, jedina međunarodna organizacija u Evropi čija je Rusija i dalje članica, živjeti još godinu dana. Ali neki, uključujući nezadovoljni trio baltičkih država, Poljsku i Ukrajinu, pitat će se po kojoj cijeni, napominjući da Moskva posljednjih godina kvari rad na nekoliko važnih dosijea o politici OSCE-a, poput blokiranja tri terenske misije u Ukrajini i cijelog budžeta OSCE-a za posljednje dvije godine.
I vjerovatno će tako nastaviti.
U svakom slučaju, izgledi u Skoplju neće biti sjajni za Kijev i njegove najveće pristalice, s obzirom da je Rusija spremna da se vrati na najviši politički nivo u organizaciju u kojoj još uvijek može diktirati svaki važan potez.
Kao rezultat toga, ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba već je naznačio da neće učestvovati, a drugi bi mogli slijediti njegov primjer.