Iako je Hrvatska zatvorila granični prelaz u Tovarniku, izbjeglice i dalje stižu na željeznički kolodvor u ovo malo mjesto. Na tisuće ih ih leži po cesti s malenom djecom na visokim temperaturama. Vidno su iscrpljeni, ali u Tovarniku se ne žele zadržati, pa oni koji se ne uspijevaju ukrcati na vlak ili autobuse prema slovenskoj granici kreću pješice.
Na tisuće je izbjeglica u Tovarniku koje odavde vlakovima odvoze prema izbjegličkim prihvatilištima, u Kutinu, Sisak, Beli Manastir, Zagreb.
„Idem u Njemačku i tražim sigurnost, ništa više. Bilo koja zemlja je za mene dobra, samo nek je sigurno. U Siriji je veoma loše, nije sigurno, nema novca, struje, vode…veoma loše. Nema života u Siriji i zato smo morali otići“, priča nam jedan izbjeglica.
Vidno iscrpljeni, ovi ljudi žele što prije napustiti Hrvatsku i krenuti prema zapadnoj Europi.
„Dolazim iz Iraka, 21 mi je godina. Došli smo iz Mađarske jer su nam rekli da možemo ići kroz Sloveniju, ali kad smo stigli ovdje saznali smo da je Slovenija zatvorila granicu. Sada moramo ostati ovdje. Mnogo ljudi traži prijevoz do Slovenije. Mnogi su umorni ,ali žele nastaviti dalje, međutim, policija im ne dozvoljava. Ne znam što će se dalje dešavati. U Iraku su me ispitivali i mučili. Bilo mi je teško ostaviti obitelj i prijatelje“, kaže drugi.
Imaju na desetine pitanja, ali nemaju se kome obratiti. Uglavnom se obraćaju novinarima. mnogi su izgubili članove svoje obitelji jer su žene i djeca ranije odvezeni u prihvatilišta, a muževima i očevima nije rečeno gdje su ta prihvatilišta.
„Imali smo puno problema. U Bugarskoj nas je policija uhapsila, uzela nam novac, stvari, hranu. I lokalno stanovništvo nam je stvaralo dosta problema. U Srbiji su dobro postupali prema nama, u Hrvatskoj također. Dali su nam hranu, obezbjedili vreće za spavanje. Jedini problem koji imamo jeste prijevoz, dugo se čeka na vlak. Mnogo je djece i obitelji. Nadam se da će Hrvatska vlada obezbjediti više smještaja dok čekamo. Ovi ljudi su došli izdaleka, jedino u Srbiji i Hrvatskoj smo putovali autobusima, dok smo ostale zemlje išli pješke“, navodi još jedan izbjeglica.
Najteže je u Tovarniku za djecu koja su noć provela pod otvorenim nebom. Iako hrvatska policija ovdje poprilično stvari drži pod kontrolom u nekoliko navrata situacija je izmaknula kontroli pa je na stotine izbjeglica prugom krenulo prema Zagrebu.
„Dolazim iz Sirije i idem u Švedsku. Zato što primaju one koji znaju engleski jezik i želim tamo studirati i raditi. Želim biti računalni inžinjer. Turskoj smo morali plivati kilometar, ispali smo iz broda, bili smo preplašeni“, priča jedan od Sirijaca.
Mještani Tovarnika iznose hranu, čaj, pružaju pomoć koliko mogu, ali ni sami ne kriju zabrinutost.
„Nas je ovdje dvije tisuće stanovnika, a njih je došlo četiri do pet tisuća. Bili su ovdje kod mene. oni samo hoće za Njemačku. Milanović kaže ne želi granicu zatvoriti. Ali dobro, nije problem. Međutim, ima li kruha i vode za te ljude dovoljno. sve je dobro sad dok je lijepo vrijeme. šta ćemo kada padne kiša. Ti se ljudi moraju negdje skloniti. Ja znam kako je nama bilo kada smo bježali devedeset i prve godine“, kaže jedna od mještanki Tovarnika.
Marijan Nikolić stigao je kod roditelja iz Njemačke u Tovarnik upravo kako ne bi, kaže, svaki dan gledao patnju ljudi koji dolaze u tu, za mnoge izbjeglice obećanu zemlju. Ali u njegovom mjestu dočekala ga je još teža slika.
„Njemačka kancelarka je rekla da su dobrodošli i to je totalno Njemačku uzdrmalo. To što govori televizija i politika i ono što ljudi misle nikako ne štima. Ljudi tamo jesu da im se pomogne i da ih se primi, ali ne u ovolikoj masi. Došao sam malo kod mame da se odmorim, ali sad te prognanike imamo pod prozorom“, kaže Nikolić.
Izbjeglicama u Tovarniku najviše pomaže njihov sugrađanin liječnik, Sirijac Shoukry Nizar. Za naš program kaže sve je manje razumjevanja od strane izbjeglica.
Izbjeglički talas se može okrenuti prema BiH
Postoji vjerovatnoća da će izbjeglice s Bliskog istoka, koje se nalaze u Srbiji, krenuti sada preko BiH do zemalja EU. Upravo to očekuju u Službi za poslove sa strancima BiH, kaže u intervjuu za RSE Izet Nizam, zamjenik direktora ove službe. OPŠIRNIJE
„Mi tražimo stalno razumjevanje, jer mi smo imali organizaciju za jedan određen broj ljudi, ali ovo je sada previše. Ljudi pitaju kako je moguće da Hrvatska nema više autobusa. Ima autobusa, ali treba organizacija. Oni kažu da će oni platiti autobuse. Nije problem u plaćanju već u toliko broju i ljudi se moraju prijaviti“, kaže dr. Nizar.
I volontori Crvenog križa neumorno rade. Velik broj njih stigao je u Tovarnik, a iz Tovarnika su se u petak uputili prema Belom manastiru.
„Ovdje ljudi rade punog srca. Rade 24 sata i opet žele odraditi novih 24 sata. Nije lako jer smo s njima stalno u kontaktu. Ima tu dosta teških priča i nije lako uvijek“, kaže Katarina Zorić, glasnogovornica Crvenog križa.
Ovi ljudi koji već danima putuju i pokušavaju pobjeći od zla koje je zahvatilo njihovu zemlju pitaju se što će biti s njima jer ne žele ostati u Hrvatskoj, a Mađarska i Slovenija zatvorile su svoje granice, a to znači da njihov san o zapadnoj europi je za sada na čekanju.
