Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je 28. decembra optužnicu protiv jedanaest osoba koje tereti za ratne zločine nad civilnim stanovništvom bošnjačke nacionalnosti na području Zvornika i okoline počinjene krajem maja i početkom juna 1992. godine.
Optuženi su Vidoje Blagojević, Ivan Arapović, Milan Arapović, Kosta Pejić, Božo Radić, Milo Savić, Mile Blagojević, Ljubiša Pejić, Stevo Vasiljević, Branko Pejić i Verica Radović, saopćilo je Tužiteljstvo.
Za šta se terete Blagojević i Radović?
Osim Vidoje Blagojevića i Verice Radović, svi optuženi su bili pripadnici Karakajske čete u sastavu Teritorijalne odbrane Zvornik, a kasnije Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Blagojević se tereti da je kao komandant Zvorničke brigade VRS propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi nezakonita zatvaranja, nečovječna postupanja, prisilni nestanak i ubistva zatvorenih bošnjačkih civila.
Blagojević je optužen i da je propustio poduzeti nužne i razumne mjere s ciljem pokretanja postupka za kažnjavanje počinilaca navedenih krivičnih djela.
Verica Radović se tereti da je svjesno i voljno, pucajući iz neposredne blizine ubila dvojicu zarobljenika iz lične osvete.
Za šta se tereti ostalih devet optuženih?
Ostalih devet optuženih tereti se da su kao stražari u Tehničko-školskom centru (TŠC) u Karakaju sudjelovali u nezakonitom zatvaranju i nečovječnom postupanju prema oko 700 bošnjačkih muškaraca i dječaka, starosti od 15 do 70 godina.
Navodi se kako su bošnjački muškarci i dječaci, nakon odvajanja od žena, djece i staraca u Bijelom Potoku, odvedeni u nezakonito zatočenje u TŠC Karakaj.
Devet optuženih se tereti sudjelovali u nesprečavanju ubistava i prisilnog nestanka najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti koji su tu bili nezakonito zatvoreni.
Zatvorene civile, prema navodima optužnice, optuženi su u dva navrata tukli pri čemu su civili morali proći kroz formirani špalir, te su ih optuženi zatim čuvali u nečovječnim uslovima.
Navodi se da su civili bili premlaćivani i zlostavljani na različite načine, i na taj način su žrtvama nanesene velike patnje, kao i ozbiljne fizičke i psihičke povrede.
U optužnici se navodi da je od posljedica nečovječnih uslova preminulo 20-ak civila, te da stražari također nisu sprječavali ubistva zatvorenika od strane poznatih i nepoznatih vojnika unutar prostorija gdje su ih stražari čuvali.
Navodi se i da stražari nisu sprječavali izvođenja zatvorenih civila u nepoznatom pravcu od kada se mnogima od njih gubi svaki trag, te da posmrtni ostaci većeg broja ubijenih civila ni do danas nisu pronađeni.
Posmrtni ostaci pronađenih ubijenih civila su uglavnom ekshumirani iz jedne od najvećih masovnih grobnica u BiH, lokalitetu Crni Vrh kod Zvornika.
Tužiteljstvo BiH navodi da je do sada pronađeno i identificirano oko 420 žrtava odvedenih na Bijelom Potoku 1. juna 1992. godine te da oko 240 žrtava do danas nije pronađeno.
Tužiteljstvo BiH najavilo je da će navode optužnice dokazivati saslušanjem 129 svjedoka, među kojima i 7 zaštićenih svjedoka, vještaka vojne struke i korištenjem više od 400 materijalnih dokaza.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
Tužiteljstvo BiH je u srijedu, 27. decembra podiglo optužnicu protiv četiri osobe u kojoj ih se tereti za ratne zločine počinjene na području Zvornika u istočnoj Bosni u maju i junu 1992. godine.
Za ratne zločine na području Zvornika, općine u istočnoj Bosni, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju proglašeni su krivim Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić, Stojan Župljanin.
U Srbiji su, pred Sudom za ratne zločine u Beogradu, za zločine u Zvorniku 2010. osuđeni Branko Grujić i Branko Popović, kao i Dušan Vučković, Dragan Slavković, Ivan Korać, Siniša Filipović, Darko Janković i Goran Savić, koji su, prema optužnicama, organizirano i dobrovoljno došli iz Srbije.
