Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori dva posto ili 13 hiljada osoba je zavisno od alkohola. Koliko je ta brojka realna i koliko je onih koji ne potpadaju pod tu statistiku, koji su skriveni od očiju društva, a imaju problem sa alkoholizmom?
Osim alarmantnih podataka koji se odnose na opštu populaciju, državu bi trebalo da zabrine višegodišnji trend rasta alkoholičara među mladima.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, potrošnja alkohola u Crnoj Gori je između 12 i 13 litara čistog alkohola po glavi stanovnika godišnje, za sve osobe starije od 15 godine. To Crnu Goru svrstava na sam vrh neslavne liste u Evropi, čiji stanovnici prema statistici krovne zdravstvene institucije u svijetu, inače piju više alkohola od stanovnika drugih kontinenata.
No, prema riječima Jovana Bulajića iz NVO Preporod u Crnoj Gori je više alkoholičara nego što to pokazuju podaci SZO.
Problem je što u Crnoj Gori nema evidencije niti podataka o broju alkoholičara i onih koji su na putu da to postanu a koju se skrivaju, ne traže pomoć ljekara ili neke specijalizovane ustanove za borbu protiv bolesti zavisnosti
„To su oni koji zloupotrebljavaju alkohol i to su ljdui koji su na putu da postanu zavisni, da uđu u poodmaklu fazu opijanja gdje je detaljan tretman neophodan, ili oni koji bi uz jedan psihološki tretman mogli da se vrate sa tog puta. Ipak i to zavisi od toga koji je stepen zavisnosti u pitanju”, kaže Bulajić.
Mnogo je razloga za porast broja alkoholičara u Crnoj Gori ali su tradicija i neke loše navike možda najilustrativniji.
„Budući da je u Crnoj Gori ukorijenjeno u društvu da ljudi piju potpuno je realno da vidite da roditelj nudi djetetu piće. Da ne pričam o ruralnim predjelima, selima. Potpuno je već viđeno da se prvi alkohol u stvari dobija u kući”, napominje Bulajić.
Nije novost da u Crnoj Gori sve češće za čašicom posežu žene i naročito mladi. Načelnica odjeljenja za bolesti zavisnosti bolnice u Dobroti, Marina Roganović zato predlaže kontinuiranu edukaciju cijelog društva i razvijanje svijesti o štetnosti konzumiranja alkohola i to prije svega kod najmlađih i njihovih roditelja.
„Znate koliko sam samo puta imala priliku da kada lečim roditelja čujem od njih priču kako se njihova deca ponašaju u pojedinim situacijama. Jedan od mojih pacijenata priča da dete od tri godine kada on dođe kući trči sa praznom čašicom ka njemu . Znači da je dete negde povezalo da je otac raspoložen i da je navikao da kada dođe kući popije čašicu rakije. To znači da preventivne aktivnosti treba početi u najranijem uzrastu, naravno uz veliku saradnju sa roditeljima, vaspitačima, profesorima. Takođe treba provoditi ove savremene preventivne programe koji uključuju čitavu zajednicu”.
Prošlogodišnje istraživanje jedne renomirane novosadske agencije na nivou cijelog regiona pokazalo je da u Crnoj Gori alkohol konzumira 55 posto mladih. Da je stanje veoma ozbiljno svjedoči i anketa u kojoj smo učenike III razreda podgoričke gimnazije pitali koje im je piće omiljeno i šta piju na žurkama.
Zakon o zabrani točenja alkohola maloljetnicima je po opštem mišljenju samo mrtvo slovo na papiru iako su policija i turistička inspekcija u nazad neko vrijeme pokušavali raznim akcijama da sankcionišu vlasnike kafića koji ne poštuju zakon . Nije mnogo pomoglo ni to što je prošle godine turistička inspekcija zatvorila 11 lokala zbog točenja alkoholnih pića maloljetnicima.
Da većina vlasnika kafića i dalje ne mari za zakon i zdravlje mladih, svjedoči i priča gimnazijalke iz naše ankete koja kaže da joj se gotovo nikada nije desilo da konobar odbije da joj posluži alkohol zato što je maloljetna.
„Zapravo, desilo se samo jednom i to je bilo u Irskom pabu i tada su mi tražili ličnu kartu ali je ja nijesam imala. U ostalim kafićima mi se to nikada nije desilo“, navodi gimnazijalka.
Osim alarmantnih podataka koji se odnose na opštu populaciju, državu bi trebalo da zabrine višegodišnji trend rasta alkoholičara među mladima.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, potrošnja alkohola u Crnoj Gori je između 12 i 13 litara čistog alkohola po glavi stanovnika godišnje, za sve osobe starije od 15 godine. To Crnu Goru svrstava na sam vrh neslavne liste u Evropi, čiji stanovnici prema statistici krovne zdravstvene institucije u svijetu, inače piju više alkohola od stanovnika drugih kontinenata.
No, prema riječima Jovana Bulajića iz NVO Preporod u Crnoj Gori je više alkoholičara nego što to pokazuju podaci SZO.
Problem je što u Crnoj Gori nema evidencije niti podataka o broju alkoholičara i onih koji su na putu da to postanu a koju se skrivaju, ne traže pomoć ljekara ili neke specijalizovane ustanove za borbu protiv bolesti zavisnosti
„To su oni koji zloupotrebljavaju alkohol i to su ljdui koji su na putu da postanu zavisni, da uđu u poodmaklu fazu opijanja gdje je detaljan tretman neophodan, ili oni koji bi uz jedan psihološki tretman mogli da se vrate sa tog puta. Ipak i to zavisi od toga koji je stepen zavisnosti u pitanju”, kaže Bulajić.
Mnogo je razloga za porast broja alkoholičara u Crnoj Gori ali su tradicija i neke loše navike možda najilustrativniji.
„Budući da je u Crnoj Gori ukorijenjeno u društvu da ljudi piju potpuno je realno da vidite da roditelj nudi djetetu piće. Da ne pričam o ruralnim predjelima, selima. Potpuno je već viđeno da se prvi alkohol u stvari dobija u kući”, napominje Bulajić.
Nije novost da u Crnoj Gori sve češće za čašicom posežu žene i naročito mladi. Načelnica odjeljenja za bolesti zavisnosti bolnice u Dobroti, Marina Roganović zato predlaže kontinuiranu edukaciju cijelog društva i razvijanje svijesti o štetnosti konzumiranja alkohola i to prije svega kod najmlađih i njihovih roditelja.
„Znate koliko sam samo puta imala priliku da kada lečim roditelja čujem od njih priču kako se njihova deca ponašaju u pojedinim situacijama. Jedan od mojih pacijenata priča da dete od tri godine kada on dođe kući trči sa praznom čašicom ka njemu . Znači da je dete negde povezalo da je otac raspoložen i da je navikao da kada dođe kući popije čašicu rakije. To znači da preventivne aktivnosti treba početi u najranijem uzrastu, naravno uz veliku saradnju sa roditeljima, vaspitačima, profesorima. Takođe treba provoditi ove savremene preventivne programe koji uključuju čitavu zajednicu”.
Prošlogodišnje istraživanje jedne renomirane novosadske agencije na nivou cijelog regiona pokazalo je da u Crnoj Gori alkohol konzumira 55 posto mladih. Da je stanje veoma ozbiljno svjedoči i anketa u kojoj smo učenike III razreda podgoričke gimnazije pitali koje im je piće omiljeno i šta piju na žurkama.
Zakon o zabrani točenja alkohola maloljetnicima je po opštem mišljenju samo mrtvo slovo na papiru iako su policija i turistička inspekcija u nazad neko vrijeme pokušavali raznim akcijama da sankcionišu vlasnike kafića koji ne poštuju zakon . Nije mnogo pomoglo ni to što je prošle godine turistička inspekcija zatvorila 11 lokala zbog točenja alkoholnih pića maloljetnicima.
Da većina vlasnika kafića i dalje ne mari za zakon i zdravlje mladih, svjedoči i priča gimnazijalke iz naše ankete koja kaže da joj se gotovo nikada nije desilo da konobar odbije da joj posluži alkohol zato što je maloljetna.
„Zapravo, desilo se samo jednom i to je bilo u Irskom pabu i tada su mi tražili ličnu kartu ali je ja nijesam imala. U ostalim kafićima mi se to nikada nije desilo“, navodi gimnazijalka.
