Danas je prvi dan muslimanskog mjeseca Ramazana. U trideset dana koliko traje vjernici će se odricanjem od tjelesnih užitaka pokušati da približe Bogu.
Postiti Ramazan znači odreći se tjelesnih zadovoljstava. To čisti i čovjeka i dušu i primiče Bogu. "Posljednjih se godina sve intenzivnije posti, pa i kod crnogorskih muslimana", kaže profesor Enes Efendija Burdžović koji opisuje praktikovanje dana postača:
"Dan jednog postača započinje sa hurom, odnosno ustajanjem prije zore i obrokom kojim započinje post. Tu odlučuje, odnosno iskaže namjeru, “odlučih da postim ovaj dan u ime Božijeg zadovoljstva”. I onda se ustegne od hrane, pića, svega ostalog što predstavlja tjelesni užitak. Nakon toga klanja jutarnji namaz i obično mnogi odspavaju par sati potom, da bi imali energije za ostatak dana i nakon toga provode sve one aktivnosti onako kako treba, s tim što se vjernik mnogo više, odnosno muslimani se mnogo više druže sa Kur'anom, jer u mjesecu Ramazana je objavljen Kur'an. Po zalasku sunca nastupa iftar. Tad treba uzeti, praksa je, najprije par hurmi i gutljaj vode. Ono što je najčistije jeste voda i preporuka je da se time završi post, odnosno iftari."
"Započela sam post sa svojih jedanaest godina. Moj prvi Ramazanski post vezan je pošćenjem moga dajdže. Moj dajdža je postio Ramazan. Nije to samo odricanje od hrane. Tu je odricanje da čovjeku ne podnu raznorazne misli koje nas nekada ponesu. On ja način da se približimo Bogu."
"Dobra djela, sirotinji pomoći, ne uraditi loše, nikoga ne uvrijediti, nekome nešto ne napakostiti, to je za mene Ramazan."
Enes Efendija Burdžović:
"Postimo jezikom, postimo dušom, postimo prije svega tijelom, ali i ovo je mnogo bitno. Žene sa jako velikim entuzijazmom prilaze toj časnoj obavezi jer božiji poslanik Muhamed Alejhi Salam je rekao da ko nahrani postača ima nagradu kao da je oslobodio ropstva jednog čovjeka. Žene su svjesne ogromne nagrade toga. Da se žene potrude da daju sve od sebe u pripremanju što ljepših, što boljih, što obilnijih jela u toku mjeseca Ramazana."
"Najbolja jela spremamo u Ramazan. Pravimo ove buredžike. Ovdje u Bijelom Polju zovu "ribice". Najbolje pite, sarme, slogan dolme, i ovdje u Bijelom Polju imaju pitaljke. Idemo taman pred iftar kupujemo tople pitaljke, donesemo pitaljke, kajmak, sir. Sva moguća jela i ona tradicionalna i ova nova jela spremamo uz Ramazan. Onda se čuvamo da nešto ne bismo progovorili da se ne ogriješimo."
Enes Efendija Burdžović:
"Ramazan nas uči da se odreknemo svojih ružnih navika. Da ih pobjedimo najviše prema drugima jer ako počinimo grijeh prema Bogu, on je plemenit i milostiv i njegova milost je iznad svega i on može da oprosti grijeh prema njemu, ali grijeh prema čovjeku neće oprostiti dok ne oprosti čovjeka."
RSE: Kako da oprosti društvu koje baš i nije toliko naklonjeno jednom običnom čovjeku? Kako oprostiti vlastima ovo što nam se dešava, recimo, siromaštvo?
Burdžović: Svakako da uvrede, odnosno u širem smislu nasilje, nasilje je opasno. Kada bi, kaže se u jednom predanju, oni kojima je učinjeno nasilje znali koliko je Bog blizak sa njima bili bi zadovoljni sa tim što im se desilo u smislu da će Bog uvijek staviti to i poravnati na svoj način jer u arapskom jeziku riječ "zulum" ili nasilje znači stavljanje stvari na mjesto koje joj je ne pripada, te, ako je siromaštvo nešto što je nametnuto od strane drugih, siromaštvo je to što mora biti vraćeno njegovom pravu, da svi imamo podjednako.
Postiti Ramazan znači odreći se tjelesnih zadovoljstava. To čisti i čovjeka i dušu i primiče Bogu. "Posljednjih se godina sve intenzivnije posti, pa i kod crnogorskih muslimana", kaže profesor Enes Efendija Burdžović koji opisuje praktikovanje dana postača:
"Dan jednog postača započinje sa hurom, odnosno ustajanjem prije zore i obrokom kojim započinje post. Tu odlučuje, odnosno iskaže namjeru, “odlučih da postim ovaj dan u ime Božijeg zadovoljstva”. I onda se ustegne od hrane, pića, svega ostalog što predstavlja tjelesni užitak. Nakon toga klanja jutarnji namaz i obično mnogi odspavaju par sati potom, da bi imali energije za ostatak dana i nakon toga provode sve one aktivnosti onako kako treba, s tim što se vjernik mnogo više, odnosno muslimani se mnogo više druže sa Kur'anom, jer u mjesecu Ramazana je objavljen Kur'an. Po zalasku sunca nastupa iftar. Tad treba uzeti, praksa je, najprije par hurmi i gutljaj vode. Ono što je najčistije jeste voda i preporuka je da se time završi post, odnosno iftari."
"Započela sam post sa svojih jedanaest godina. Moj prvi Ramazanski post vezan je pošćenjem moga dajdže. Moj dajdža je postio Ramazan. Nije to samo odricanje od hrane. Tu je odricanje da čovjeku ne podnu raznorazne misli koje nas nekada ponesu. On ja način da se približimo Bogu."
"Dobra djela, sirotinji pomoći, ne uraditi loše, nikoga ne uvrijediti, nekome nešto ne napakostiti, to je za mene Ramazan."
Enes Efendija Burdžović:
"Postimo jezikom, postimo dušom, postimo prije svega tijelom, ali i ovo je mnogo bitno. Žene sa jako velikim entuzijazmom prilaze toj časnoj obavezi jer božiji poslanik Muhamed Alejhi Salam je rekao da ko nahrani postača ima nagradu kao da je oslobodio ropstva jednog čovjeka. Žene su svjesne ogromne nagrade toga. Da se žene potrude da daju sve od sebe u pripremanju što ljepših, što boljih, što obilnijih jela u toku mjeseca Ramazana."
"Najbolja jela spremamo u Ramazan. Pravimo ove buredžike. Ovdje u Bijelom Polju zovu "ribice". Najbolje pite, sarme, slogan dolme, i ovdje u Bijelom Polju imaju pitaljke. Idemo taman pred iftar kupujemo tople pitaljke, donesemo pitaljke, kajmak, sir. Sva moguća jela i ona tradicionalna i ova nova jela spremamo uz Ramazan. Onda se čuvamo da nešto ne bismo progovorili da se ne ogriješimo."
Enes Efendija Burdžović:
"Ramazan nas uči da se odreknemo svojih ružnih navika. Da ih pobjedimo najviše prema drugima jer ako počinimo grijeh prema Bogu, on je plemenit i milostiv i njegova milost je iznad svega i on može da oprosti grijeh prema njemu, ali grijeh prema čovjeku neće oprostiti dok ne oprosti čovjeka."
RSE: Kako da oprosti društvu koje baš i nije toliko naklonjeno jednom običnom čovjeku? Kako oprostiti vlastima ovo što nam se dešava, recimo, siromaštvo?
Burdžović: Svakako da uvrede, odnosno u širem smislu nasilje, nasilje je opasno. Kada bi, kaže se u jednom predanju, oni kojima je učinjeno nasilje znali koliko je Bog blizak sa njima bili bi zadovoljni sa tim što im se desilo u smislu da će Bog uvijek staviti to i poravnati na svoj način jer u arapskom jeziku riječ "zulum" ili nasilje znači stavljanje stvari na mjesto koje joj je ne pripada, te, ako je siromaštvo nešto što je nametnuto od strane drugih, siromaštvo je to što mora biti vraćeno njegovom pravu, da svi imamo podjednako.