Potpredsjednik Parlamenta Branko Radulović je podnio krivične prijave protiv 32 osobe, među kojima su i najviši državni funkcioneri, zbog sumnje da su kriminalnim djelovanjem preko podgoričkog Kombinata aluminijuma napravili štetu koja se mjeri milijardama eura.
Među 32 imena protiv kojih je potredsjednik Skupštine Branko Radulović podnio krivične prijave su: premijer Milo Đukanović, dva bivša premijera: sadašnji predsjednik države Filip Vujanović i ministar vanjskih poslova Igor Lukšić, desetak bivših i sadašnjih čelnika pojedinih institucija i uprave KAP-a, ali i ministara od kojih su neki i sada u Đukanovićevom kabinetu: Branimir Gvozdenović, Vladimir Kavarić, Radoje Žugić i Vujica Lazović. Od bivših ministara, tu su: Branko Vujović, Miroslav Ivanišević, Vojin Đukanović, Milorad Katnić, Miomir Mugoša. Između ostalih, na spisku su i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i bivša vrhovna tužiteljka Ranka Čarapić, ali i strani državljani:10 ruski tajkun Oleg Deripaska koji je osam godina gazdovao KAP-om i par njegovih direktora poput Rusa Vjačeslava Krilova i Amerikanca Joe Kazadija.
Osumnjiči su svojim djelovanjem proizveli direktnu štetu od preko dvije milijarde eura, tvrdi Radulović.
„Osumnjičena lica su, kao saučesnici, dogovorno i umišljeno djelovali sa mnogim drugim licima, stvarajući tako kriminalnu organizaciju. Osumnjičena lica su svojim djelovanjem proizveli direktnu štetu od preko dvije milijarde eura, a indirektne znatno više. Osumnjičeni Milo Đukanović je tokom cijelog perioda bio i ostao glavni kreator protivpravnih radnji“, kaže potpredsjednik Parlamenta, Branko Radulović.
Reagujući na vijest da se nalazi na spisku 32 osobe protiv kojih je podnijeta krivična prijava, nekadašnji ministar privrede i član rukovodstva KAP-a Vojin Đukanović je za naš radio rekao da nimalo ne strahuje.
„Gospodin Radulović je Tužilaštvu i ranije podnosio krivičnu prijavu sa istim motivom koja je bila odbačena. I, on to dobro zna. Sve revizije koje su rađene prije '98. godine, od strane mjerodavnih institucija su pokazale da je KAP mrtvo preduzeće. Rukovodstvo KAP-a u kom smo bili gospodin Mihailo Banjević i ja je napravilo veliki iskorak, vratili KAP u život, organizovali proizvodnju i to su bili najbolji dani KAP-a“, navodi Vojin Đukanović.
Polovinom '90-ih počinju krupnije poslovne kombinacije u vezi sa Kombinatom aluminijuma.
Vektra, pa privatizacija
O jednom primjeru govori zabilješka medijskih hroničara koji su krajem '90-ih registrovali da je, bez znanja Vlade, nekoliko ministara od povjerenja premijera Mila Đukanovića potpisalo odluku na osnovu koje je Vektra – preduzeće, Đukanoviću bliskog Brkovića, dobila privilegovan status stranog povjerioca u Kombinatu aluminijuma što je ustvari značilo da KAP tada nije morao da plati račune ni državnoj Elektroprivredi, ni državnom Jugopetrolu, ni državnim Rudnicima boksita, ali su zato sva potraživanja Dragana Brkovića od KAP-a morala biti besprekorno isplaćena do posljednjeg centa.
Iz tog vremena je i odluka da se konzorcijumu koji su, pored Brkovićeve Vektre činiile još dvije firme: Venko i CTI registrovane u SAD, na sedmogodišnje upravljanje povjeri Fabrika za proizvodnju pečenih anoda - Anotech. Četiri godine kasnije, oba vladina nezavisna, strana konsultanta za privatizaciju KAP-a – BNP Paribas i CRU – su ocijenili da je ugovor sa Anotech-om poguban za Kombinat i predložili njegov raskid.
„Nije registrovano da je bilo bilo kakve procedure u kupoprodaji stanova i poslovnih prostora 1996. godine između Vlade i preduzeća Vektra. Tada je ukupna transakcija iznosila 70 miliona dolara. Cijena je bila veća za 50 posto. Predsjednik Vlade je tada bio Milo Đukanović, a vlasnik Vektre, Dragan Brković“, podsjeća Branko Radulović.
Nakon perioda Vektre, uslijedila je privatizacija.
KAP je privatizovan 2005. kada je za svega 48 i po miliona eura većinski paket prodat offshore kompaniji iza koje je javno stao ruski oligarh Oleg Deripaska, ali za koju značajan dio javnosti sumnja da je u vlasničkoj strukturi imala i domaće moćnike iz samog vrha vlasti.
Vlada pritisnuta prethodnom tužbom Rusa vrijednom 300 miliona eura, 2009. pristaje na tzv. Sporazum o poravnanju kojim daje državne garancije za buduće kredite KAP-a koje je investitor u međuvremenu potrošio a nije vratio, pa je otplata kredita od 170 miliona eura sa kamatama, pala na teret građana Crne Gore.
Značajan dio javnosti godinama otvoreno izražava velike sumnje u malverzacije u kojima su, navodno, ravnopravno učestovali ruski investitor i pojedinci iz same državne vrhuške, a čiji je cilj, navodno, bio izvlačenje novca građana koji je završavao na njihovim privatnim računima.
Konačno, KAP je prošle godine bankrotirao, a njegovu imovinu je u, za mnoge dirigovanoj, tenderskoj proceduri kupio nikšićki biznismen Veselin Pejović koga značajan dio javnosti doživljava kao marionetu premijera Mila Đukanovića koji je i sam predmet sumnji da je dio svih i prethodnih i sadašnjih tajnih dilova u vezi sa KAP-om.
„KAP je danas zatočenik jedne organizovane kriminalne grupe. Čekao sam da se izabere vrhovni državni tužilac. Za ovog koji je izabran nisam glasao. Mislim da on, i zbog svoje prošlosti i zbog svoje snage, ne može da odgovori potrebama Crne Gore“, naglašava potpredsjednik Parlamenta, Branko Radulović.
