Kako žive radnici Rudnika Boksita iz Nikšića koji ne primaju plate, kako se prehranjuju, školuju djecu, plaćaju račune?
Većina tvrdi da živi od veresije tj. pozajmice, no sve je teže naći i one koji imaju da vam pozajme.
"Jako je teško sastaviti kraj s krajem. Nas je šestoro, dva studenta, da srednjoškolca, a žena mi nigdje ne radi i vrlo je teško. Zadužujem se u prodavnici, kod privatnika, uzajmljujem i tako preživljavamo nekako dok nešto ne primimo i onda vraćam dugove. Teško je iako imamo nešto i na selu i od toga se prehranjujemo. Račune ne izmirujem, ne mogu i nemam odakle. Struju nam još nijesu isključili jer nijesu veliki računi pa nas još ne diraju", kaže jedan od radnika Rudnika Boksita.
Njegov kolega koji ne želi da mu se navodi ime kaže da su kreditno zaduženi i da je to njihov najveći problem.
"Supruga mi radi u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, ali je kreditno zadužena kao i ja. Podigli smo neki kredit i kupili stan. Imam troje djece i teško je. Iz banke svaki dan dobijamo opomene. uzeće mi stan ako ne bude plate redovne i to je sigurno. Nema posla privatno i pozajmljujem. Ko će mene da primi više sa 30 godina radnog staža? Da nije sindikata na čelu sa Borom Bojanovićem ništa ne bi smo mogli uraditi. On je prošle godine uspio da obezbijedi 10 plata. Ne plaćam struju jer ne primam platu, ne plaćam ni vodu, ni odvoz smeća, ništa. Dolazili su da isključuju, ali smo nekako to sredili ali će i naredni mjesec doći sigurno".
Na upit da li vjeruje li da će im plate biti do kraja mjeseca, kaže:
"Obećali su da će biti, ali ne znam ali trebalo bi da bude. Ruskim poslodavcima više ništa ne vjerujem. Ne znam zbog čega su oni još tu".
I iskustvo drugih radnika Boksita nije ništa manje teško.
Većina tvrdi da živi od veresije tj. pozajmice, no sve je teže naći i one koji imaju da vam pozajme.
"Jako je teško sastaviti kraj s krajem. Nas je šestoro, dva studenta, da srednjoškolca, a žena mi nigdje ne radi i vrlo je teško. Zadužujem se u prodavnici, kod privatnika, uzajmljujem i tako preživljavamo nekako dok nešto ne primimo i onda vraćam dugove. Teško je iako imamo nešto i na selu i od toga se prehranjujemo. Račune ne izmirujem, ne mogu i nemam odakle. Struju nam još nijesu isključili jer nijesu veliki računi pa nas još ne diraju", kaže jedan od radnika Rudnika Boksita.
Njegov kolega koji ne želi da mu se navodi ime kaže da su kreditno zaduženi i da je to njihov najveći problem.
"Supruga mi radi u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, ali je kreditno zadužena kao i ja. Podigli smo neki kredit i kupili stan. Imam troje djece i teško je. Iz banke svaki dan dobijamo opomene. uzeće mi stan ako ne bude plate redovne i to je sigurno. Nema posla privatno i pozajmljujem. Ko će mene da primi više sa 30 godina radnog staža? Da nije sindikata na čelu sa Borom Bojanovićem ništa ne bi smo mogli uraditi. On je prošle godine uspio da obezbijedi 10 plata. Ne plaćam struju jer ne primam platu, ne plaćam ni vodu, ni odvoz smeća, ništa. Dolazili su da isključuju, ali smo nekako to sredili ali će i naredni mjesec doći sigurno".
Na upit da li vjeruje li da će im plate biti do kraja mjeseca, kaže:
"Obećali su da će biti, ali ne znam ali trebalo bi da bude. Ruskim poslodavcima više ništa ne vjerujem. Ne znam zbog čega su oni još tu".
I iskustvo drugih radnika Boksita nije ništa manje teško.
