Iako je do izbora novog predsjednika Crne Gore, koji će nakon tri mandata na državnom tronu zamijeniti Filipa Vujanovića, ostalo 40 dana, samo do prije neki dan lista pretendenata za najvišu državnu funkciju bila je gotovo prazna. A onda je naglo počela da se ispisuje, pa se čini da će biti nikad duža.
Na spisku su se već našli novopečeni političari, naučnici, preduzetnici, profesori univerziteta i zamalo jedan pop. No, kolona će tek da se popuni zbog neuspjeha opozicije da se dogovori o zajedničkom kandidatu.
Na samom njenom kraju, po svoj prilici, pojaviće se adut vladajuće partije, koja nestrpljivu javnost još drži u dilemi - da li će to biti Milo Đukanović.
Zanimljivo je, takođe, da će prvi put u crnogorskoj istoriji u trci za prvu funkciju u državi učestvovati - jedna žena.
“Sa osjećanjem ponosa i časti prihvatam kandidaturu za predsjednicu Crne Gore“, izjavila je Draginja Vuksanović, univerzitetska profesorka, koja će predstavljati Socijaldemokratsku partiju na predsjedničkim izborima 15 aprila. Na promociji je istakla:
“Želim da Crna Gora danas bude dom svih njenih građana. Onih, koji su podržali njenu nezavisnost ali i onih koji su tada bili na drugoj strani, ali danas Crnu Goru doživljavaju kao svoju državu. Svi sanjamo snažnu i slobodnu Crnu Goru, državu koja pripada svima a ne pohlepnoj eliti koja se otuđila od vlastitih građana.“
Da li će Vuksanović biti jedina kandidatkinja na izborima, po svoj prilici zavisiće od toga kako će konačno prelomiti vladajuća DPS i hoće li njen predstavnik na predsjedničkim izborima zapravo biti predstavnica - Milica Pejanović Đurišić, donedavna ministarka odbrane i bivša ambasadorka.
Čeka li vlast šta će odlučiti opozicija, bilo je pitanje nedavno upućeno Milutinu Simoviću, potpredsjedniku vlade i visokom funkcioneru vladajuće stranke, o kome se takođe spekuliše kao o predsjedničkom adutu Đukanovićeve DPS.
“Ne čekamo nikoga. Kandidat će biti poznat na vrijeme. Interes je i potreba Crne Gore i svih njenih građana jeste da budući predsjednik Crne Gore bude gospodin Đukanović", rekao je Simović.
Kada je riječ o ostalim pretendentima za predsjednički presto, juče se apelom za promjene u Crnoj Gori oglasio tridesetdvogodišnji Marko Milačić, lider najmlađe partije na političkoj sceni, koji bi, ako prikupi dovoljan broj potpisa podrške, mogao biti i najmlađi aspirant za najvišu državnu titulu.
“Možda ste se ovih dana pitali zbog čega je na bilbordima, ulicama, u novinama, osvanulo jedno ćirilično pitanje - Što čekaš? To smi mi - iz Prave Crne Gore, pitali građanina –Što čekaš više, čovječe?", rekao je Milačić.
Hazbija Kalač, lider Stranke pravde i pomirenja, prvi je je Državnoj izbornoj komisiji predao dokumenta u kome su imena oko osam hiljada njegovih podržavalaca, koliko je neophodno za verifikaciju predsjedničke kandidature. U izjavi za Radio Slobodna Evropa istakao je kako će se zalagati za rušenje stereotipa da najviše državne funkcije u Crnoj Gori pokrivaju samo pripadnici većinskog stanovništva:
“Siguran sam da će ovoga puta Crna Gora imati kapaciteta da pokaže da je politika koju je ponudila ova stranka, pokazala i dokazala da ima kapacitet da identifikuje goruće društvene probleme i da da odgovore na sve te probleme.“
Odgovore na sve probleme ima i preduzetnik Vasilije Miličković, koji je takođe prikupio dovoljan broj potpisa da bi 15. aprila zauzeo startnu poziciju na izborima za prvog čovjeka države. Rat protiv kriminala i korupcije bi mu, kako obećava, bio prioritet, kao i borba za vladavinu prava u Crnoj Gori.
"Dominantno će mi biti rat protiv partitokratske vladavine, koja je ovih dana dostigla visoki stepen metastaze“, poručio je Miličković.
Da će stati uz bok Miličkoviću, kao nezavisni kandidati, već su najavili poznati naučnik Dragan Hajduković i profesor Đorđije Blažić. No, umalo da im na crtu nije stao i jedan pop. Groteska da se za najvišu svjetovnu funkciju u sekularnoj državi bori jedno svešteno lice, izbjegnuta je pošto je sveštenik Srpske pravoslavne crkve Željko Rojević odbio da prihvati prijedlog Srpske koalicije da kao nestranačka ličnost bude kandidat za predsjednika Crne Gore. O tome je javnost obavijestio saopštenjem:
“Iako uviđam brojne probleme u našem društvu i državi, kao i neophodnost promjena, ipak takav predlog ne mogu da prihvatim, jer sam kao sveštenik dužan da budem pastir svima i da svoju jevanđelsku misiju ne ugrožavam svjetovnim angažmanom.”
No, pop Rojević toga pravila navodno se prisjetio, pošto mu je, kako je saopštila Srpska koalicija, vladika budimljansko-nikšićki Joanikije dao rok od sat da povuče svoju kandidaturu.
Bilo kako bilo, onaj manje folklorni a više zanimljiv period predsjedničke kampanje, koja praktično još nije ni počela tek slijedi, pošto u nju treba da se uključe predstavnici parlamentarne opozicije i kandidat najjače stranke u državi, vladajuće Demokratske partije socijalista. Da će opozicija nastupiti u više kolona postalo je jasno nakon neuspjeha da se njeni lideri dogovore oko zajedničkog nestranačkog kandidata.
Međutim, to za Gorana Danilovića, lidera Ujedinjene Crne Gore, nije hendikep. Stoga je objavljujući svoju kandidaturu pozvao i sve ostale opozicione vođe da uđu u trku za šefa države, za šta je imao prosto obrazloženje:
“Laž je da se govori o rasipanju glasova na predsjedničkim izborima. Nema D'ontove formule na predsjedničkim izborima. Na tim izborima se glasovi samo sabiraju.“
Sa D'ontom ili bez njega, čini se da to neće biti glavni faktor koji će opredjeljivati i kako će brojni lideri opozicije prelomiti. Već tokom ove sedmice trebalo bi da bude poznato sa kim će u političku arenu ući najjači opozicioni savez - Demokratski front, koji je do sada baratao samo sa jednim imenom, Andrijom Jovićevićem, bivšim ministrom unutrašnjih poslova. Još nije poznato šta će biti definitivna oduka Građanskog pokreta URA ili SNP-a.
No, oči dijela opozicionih birača najviše su uprte u predsjednika Demokratske Crne Gore Alekse Bečića, za koga su predizborna istraživanja pokazala da ima najveći rejting među opozicionom elitom. Vrlo brzo će saznati da li se predomislio i odlučio da ipak uđe u trku za šefa države.
Facebook Forum