Bivši premijer tzv.Herceg-Bosne Jadranko Prlić, bivši general Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Čorić i bivši ministar obrane Bruno Stojić - podnijeli su na Haškom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) žalbe na prvostupanjsku presudu kojom su osuđeni na dugotrajne kazne zatvora zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom.
Najavu žalbe još nisu predali jedino bivši predstojnik odjela za zatočene Berislav Pušić i bivši general HVO-a Slobodan Praljak, kojemu je nametnut branitelj nakon što se u žalbenom postupku počeo zastupati sam, zbog nalog Tajništva suda da vrati oko 2,8 milijuna eura za troškove njegove haške obrane.
Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić su polovicom prošle godine proglašeni krivim za zločine počinjene protiv bošnjačkog stanovništva 1993. i 1994. godine te osuđeni na zatvorske kazne u rasponu od 10 do 25 godina.
No na podnošenje žalbe se čekalo do sada budući da se ona prevodila s francuskog na engleski jezik, dok se prijevod na hrvatski (jezik optuženika) još uvijek čeka. Praljak je u svom (neuspješnom) zahtjevu za izdvajanjem iz žalbenog procesa zbog samozastupanja, problem prijevoda isticao kao osnovni razlog nemogućnosti pisanja žalbe, budući da ne razumije ni jedan strani jezik.
Obrane optuženika koji su podnijeli žalbe su naglasile da njihovi klijenti imaju pravo ih dopuniti, nakon što u jesen stigne prijevod presude na hrvatski.
Bivši čelnici tzv.Herceg-Bosne proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).
Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile...zločini su koji su spomenuti u 26 točaka optužnice, od kojih su optuženi proglašeni krivim za više njih.
Obrana: Suci krivo utvrdili postojanje udruženog zločinačkog poduhvata
U argumentaciji žalbe po više osnova timovi obrane optuženika su ustvrdili da je Raspravno vijeće krivo zaključilo da je postojao udruženi zločinački plan na čijem je čelu bio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
U Prlićevoj žalbi je također istaknuto da su trojica prvostupanjskih sudaca krivo zaključila namjeru stvaranja Herceg-Bosne na teritoriju Bosne i Hercegovine, funkcioniranje HVO-a, Vlade Herceg-Bosne (de jure i de facto), događaje prije stvaranja Herceg-Bosne, strukture (politička struktura, vojska, administracija, pravosuđe) Herceg-Bosne, autoritet i funkciju Prlića, njegov propust da koristi svoje navodne ovlasti i obaveze te Prlićevo članstvo i značajan doprinos UZP-u.
Obrana je argumentirala na četrdesetak stranica - zašto smatra da su suci krivo procijenili dokaze i njihovu vrijednost te zašto bi optuženi trebao biti "oslobođen, ponovno suđen ili alternativno - s reduciranom kaznom".
U žalbi su nabrojani svjedoci obrane čiji iskazi nisu uzeti u obzir prilikom utvrđivanja postojanja UZP-a i ostalih zločina za koje se optuženi terete po zapovjednoj odgovornosti. Poput Miomira Žužula, Damira Zorića, Adalberta Rebića, Zdravka Sančevića, Mileta Akmandžića, Žarka Primorca....
Također je istaknuto da Prlić nije dobio dovoljno vremena za konfrontaciju nekih ključnih svjedoka na čija su se svjedočenja oslonili suci, poput Josipa Manolića, Petera Galbraitha, Herberta Okuna, Roberta Doniu....
Obrana: Prlić nije dijelio BiH
Obrana je istaknula da je Raspravno vijeće krivo utvrdilo da se Prlić našao sa zapovjednikom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratkom Mladićem (5.i 26.listopada) 1992.godine, zajedno s predstavnicima delegacije iz Hrvatske - kako bi podijelili Bosnu i Hercegovinu.
Navedeno je i da je krivo utvrđeno da je hrvatski predsjednik Tuđman bio vođa UZP-a pokrenutog 1993.godine s namjerom da se etnički očisti muslimansko stanovništvo s područja Herceg-Bosne.
Istaknuto je i da je krivo zaključeno da je Prlić imao ovlasti otvarati i zatvarati zatočeničke centre u kojima su se dogodili zločini nad zatočenicima, zbog čega još uvijek traju postupci protiv počinitelja u BiH.
Osporavana je i odgovornost za napade u Gornjem Vakufu, Mostaru i Jablanici, kao i u nekim drugim mjestima koja su napadnuta od strane HVO-a.
Također je osporan nalaz sudaca - kako je Hrvatska vojska (HV) podupirala i nadzirala HVO tijekom sukoba s Armijom BiH.
