Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, nekadašnji politički i vojni lideri takozvane „Herceg-Bosne“ - proglašeni su krivim za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja i ubijanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).
Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile...zločini su koji su spomenuti u 26 točaka optužnice, od kojih su optuženi proglašeni krivim za više njih.
Jadranko Prlić (53): Imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske. Svjesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Bošnjaka i njihovih obitelji.
Bruno Stojić (58): Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranju. Nije ulagao značajne napore da se stane na kraj zločinima.
Slobodan Praljak (68): Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a je vršio kontrolu i zapovijedao HVO-om. Bio je informiran o tome da HVO premješta i zatočava Bošnjake u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao doprinos u nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata.
Milivoj Petković (63): Mogao je predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Bošnjaka i vojnih akcija. Omogućio akcije općini Gornji Vakuf i općini Jablanica, onemogućio je pristup međunarodnin snagama i promatračima u nekim selima, sudjelovao je u granatiranju Mostara, planirao ofenzivu na stari dio Mostara koja je dovela do rušenja Starog mosta, naredio uhićenje muškaraca u nekim općinama iako oni nisu bili vojnici, sudjelovao je u fingiranjima istraga.
Valentin Ćorić (56): Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio zlostavljanje i ubijanje zatočenika. Jedinice vojne policije je angažirao za deložiranja u općinama Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.
Berislav Pušić (60): Znao je za masovna uhićenja Bošnjaka u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje te slanje zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije poduzeo mjere da bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula.
Na čelu UZP Tuđman
Na čelu udruženog zločinačkog pothvata, prema presudi, bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorija BiH kojeg su smatrali hrvatskim.
Franjo Tuđman, Gojko Šušak (hrvatski ministar obrane), Janko Bobetko (Glavni stožer HV), Mate Boban (predsjednik tzv.Herceg-Bosne), Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i ostali su postigli međusobni dogovor u kojem su se organi i strukture ljudstva HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) koristili za zajednički zločinački cilj, naveo je predsjedavajući sudac Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antoanetti).
Prilikom podužeg čitanja presude, sudac je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u koje su se suci uvjerili da su se dogodili. Pogotovo u zatočeničkim objektima, logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela...
„Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer - balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu.“, naveo je Antoneti naglašavajući kako se pri tom nije radilo o individualnim zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.
„Vojne kampanje pratilo je iseljavanje i premještanje stanovništva sa ciljem da odnosi snaga prevagnu u korist Hrvata.“, pojasnio je.
Sudac Antoneti je opisao i pojedinačnu odgovornost optuženih za određene zločine, kao što je primjerice rušenje Starog mosta u Mostaru (uništavanje kulturnih obilježja) za što je prema presudi odgovoran general Praljak, kao i za zločine u Stupnom Dolu.
Francuski sudac Antoneti je imao, inače, izdvojeno mišljenje o obliku odgovornosti optuženih, vezanog za UZP. On je predsjedao i suđenju vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju, za kojeg je zaključio na polovici suđenja 2011.godine, također različito od kolega iz sudskog vijeća - da nije bio član UZP-a predvođenog bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.
Budući da je tužiteljstvo zatražilo duplo veće kazne za Prlića i ostale, a njihove obrane oslobađanje - na prvostupanjsku odluku se očekuju žalbe, nakon čega slijedi poduži žalbeni postupak do konačne, drugostupanjske presude.
Bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).
Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile...zločini su koji su spomenuti u 26 točaka optužnice, od kojih su optuženi proglašeni krivim za više njih.
Jadranko Prlić (53): Imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske. Svjesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Bošnjaka i njihovih obitelji.
Bruno Stojić (58): Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranju. Nije ulagao značajne napore da se stane na kraj zločinima.
Slobodan Praljak (68): Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a je vršio kontrolu i zapovijedao HVO-om. Bio je informiran o tome da HVO premješta i zatočava Bošnjake u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao doprinos u nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata.
Milivoj Petković (63): Mogao je predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Bošnjaka i vojnih akcija. Omogućio akcije općini Gornji Vakuf i općini Jablanica, onemogućio je pristup međunarodnin snagama i promatračima u nekim selima, sudjelovao je u granatiranju Mostara, planirao ofenzivu na stari dio Mostara koja je dovela do rušenja Starog mosta, naredio uhićenje muškaraca u nekim općinama iako oni nisu bili vojnici, sudjelovao je u fingiranjima istraga.
Valentin Ćorić (56): Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio zlostavljanje i ubijanje zatočenika. Jedinice vojne policije je angažirao za deložiranja u općinama Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.
Berislav Pušić (60): Znao je za masovna uhićenja Bošnjaka u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje te slanje zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije poduzeo mjere da bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula.
Na čelu UZP Tuđman
Na čelu udruženog zločinačkog pothvata, prema presudi, bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorija BiH kojeg su smatrali hrvatskim.
Franjo Tuđman, Gojko Šušak (hrvatski ministar obrane), Janko Bobetko (Glavni stožer HV), Mate Boban (predsjednik tzv.Herceg-Bosne), Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i ostali su postigli međusobni dogovor u kojem su se organi i strukture ljudstva HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) koristili za zajednički zločinački cilj, naveo je predsjedavajući sudac Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antoanetti).
Prilikom podužeg čitanja presude, sudac je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u koje su se suci uvjerili da su se dogodili. Pogotovo u zatočeničkim objektima, logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela...
„Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer - balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu.“, naveo je Antoneti naglašavajući kako se pri tom nije radilo o individualnim zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.
„Vojne kampanje pratilo je iseljavanje i premještanje stanovništva sa ciljem da odnosi snaga prevagnu u korist Hrvata.“, pojasnio je.
Sudac Antoneti je opisao i pojedinačnu odgovornost optuženih za određene zločine, kao što je primjerice rušenje Starog mosta u Mostaru (uništavanje kulturnih obilježja) za što je prema presudi odgovoran general Praljak, kao i za zločine u Stupnom Dolu.
Francuski sudac Antoneti je imao, inače, izdvojeno mišljenje o obliku odgovornosti optuženih, vezanog za UZP. On je predsjedao i suđenju vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju, za kojeg je zaključio na polovici suđenja 2011.godine, također različito od kolega iz sudskog vijeća - da nije bio član UZP-a predvođenog bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.
Budući da je tužiteljstvo zatražilo duplo veće kazne za Prlića i ostale, a njihove obrane oslobađanje - na prvostupanjsku odluku se očekuju žalbe, nakon čega slijedi poduži žalbeni postupak do konačne, drugostupanjske presude.
