Pravosudna bitka protiv otkaza nastavniku srpske nacionalnosti Miletu Novakoviću pred hrvatskim sudovima, pa onda pred Europskim sudom za ljudska prava, trajala je 22 godine, godinu predugo za Novakovića, koji je umro prošlog ljeta.
Otkaz je dobio jer je „stručno-pedagoški nadzor“ krajem 1998. godine ustanovio da nastavnik tehničkog odgoja u srednjoj školi u Dardi Novaković u nastavi u hrvatskom razredu koristi nekoliko srpskih riječi, među kojima i „tavanicu“, umjesto strop.
Hrvatske prosvjetne vlasti nisu za njega našle drugo radno mjesto, a ocijenile su da je sa 55 godina prestar za dodatno obrazovanje, odnosno da dodatno nauči hrvatski jezik.
Nadzor je u toj školi proveden nad četvero nastavnika, redom srpske nacionalnosti. Dvije su profesorice zadovoljile, Novaković i njegov kolega Borivoje Čvarković nisu i u proljeće sljedeće godine uručen im je otkaz. Čvarkovićev sin Radomir danas je zamjenik osječko-baranjskog župana u ime srpske manjine, i u izjavi za Radio Slobodna Europa prisjeća se tih vremena.
„Ja kažem uvek – dvije su familije doslovno bile uništene na taj način. Recimo, moj otac je par mjeseci nakon toga i preminuo. Preminuo je dan prije početka nove školske godine! On je toliko volio svoj posao i svoje učenike da je to njega verovatno i dotuklo. A Mile je eto uspeo ako ništa drugo bar da ishoduje neku presudu, ali je na žalost nije doživio,“ kaže Čvarković.
Inspekcija je izišla na teren na temelju anonimne prijave učenika. Drugi su učenici pisali peticiju da ih se ostavi u školi, ali bez uspjeha. I dok su ih hrvatske vlasti izbacile na ulicu, politička i civilna infrastruktura srpske manjine u Hrvatskom podunavlju nije dala potporu dvojici nastavnika.
„Sjećam se da su njih dvojica tada pred 22 godine bili dosta razočarani jer, kako su bili prosvetni radnici i nisu se zanimali za te stvari, nisu na žalost dobili niti potporu, a ni stručnu pravnu pomoć ili neko zalaganje tih naših tadašnjih, a i sadašnjih institucija,“ , prisjeća se Radomir Čvarković.
Obitelj Mileta Novakovića još nije od Europskog suda ništa službeno dobila, a njegov sin Dejan kratko za RSE kazao o očevoj smrti:
„Razbolio se i jedan od razloga što je otišao na onaj svet je i čekanje te presude. Dobro se razbolio od toga i to je na kraju rezultat. Mi nemamo ništa zvanično. Nemamo pojma, a mediji zovu, pišu svašta… Dosta nam je toga više, hoćemo miran život. Mama i ja i sestra smo tu i sredina je malo specifična… Ne bi da ulazimo u neku negativnu energiju, dosta nam je toga."
Presuda
Upravo zbog toga što mu hrvatske vlasti nisu dale mogućnost za dodatnu edukaciju, kako bi mogao zadržati svoj posao, nego su mu uručile otkaz, Europski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povrijedila njegovo pravo na poštovanje privatnog života i naložio da mu treba isplatiti naknadu od 5.000 eura i platiti sudske troškove. Postupak u Strasbourgu je do svog umirovljenja vodila osječka odvjetnica Branka Paprić, koja za RSE kaže:
„Europski sud za ljudska prava kaže da je potpuno nepojmljivo da je Županijski sud u Osijeku mogao zaključiti da netko sa 55 godina ne može dodatnom edukacijom naučiti hrvatski standardni jezik, a radio je u Hrvatskoj od 1970. godine.“
Drugi je problem u ovom postupku što Vrhovni sud Hrvatske ne radi ono što bi trebao raditi, a to je da ujednačuje sudsku praksu, zbog čega je Novaković i imao dugogodišnju kalvariju na hrvatskim sudovima prije obraćanja Strasbourgu, kaže Branka Paprić, upozoravajući da je to problem s kojim se susreće sve više hrvatskih građana, neovisno o naciji, dobi i spolu.
Nakon vojnih operacija „Bljesak“ i „Oluja“ kojima su 1995. godine u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske vraćeni dijelovi zapadne Slavonije, Korduna, Banije, Like i dalmatinskog zaleđa, koji su do tada bili pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, od 1996. do 1998. provedena je mirna reintegracija dijela istočne Slavonije, koja je također od 1991. godine bila pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba.
Integracija školstva bila je od najosjetljivijih dijelova cijelog procesa, a rješenje koje je tada uspostavljeno - škole podijeljene na hrvatske i srpske – na snazi je i danas. Mile Novaković i Borivoje Čvarković pali su kao kolateralne žrtve tog procesa.
Facebook Forum