U svijetu je 3. decembra obilježen Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Prema podacim Svjetske zdravstvene organizacije u tu grupu se može ubrojiti čak 60.000 građana Crne Gore koji, kako su i sami poručili, nemaju mnogo razloga da slave jer su i dalje predmet diskriminacije i njihova prava se u dovoljnoj mjeri ne poštuju, a teško ili gotovo nikako dolaze do posla.
Priča Nikšićanina Rajka Draškovića govori o tome da su država i privrednici samo na riječima spremni da pomognu invalidima. Naime, Rajko godinama bezuspješno pokušava da se zaposli.
“Bio sam radnik Javnog stambenog preduzeća u Nikšiću i 2005. uslijed stečaja ostajem bez posla . Od tada pa do dana današnjeg pokušavam da nađem zaposlenje, što mi je uspijevalo na crno, nekih mjesec do dva“, priča Rajko.
Dakle, pojedini invalidi moraju da rade i na crno iako država od usvajanja novog zakona iz 2008. godine nudi brojne olakšice privrednicima koji zaposle osobu sa posebnim potrebama. No, u stvarnom životu to se gotovo nikada ne događa. Tako je i Rajko mnogo puta pokušao da stupi u kontakt sa preduzećima i potraži posao ali odgovora nije bilo.
„Jedino ko se udostojio i ko me je pozvao prije nekih godinu i po bili su ljudi iz Trebjese. Ja sam im u razgovoru objasnio šta je i kako je jer vidio sam da nijesu ni bili upućeni. Od tada sam počeo da šaljem dopise – ponude, tako da sam samo u zadnjih mjesec i po poslao dopise na adrese pet do šest preduzeća u Nikšiću. Niko se nije udostojio ni da mi odgovori ili da me pozove na razgovor da me sasluša“, pojašnjava sagovornik RSE.
Ministarstvo poštuje zakone samo na papiru
Rajko je otac dvoje djece. Ni on ni supruga ne rade i svaki dan je borba za egzistenciju.
“Ja ne biram sredstva da poštenim radom zaradim, da ta moja djeca imaju ono osnovno, da ih spremim u školu, ali je svaki dan to sve teže i teže. To je neko krpljenje i sve se svodi na ono danas imaš, sjutra nemaš. Pokušavamo svim sredstvima da preživimo, teško je danas stvoriti osnovna sredstva za život, gotovo da to više nije moguće. Ja sam se zato odlučio da svoju priču ispričam medijima”, kaže Rajko Drašković.
Na 3. decembar je po ko zna koji put iz Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore stigla poruka da je njima prioritet zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Invalidu 4. stepena iz Nikšića, Rajku Draškoviću te riječi nijesu zazvučale uvjerljivo.
“Svima su usta puna brige o osobama sa invaliditetom, međutim, niko od tih privatnika niti iko iz tog Ministarstva nije urgirao da se zaposli neka osoba sa invaliditetom. Od 100 osoba sa invaliditetom zaposli se jedna i oni onda sa tom jednom ovjekovječe sve ostale, kao da su i oni dobili posao! Kada je izašao novi zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom to je za mene bila nada, bukvalno sam se obradovao kao ne znam čemu jer sam tu video šansu da radim i da donosim korist i sebi i nekom preduzeću svojim radom. Donijet je zakon ali nema primjene tog zakona”, pojašnjava on.
Dok čeka svoju šansu Rajko nije klonuo duhom. Kaže da će biti uporan sve dok ne dopre do nekoga ko bi mu ponudio posao jer ne želi da živi od bilo čije pomoći već isključivo od svog rada.
“Ne tražim od društva da mi nešto daje za jade. Tražim elementarnu stvar, da me zaposle i da ja od svojeg rada izdržavam svoju prorodicu. Ništa više od toga”, rekao je za RSE Rajko Drašković.
Priča Nikšićanina Rajka Draškovića govori o tome da su država i privrednici samo na riječima spremni da pomognu invalidima. Naime, Rajko godinama bezuspješno pokušava da se zaposli.
“Bio sam radnik Javnog stambenog preduzeća u Nikšiću i 2005. uslijed stečaja ostajem bez posla . Od tada pa do dana današnjeg pokušavam da nađem zaposlenje, što mi je uspijevalo na crno, nekih mjesec do dva“, priča Rajko.
Dakle, pojedini invalidi moraju da rade i na crno iako država od usvajanja novog zakona iz 2008. godine nudi brojne olakšice privrednicima koji zaposle osobu sa posebnim potrebama. No, u stvarnom životu to se gotovo nikada ne događa. Tako je i Rajko mnogo puta pokušao da stupi u kontakt sa preduzećima i potraži posao ali odgovora nije bilo.
„Jedino ko se udostojio i ko me je pozvao prije nekih godinu i po bili su ljudi iz Trebjese. Ja sam im u razgovoru objasnio šta je i kako je jer vidio sam da nijesu ni bili upućeni. Od tada sam počeo da šaljem dopise – ponude, tako da sam samo u zadnjih mjesec i po poslao dopise na adrese pet do šest preduzeća u Nikšiću. Niko se nije udostojio ni da mi odgovori ili da me pozove na razgovor da me sasluša“, pojašnjava sagovornik RSE.
Ministarstvo poštuje zakone samo na papiru
Rajko je otac dvoje djece. Ni on ni supruga ne rade i svaki dan je borba za egzistenciju.
“Ja ne biram sredstva da poštenim radom zaradim, da ta moja djeca imaju ono osnovno, da ih spremim u školu, ali je svaki dan to sve teže i teže. To je neko krpljenje i sve se svodi na ono danas imaš, sjutra nemaš. Pokušavamo svim sredstvima da preživimo, teško je danas stvoriti osnovna sredstva za život, gotovo da to više nije moguće. Ja sam se zato odlučio da svoju priču ispričam medijima”, kaže Rajko Drašković.
Na 3. decembar je po ko zna koji put iz Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore stigla poruka da je njima prioritet zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Invalidu 4. stepena iz Nikšića, Rajku Draškoviću te riječi nijesu zazvučale uvjerljivo.
“Svima su usta puna brige o osobama sa invaliditetom, međutim, niko od tih privatnika niti iko iz tog Ministarstva nije urgirao da se zaposli neka osoba sa invaliditetom. Od 100 osoba sa invaliditetom zaposli se jedna i oni onda sa tom jednom ovjekovječe sve ostale, kao da su i oni dobili posao! Kada je izašao novi zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom to je za mene bila nada, bukvalno sam se obradovao kao ne znam čemu jer sam tu video šansu da radim i da donosim korist i sebi i nekom preduzeću svojim radom. Donijet je zakon ali nema primjene tog zakona”, pojašnjava on.
Dok čeka svoju šansu Rajko nije klonuo duhom. Kaže da će biti uporan sve dok ne dopre do nekoga ko bi mu ponudio posao jer ne želi da živi od bilo čije pomoći već isključivo od svog rada.
“Ne tražim od društva da mi nešto daje za jade. Tražim elementarnu stvar, da me zaposle i da ja od svojeg rada izdržavam svoju prorodicu. Ništa više od toga”, rekao je za RSE Rajko Drašković.
