Godinama su mještani Ljutočke doline mirnim okupljanjem ispred pravosudnih institucija u Bihaću izražavali svoje nezadovoljtvo sporću procesiranja onih koji su izvršili zločine nad nevinim stanovništvom ovog kraja.
"Mi smo to javno govorili javno iskazivali svoje nezadovoljstvo. Tračak nade nam je ulio proces koji se vodio pred kantonalnim sudom protiv pet lica za ubistvo 30 civila u Diljcima. Taj se proces zavšio, međutim, dvije masovne grobnice 135 žrtava niko do sada nije odgovarao. Ali, evo, postoji nada i hoćemo da vjerujemo da će ubuduće svi počinioci biti izvedeni pred lice pravde i izrečene im pravosnažne presude", kaže Ibrahim Begić, predsjednik Mjesne zajednice Orašac.
Izučenje Saše Ćurguza, jednog od osumnjičenih za ove zločine pravosudnim organima BiH, potvrda je kažu da je pravda spora ali dostižna.
"Na žalost, jedina satisfakcija za porodice nevino ubijenih jeste da počinioci budu izvedeni pred lice pravde. Mi svoje najmilije ne možemo vratiti i to nam je jasno. Ali, ono što bi bilo pravdeno jeste da počinioci ovih zločina budu izvedeni pred lice pravde i kaženjeni za ono što su učinili. Saša Ćurguz nije jedini počinilac tih zločina... On to nije ni mogao sam jer iz dvije masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 135 bošnjačkih civila, uglavnom iz Ljutočke doline. Ta zlodjela izvršila je upravo ta jednica, izviđački vod 15 lake brigade. Oni su bili ti koji su odvodili ljude iz logora prije svega Ripač i Račić. Posmrtni ostaci upravo tih odvedenih zarobljenika pronađeni su nakon završetka rata u masovnim grobnicama Bezdana i Tihotina. Ćurguz je druga osoba koje je povezana sa tim zločinima", dodaje Begić.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Ćurguza da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, strijeljao više zarobljenika bošnjačke nacionalnosti na području Bihaća.
Prema saopćenju Tužilaštva BiH, on je zajedno sa drugim pripadnicima Vojne policije i Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade VRS-a, došao u krug Traktorskog servisa Ripač, u kojem je bilo zatvoreno više desetina civila bošnjačke nacionalnosti.
"Nakon toga, osumnjičeni su odveli grupu od oko deset zatvorenika kamionom na lokalitet Hrgar u blizini prirodne jame Bezdana, nakon čega su zatvoreni civili ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja, a njihova tijela bačena u jamu", stoji između ostalog u optužnici Tužilaštva.
Također, Ćurguz je osumnjičen i za učešće u mučenju, zlostavljanju i premlaćivanju zatvorenih civila.
Sve do 1998. godine kada je otkivena, jama Bezdana skirivala je tijela 87 civila, mušakaraca uglavnom iz Ljutočke doline koji su na 1992. godine na mostu na Štrbačkom buku izdvojeni skupa sa još 200 muškaraca.
Najveći broj zarobljenih ljutočana odveden je u logor u Ripač, da bi nakon više od mjesec dana njih 87 koje su prije toga danima mučili i zlostavljali, te po nekoliko puta odvodili na lažna streljanja, pokupili u kamione i odveli u nepoznatom pravcu
Među njima je bio i jedini sin Fatime Vojić.
"Kako sam se rastala s njim 11. juna1992. godine više ga nisam vidjela. Olakšalo mi je malo kad sam pronašla njegove kosti i kad znam gdje sam ga zakopala. Ali, moje srce će biti žalosno dok ne umrem. Samo iz naše porodice tada je ubijeno deset muškaraca i to uglavnom momaka", priča Vojić.
Jedan od naših sagovornika, preživjeli logoraš logora Račić i Kamenica kaže kako su mu i danas živa sjećanja...
"Ja i danas čujem jauke, plač, vrisku, vidim paljenja tužne rastanke majki od sinova, očeva od djece... Taj most na Štrbačkom buku je bio most patnje, most stradnja i most rastanka", kaže naš sugovornik.
Saša Ćurguz uhapšen je u Beogradu krajem 2014. godine, gdje je u ekstradicionom pritvoru proveo oko 14 mjeseci.
