Porodice uoči ukopa u Srebrenici: Smiraj i bol u duši

U Potočarima kod Srebrenice sve je spremno za ukop 409 posmrtnih ostataka Srebreničana, žrtava genocida. U srijedu u kasnim popodnevnim satima nakon 110 kilometara pješačenja u Potočare je stiglo više hiljada učesnika iz BiH i susjednih zemalja tradiocionalnog Marša mira, putevima kojim su se spasavali Srebreničani 1995. godine.

U četvrtak se očekuje oko 50.000 ljudi u Potočarima, koji će doći iz svih krajeva svijeta. Skup će obezbjeđivati preko 1.000 policijaca. Sa ukopom još 409 posmrtnih ostataka u četvrtak, u Memorijalnom centru Potočari biće ukopano 6.066 žrtava. Procjenjuje se da je preko 8.000 Srebreničana ubijeno u julu 1995. godine.

Dan uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici porodice ubijenih koji će 11. jula biti sahranjeni u Memorijalnom centru u Potočarima, okupljaju se i nadgledaju posljednje pripreme za ukop.

Među njima je i Sehija Kapetanović iz Višegrada, koja je tokom rata boravila kao izbjeglica u Srebrenici. U genocidu je izgubila svekra i sina od djevera, kojeg je othranila sa suprugom. Šesnaestogodišnji Meho je odveden iz kampa u Potočarima, a u četvrtak će biti sahranjen:

„To je i smiraj duše zato što smo sretni što smo ga našli, a ujedno to je i bol koju ja ne mogu da opišem. To proganja čovjeka, slike se vraćaju vječno. To je dijete od 16 godina, među prvima iz kampa je odveden. Moj svekar je tu noć jedva preživio da bi u istoj grobnici bili nađeni obadvojica. Ali na svekru nigdje nije bilo metka da je udaren ili nešto, vjerovatno je čovjek crkao za njim“, priča Sehija Kapetanović.

Nedžad Kapetanović, Sehijin muž, prisjeća se tog vremena:

„U Višegradu je bio Milan Lukić, koji je došao specijalno iz Višegrada u Srebrenicu i našao je moga oca pošto ga je poznavao. Našao ga je i rekao da se odvoje Višegrađani posebno, da im neće ništa biti. Babo mu je povjeravo, odvojili su se neki ljudi koje je poznavao i oni koji su se odvojili nisu ni došli. A oni koji se nisu odvojili u taj autobus, oni su prešli“, kaže Nedžad.

Fadila Efendić ukopala je muža i jednog sina, a u četvrtak će ukopati i drugog:

„Znam da moje dijete nije nanijelo nikome ni nepravdu i vazda sam imala u podsvijesti ma što bi njega ubili, nije ni za šta kriv, tako da sam dugo, dugo živjela u neizvjesnosti i nadi“, kaže Fadila Efendić.

(VIDEO: Potočari, Dan uoči 18. godišnjice genocida)

Senad Smajić jedan je od rijetkih muškaraca koji je iz Srebrenice 1995. uspio da pobjegne. Cijeli rat je proveo u tom gradu, a trenutno živi u Ilijašu, dvadesetak kilometara od Sarajeva. Svake godine se vrati na mjesto stradanja srebreničkih muškaraca:

„Najteže mi je bilo kad sam braću kopao. Teško mi je i ovo sada - ovo su mi djed, daidža i tetak. Braću kad sam kopao znao sam da nemam više nikoga, da sam ostao sam“, priča Senad Smajić.

U Memorijalnom centru Potočari u četvrtak će biti sahranjeno 409 posmrtnih ostataka srebreničkog genocida. Kao i svake godine, i ove će biti ukopane kompletne porodice, kaže Mersed Smajlović, direktor Memorijalnog centra:

„Biće pokopan Šaban Salkić sa svoja dva sina, Senadom i Smajom, zatim Hamed Halilović sa sinovima Hasanom i Hamdijom, zatim Šaćir Rizvanović sa sinovima Mirzetom i Nijazom, kao i Smajo Ibrahimović sa sinovima Saibom i Salihom i bratom Smailom“, navodi Smajlović.

I u okviru obilježavanja 18. godišnjice genocida organizovan je Marš mira, pješački pohod, s ciljem odavanja počasti žrtvama. Kolona učesnika, koja broji hiljade ljudi, u ponedjeljak je, kao i svaki put, krenula iz Mjesne zajednice Nezuk, u opštini Sapna, da bi stigla danas u Potočare. U periodu od tri dana prešli su put dug oko 110 km.

„Ovo je potresno i veliko nešto. Svijet ovo treba da vidi - i oni koji nemaju razuma da malo dođu da pogledaju ovo“, kaže Hanedin Ćehajić iz Bugojna.

(FOTOGALERIJA: Marš mira)

Svake godine na obilježavanje genocida dolaze i članovi sarajevskog Društva za zaštitu i uzgoj ptica kako bi pustili golubove, simbole mira.

„Baš odavdje iz Potočara ih puštamo, šaljemo poruku da nam samo mir treba, cijelom svijetu“, navodi Almir Gradišćić, član Društva.

U Potočarima su u srijedu bili i maratonci iz Hrvatske i Srbije:

„Zovem se Mirsad Velarić, dolazim iz grada Daruvara iz zapadne Slavonije. Ovo mi je druga godina da sudjelujem i organizator sam ove trke.“

„Ja sam Elvir Akipović iz Osijeka. Ovo mi je drugi puita da sam istrčao ovaj ultra maraton. Velika mi je čast što mogu biti dio ovog projekta. Čast mi je doći ovdje i pokloniti se svim ovim nevinim žrtvama u Srebrenici.“