Da bi hrvatski pomorci bili oslobođeni plaćanja poreza, morali bi biti na brodu 183 dana, odnosno više od šest mjeseci. Oni negoduju radi te zakonske odredbe i traže da je dovoljno da budu u inozemstvu, ne isključivo i na brodu, više od šest mjeseci, kaže predsjednik Udruge hrvatskih pomoraca, Adrijan Šuša:
"Porez je preveliki na našu plaću. Mi želimo, da onaj koji bude 183 dana vanka iz države, ne plaća porez. Mi mislimo da će Vlada pristati na naš zahtjev i da je to sasvim normalno. Vlada želi s pomorcima u Europsku uniju koji joj donose 500 miliona eura godišnje u državu. Prosvjed je već sada urodio plodom kada ima ovoliko ljudi, što nam je drago. Nas pomorce je teško skupiti. Mi se nećemo medijski eksponirati, nego ćemo krenuti po svome. Nećemo ići u medije, nego ćemo otvoriti račune, prijaviti mjesto prebivališta, kao sportaši, na drugim mjestima i to je to."
Kad se čuje Adrijana Šušu, lakše je razumjeti jednu od parola na skupu, ispisanu na majici dječaka čiji je otac pomorac:
"Meni ovdje piše - Tata zašto moramo ići u Crnu Goru? A morali bi ići jer je tamo jeftinije."
S prosvjednicima su se danas u splitskoj luci solidarizirali i mornari s domaćih brodova, koji su se oglasili sirenama. Prosvjed je okupio i članove obitelji pomoraca. Oni negoduju i radi toga što zdravstveno osiguranje pomorci plaćaju čitavu godinu, makar ga toliko ne koriste, kaže supruga pomorca iz Petrinje, Dragana Remeta:
"Zdravstveno se ne može koristiti, a naplaćuje se. Mi smo za to da se zdravstveno naplaćuje, ali neka normalna, realna cijena, kroz cijelu godinu, a ne da se plaća kada je na brodu, kada ga ne može koristiti jer ga doma nema."
Pomorci su istakli parole među kojima se isticala: "Ništa nam niste dali, a porez bi brali". Taj stav objašnjava Rajmond Valter iz Rijeke:
"Bivši sam član Jugolinije, poslije Croatialine i moje je mišljenje da je država napravila sve da ostanemo bez posla, a kasnije nisu uradili ništa da bi bilo tog posla. Igrom slučaja bilo smo prisiljeni opet kucati na vrata raznih agencija i sada smo se izborili za to što imamo. Plaće su bolje nego prije. Jedino je nezadovoljstvo to što ima puno više stranih ljudi, posade su miješane. Prije je bilo ljepše jer su bili domaći ljudi i bio je gušt raditi. Sada, kada smo došli do nekih novaca, uzimaju porez, a kako nam nisu obezbjedili novo radno mjesto, smatramo da nije u redu da nam naplaćuju toliki porez jer nisu doprinijeli ništa."
Ovo je prvi put da su se hrvatski pomorci, a njih je 15.000 koji plove na stranim brodovima, organizirali u Udrugu. To im je uspjelo prije tri mjeseca zahvaljujući Internetu koji im je omogućio kontakte.
"Porez je preveliki na našu plaću. Mi želimo, da onaj koji bude 183 dana vanka iz države, ne plaća porez. Mi mislimo da će Vlada pristati na naš zahtjev i da je to sasvim normalno. Vlada želi s pomorcima u Europsku uniju koji joj donose 500 miliona eura godišnje u državu. Prosvjed je već sada urodio plodom kada ima ovoliko ljudi, što nam je drago. Nas pomorce je teško skupiti. Mi se nećemo medijski eksponirati, nego ćemo krenuti po svome. Nećemo ići u medije, nego ćemo otvoriti račune, prijaviti mjesto prebivališta, kao sportaši, na drugim mjestima i to je to."
Kad se čuje Adrijana Šušu, lakše je razumjeti jednu od parola na skupu, ispisanu na majici dječaka čiji je otac pomorac:
S prosvjednicima su se danas u splitskoj luci solidarizirali i mornari s domaćih brodova, koji su se oglasili sirenama. Prosvjed je okupio i članove obitelji pomoraca. Oni negoduju i radi toga što zdravstveno osiguranje pomorci plaćaju čitavu godinu, makar ga toliko ne koriste, kaže supruga pomorca iz Petrinje, Dragana Remeta:
"Zdravstveno se ne može koristiti, a naplaćuje se. Mi smo za to da se zdravstveno naplaćuje, ali neka normalna, realna cijena, kroz cijelu godinu, a ne da se plaća kada je na brodu, kada ga ne može koristiti jer ga doma nema."
Pomorci su istakli parole među kojima se isticala: "Ništa nam niste dali, a porez bi brali". Taj stav objašnjava Rajmond Valter iz Rijeke:
"Bivši sam član Jugolinije, poslije Croatialine i moje je mišljenje da je država napravila sve da ostanemo bez posla, a kasnije nisu uradili ništa da bi bilo tog posla. Igrom slučaja bilo smo prisiljeni opet kucati na vrata raznih agencija i sada smo se izborili za to što imamo. Plaće su bolje nego prije. Jedino je nezadovoljstvo to što ima puno više stranih ljudi, posade su miješane. Prije je bilo ljepše jer su bili domaći ljudi i bio je gušt raditi. Sada, kada smo došli do nekih novaca, uzimaju porez, a kako nam nisu obezbjedili novo radno mjesto, smatramo da nije u redu da nam naplaćuju toliki porez jer nisu doprinijeli ništa."
Ovo je prvi put da su se hrvatski pomorci, a njih je 15.000 koji plove na stranim brodovima, organizirali u Udrugu. To im je uspjelo prije tri mjeseca zahvaljujući Internetu koji im je omogućio kontakte.
