Reditelj Srdan Golubović u srijedu je u Trebinju počeo snimanje novog filma "Krugovi", inspirisanog herojskim činom Srđana Aleksića koji je ratne 1993. godine dao svoj život braneći od rezervista Vojske Republike Srpske sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.
Mnoge ulice u gradovima već nose nazive po Srđanu Aleksiću, povelje za hrabrost i čovječnost, poput one od Helsinškog komiteta, Rade Aleksić, otac pokojnog Srđana, čuva kao jedne od najdražih uspomena na sina. Nakon svega stiže i film inspirisan ovim herojskim djelom. U Radetu se miješaju osjećanja boli i ponosa.
„Svaki čin koji je sličan ovome ili razgovor budi tugu i sjetu na dan kada je Srđan poginuo. Ali kako je vrijeme prošlo, tako uviđam da ta smrt nije bila uzaludna, da je od velike pomoći svakom dobrom čovjeku da sam pred sobom ima oslonac, a i da drugome ukaže na to da je potrebno biti čovjek, i na kraju-krajeva da se to isplati“, kaže on.
Poznati glumci su uključeni u ekranizovanje ljudskosti mladog Trebinjca Srđana Aleksića. Nebojša Glogovac u filmu Krugovi glumi Nebojšu, Srđanovog prijatelja koji je postao ljekar, a prisustvao je tom činu kada su Srđana pretukli vojnici Vojske RS:
„To je nešto sa čim on živi. Postao je lekar u međuvremenu, hirurg, jedan od najboljih kao u Beogradu itd. I sticajem okolnosti jedan od ubica doživljava saobraćajnu nesreću i dolazi kod njega na sto. I sada čovek, lekar Nebojša ima dilemu da li da ga operiše uopšte, da li da ga pogrešno operiše...“ objašnjava Glogovac.
Kao glumac Glogovac ima dilemu, ali kao čovjek o djelu Srđana Aleksića dilema ne postoji:
„Divno ljudsko delo, jedan visoko moralni čin.“
Povezivanje među ljudima
Uspomene na Srđana čuvaju i njegovi drugovi. Čuva je i Alen Glavović kome je Srđan spasio život, a koji iz daleke Švedske dođe svakog ljeta na grob svog druga i u posjetu njegovom ocu. U ovom filmu Alena Glavović igra Leon Lučev, hrvatski glumac koji u izjavi o ovom događaju 1993. godine uvijek se poziva na riječi Srđanovog oca.
„Citirao bih Radetove riječi gdje kaže: ’Nije lako, ali je lijepo kad stane čovjek za čovjeka.’ Mislim da su to stvari koje se lagano gube i zaboravljaju, da su interesi negdje drugdje, ali još uvijek, što pokazuje ovaj slučaj, su postojali ljudi koji su bili spremni skočiti za drugog čovjeka“, kaže Lučev.
Svaki film, pa i Krugovi, ima svoju poruku, koncentrično širenje humanosti, ljudskosti i čovječnosti, a po glumcu Borisu Isakoviću, koji glumi negativca Todora koji je stigao na operacijski sto ljekara Nebojše, ima jednu veliku ulogu za kompletno društvo bivše SFRJ.
Otac Rade Aleksić prilikom postavljanja spomen-ploče u Pančevu, novembar 2010.
„Da to naše preispitivanje prošlosti još uvek, nažalost, mora da traje. Mi se moramo da preispitujemo. Ali mislim da posle ovakvih stvari i ovakvog filma možemo polako da stavljamo i tačku i da zatvarmo svu tu našu prošlost“, ocenjuje on.
Isaković, kao i mnogi, obraća pažnju na naziv filma – Krugovi, simboliku povezivanja među ljudima.
„Jedan od likova kaže:’Kad se baci kamen u vodu, krugovi se neprestano prave.’ Tako da su svi na neki način povezani tim događajem, centralnim, koji se zbio.“
Rade Aleksić, Srđanov otac, iz svog ugla sagledava krugove ljudskosti.
„Sama zamisao da radi taj film upravo je režisera potakla što osjeća da ti krugovi već postoje i on je želio da samo potakne da ti krugovi budu što dugotrajniji, da budu što čvršći da se što dalje i što šire prošire“, kaže Rade Aleksić.
Kompletna slika za film će biti okončana početkom maja, a premijera je još neizvjesna i zavisi od učešća filma na festivalima. Mogla bi da bude krajem ove ili početkom naredne godine. Onda će ti Srđanovi krugovi humanosti, ljudskosti, žrtvovanja, praštanja početi da se šire po bioskopima i ekranima kako bi svjedočili da je postojao mali čovjek sa velikim djelom.
Mnoge ulice u gradovima već nose nazive po Srđanu Aleksiću, povelje za hrabrost i čovječnost, poput one od Helsinškog komiteta, Rade Aleksić, otac pokojnog Srđana, čuva kao jedne od najdražih uspomena na sina. Nakon svega stiže i film inspirisan ovim herojskim djelom. U Radetu se miješaju osjećanja boli i ponosa.
„Svaki čin koji je sličan ovome ili razgovor budi tugu i sjetu na dan kada je Srđan poginuo. Ali kako je vrijeme prošlo, tako uviđam da ta smrt nije bila uzaludna, da je od velike pomoći svakom dobrom čovjeku da sam pred sobom ima oslonac, a i da drugome ukaže na to da je potrebno biti čovjek, i na kraju-krajeva da se to isplati“, kaže on.
Poznati glumci su uključeni u ekranizovanje ljudskosti mladog Trebinjca Srđana Aleksića. Nebojša Glogovac u filmu Krugovi glumi Nebojšu, Srđanovog prijatelja koji je postao ljekar, a prisustvao je tom činu kada su Srđana pretukli vojnici Vojske RS:
„To je nešto sa čim on živi. Postao je lekar u međuvremenu, hirurg, jedan od najboljih kao u Beogradu itd. I sticajem okolnosti jedan od ubica doživljava saobraćajnu nesreću i dolazi kod njega na sto. I sada čovek, lekar Nebojša ima dilemu da li da ga operiše uopšte, da li da ga pogrešno operiše...“ objašnjava Glogovac.
Kao glumac Glogovac ima dilemu, ali kao čovjek o djelu Srđana Aleksića dilema ne postoji:
„Divno ljudsko delo, jedan visoko moralni čin.“
Povezivanje među ljudima
Uspomene na Srđana čuvaju i njegovi drugovi. Čuva je i Alen Glavović kome je Srđan spasio život, a koji iz daleke Švedske dođe svakog ljeta na grob svog druga i u posjetu njegovom ocu. U ovom filmu Alena Glavović igra Leon Lučev, hrvatski glumac koji u izjavi o ovom događaju 1993. godine uvijek se poziva na riječi Srđanovog oca.
„Citirao bih Radetove riječi gdje kaže: ’Nije lako, ali je lijepo kad stane čovjek za čovjeka.’ Mislim da su to stvari koje se lagano gube i zaboravljaju, da su interesi negdje drugdje, ali još uvijek, što pokazuje ovaj slučaj, su postojali ljudi koji su bili spremni skočiti za drugog čovjeka“, kaže Lučev.
Svaki film, pa i Krugovi, ima svoju poruku, koncentrično širenje humanosti, ljudskosti i čovječnosti, a po glumcu Borisu Isakoviću, koji glumi negativca Todora koji je stigao na operacijski sto ljekara Nebojše, ima jednu veliku ulogu za kompletno društvo bivše SFRJ.
„Da to naše preispitivanje prošlosti još uvek, nažalost, mora da traje. Mi se moramo da preispitujemo. Ali mislim da posle ovakvih stvari i ovakvog filma možemo polako da stavljamo i tačku i da zatvarmo svu tu našu prošlost“, ocenjuje on.
Isaković, kao i mnogi, obraća pažnju na naziv filma – Krugovi, simboliku povezivanja među ljudima.
„Jedan od likova kaže:’Kad se baci kamen u vodu, krugovi se neprestano prave.’ Tako da su svi na neki način povezani tim događajem, centralnim, koji se zbio.“
Rade Aleksić, Srđanov otac, iz svog ugla sagledava krugove ljudskosti.
„Sama zamisao da radi taj film upravo je režisera potakla što osjeća da ti krugovi već postoje i on je želio da samo potakne da ti krugovi budu što dugotrajniji, da budu što čvršći da se što dalje i što šire prošire“, kaže Rade Aleksić.
Kompletna slika za film će biti okončana početkom maja, a premijera je još neizvjesna i zavisi od učešća filma na festivalima. Mogla bi da bude krajem ove ili početkom naredne godine. Onda će ti Srđanovi krugovi humanosti, ljudskosti, žrtvovanja, praštanja početi da se šire po bioskopima i ekranima kako bi svjedočili da je postojao mali čovjek sa velikim djelom.
