Pored žena, tokom rata u Bosni i Hercegovini silovani su i muškarci. Procjenjuje se njih nekoliko stotina. Zbog patrijahalnog, kakvo je bosanskohercegovačko, društva, o ovim zločinima se šuti. Istovremeno, nije podignuta nijedna optužnica za seksualno zlostavljanje muškaraca, a psiholozi upozoravaju da žrtve o tom problemu moraju govoriti jer je to jedini način da prevladaju traume.
U BiH nikada nije provedeno ozbiljno istraživanje na osnovu kojeg bi se utvrdio broj muškaraca koji su silovani u nekoliko stotina logora, koliko ih je bilo tokom rata. Ovo je zločin u kojem se zbog patrijahalno-konzervativne sredine u BiH rijetko govori, a još rjeđe žrtve torture su spremne svjedočiti pred sudovima pa počinioci ovih zločina ostaju nekažnjeni.
Zavedene po brojevima u arhivi Saveza logoraša čuvaju se izjave koje govore o seksualno zlostavljanim muškarcima u logorima u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata.
„Nikome se ne ponovilo ovo što se meni dogodilo. Proklinjao sam majku koja me je rodila. Uzimali su šišariku, okrenuli bi je naopako, gurnuli u analni otvor i onda počeli da čupaju“, stoji u ispovijesti žrtve koja se vodi pod brojem 4977 u arhivi Saveza logoraša BiH.
Predsjednik Saveza Murat Tahirović kaže da su muskarci najčešće zlostavljani u Zvorniku, mada su slični slučajevi zabilježeni i u Omarskoj i u logorima Fikreta Abdića.
“Najizraženijih zlostavljanja je bilo na prostoru Zvornika, gdje je velika grupa muškaraca bila izložena zlostavljanju i gdje je mnogima od njih odsijecan polni organ. Mi smo predali dokumentaciju koju smo posjedovali o tome Tužilaštvu BiH”, kaže on.
Za sada pred Sudom BiH nije podignuta nijedna optužnica za seksualno zlostavljanje muškaraca. Istovremeno, pred Višim sudom u Beogradu su za zatvaranja i seksualna zlostavljanja muškaraca u Zvorniku 1992. godine na šest, odnosno 15 godina zatvora osuđeni ratni lideri opštine Branko Grujić i Branko Popović.
Pred opštinskim sudom u Podgorici u toku je postupak protiv optuženih u slučaju Morinj, gdje su takođe zatvarani i zlostavljani bh. državljani iz Hercegovine.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, seksualnih zlostavljanja muškaraca bilo je i u nekoliko logora u Hrvatskoj, kao što je Lora Split, logor u Kninu i Glini, te Slavonskom Brodu, ali se o tome malo ili nikako u javnosti priča, ističe predsjednik Saveza Murat Tahirović.
O ženama žrtvama seksualnog zlostavljanja zna se puno više jer su one i spremnije o tome govoriti, ističe Edin Ramulić iz udruženja „Izvor“ u Prijedoru.
“Niko o tome ne priča. Mi imamo u Prijedoru više žena koje su javno svjedočile, koje nemaju taj problem da govore da su bile žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja, ali nemamo muškaraca. Mislimo da je to zbog toga što možda čak da je tim žrtvama daleko teže o tome govoriti jer silovanje muškaraca ima sasvim drugačiju dimenziju i o tome ti ljudi svakako ne mogu progovoriti”, rekao je Ramulić.
Društvo nespremno za svjedočenja
Jedan od razloga zasto silovani muškarci ćute o svojoj traumi i zločinu koji im je učinjen leži u činjenici da društvo i zajednica u BiH još uvijek nisu spremni čuti i prihvatiti takve ljude, smatra Ramulić.
“Vjerujem da je osnovni razlog što ljudi koji su bili žrtve takvog nasilja ne očekuju da će se išta pozitivno za njih desiti ukoliko progovore. Prvo ti ljudi koji su to radili neće uglavnom biti sankcionisani, jer većina njih nije bila dovoljno sankcionisana ni ranije. Recimo, čovjek koji je bio šef smjene straže u logoru Keraterm, Dragan Kolumdžija, bio je prisutan kada je likvidiran najveći broj tih ljudi koji su seksualno zlostavljan - on je dobio tri godine u Tribunalu, pušten je direktno iz pritvorske jedinice kući i živi u Prijedoru. Drugo, nema im ko pomoći, a istovremeno će biti izloženi izrugivanju, psihičkom maltretiranju od strane svih onih koji nisu to preživjeli i koji ih ne shvataju i od strane čitave zajednice - svi ćemo ih gledati sa podozrenjem i sažaljenjem. Jednostavno, zajednica nije spremna da prihvati takvo svjedočenje. I to je sigurno razlog zašto ti ljudi radije ćute nego da o tome govore - jer mi nismo spremni da takve priče čujemo i da bilo šta poduzmemo”, kaže on.
Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja poptisnica UN-ove Konvencije protiv torture. Svaka zemlja potpisnica mora obezbijediti svim žrtavama pomoć i omogućiti im sveobuhvatnu reparaciju. U BiH u ratu silovani i zlostavljani muškarci, kao i žene, prava ostavaruju kroz Zakon o civilnim žrtvama rata koji im omogućava besplatno liječenje i psihološku pomoć, koja im je nekada najpotrebnija a koju najrjeđe traže jer ranija iskustva govore da prođe i 10 godina dok se o tome počne govoriti, kaže neuropsihijatar Senadin Ljubović.
“Postoji neka zavjera ćutnje i tek nakon najmanje pet godina počele su žene odavdje da govore o svojim iskustvima. I kada se vidjelo da su žene na neki način digle svoj glas i pokazale svoju hrabrost, onda je i određeni broj muškaraca isto tako smogao hrabrosti i počeo govoriti. I mi smo onda bili iznenađeni činjenicom da je i seksualno zlostavljanje muškaraca bilo velikih razmjera. Ja mislim da sam ja do sada sa 37 seksualno zlostavljanih muškaraca razgovarao i pokušavao d aim pomognem da prevaziđu tu trauma. Samo silovanje daje specifičnu, subjektivnu problematiku. Ljudi osjećaju određene specifične subjektivne tegobe i ponašaju se na specifičan način, različito od drugih psiholoških žrtava rata, znači boraca, ljudi koji su samo prošli tu torturu, a nisu bili silovani. I kako vrijeme odmiče, mi smo potpuno uvjereni da govoriti ugrubo o posttarumatskom stresnom poremećaju nije moguće kod ovih slučajeva, da tu ima nešto mnogo složenije, mnogo dublje nego što je to”, rekao je Ljubović.
Dr. Ljubović ističe da žrtve o ovom problemu moraju govoriti i na taj način prevladati trauma kako ona ne bi trajno upravljala njihovim životima. Jedan od načina prevazilaženja ovih trauma je i kažnjavanje počinilaca.
Tužilaštvo Haškog tribunala istraživalo je nekoliko slučajeva seksualnog zlostavljanja muškaraca, a neki od počinioca su kažnjeni. Ova vrsta zločina stavljena je na teret Milojici Kosu, Zoranu Žigiću, Miroslavu Kvočki, Mladenu Radiću, Dušku Tadiću, Željku Meakiću, Stevanu Todoroviću, Dušku Kneževiću. Seksualno zlostavljanje i silovanja muškaraca pominje se i u optužnici protiv Radosava Brđanina, osudenog na 32 godine zatvora za zločine počinjene na području Prijedora.
Savez logoraša BiH uputio je niz dosijea Tužilaštvu BiH u kojima su i priče žrtava seksualnih zlostavljanja i nadaju se da će uskoro prve istrage u BiH biti pokrenute.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedočanstva žrtava seksualnog nasilja tokom rata
Spora pravda za žrtve silovanja tokom rata u BiH
Silovani muškarci rijetko progovore o svojoj traumi
Procesi za seksualno nasilje tokom rata pred bh. sudovima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Misija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
U BiH nikada nije provedeno ozbiljno istraživanje na osnovu kojeg bi se utvrdio broj muškaraca koji su silovani u nekoliko stotina logora, koliko ih je bilo tokom rata. Ovo je zločin u kojem se zbog patrijahalno-konzervativne sredine u BiH rijetko govori, a još rjeđe žrtve torture su spremne svjedočiti pred sudovima pa počinioci ovih zločina ostaju nekažnjeni.
Zavedene po brojevima u arhivi Saveza logoraša čuvaju se izjave koje govore o seksualno zlostavljanim muškarcima u logorima u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata.
„Nikome se ne ponovilo ovo što se meni dogodilo. Proklinjao sam majku koja me je rodila. Uzimali su šišariku, okrenuli bi je naopako, gurnuli u analni otvor i onda počeli da čupaju“, stoji u ispovijesti žrtve koja se vodi pod brojem 4977 u arhivi Saveza logoraša BiH.
Predsjednik Saveza Murat Tahirović kaže da su muskarci najčešće zlostavljani u Zvorniku, mada su slični slučajevi zabilježeni i u Omarskoj i u logorima Fikreta Abdića.
“Najizraženijih zlostavljanja je bilo na prostoru Zvornika, gdje je velika grupa muškaraca bila izložena zlostavljanju i gdje je mnogima od njih odsijecan polni organ. Mi smo predali dokumentaciju koju smo posjedovali o tome Tužilaštvu BiH”, kaže on.
Za sada pred Sudom BiH nije podignuta nijedna optužnica za seksualno zlostavljanje muškaraca. Istovremeno, pred Višim sudom u Beogradu su za zatvaranja i seksualna zlostavljanja muškaraca u Zvorniku 1992. godine na šest, odnosno 15 godina zatvora osuđeni ratni lideri opštine Branko Grujić i Branko Popović.
Pred opštinskim sudom u Podgorici u toku je postupak protiv optuženih u slučaju Morinj, gdje su takođe zatvarani i zlostavljani bh. državljani iz Hercegovine.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, seksualnih zlostavljanja muškaraca bilo je i u nekoliko logora u Hrvatskoj, kao što je Lora Split, logor u Kninu i Glini, te Slavonskom Brodu, ali se o tome malo ili nikako u javnosti priča, ističe predsjednik Saveza Murat Tahirović.
O ženama žrtvama seksualnog zlostavljanja zna se puno više jer su one i spremnije o tome govoriti, ističe Edin Ramulić iz udruženja „Izvor“ u Prijedoru.
“Niko o tome ne priča. Mi imamo u Prijedoru više žena koje su javno svjedočile, koje nemaju taj problem da govore da su bile žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja, ali nemamo muškaraca. Mislimo da je to zbog toga što možda čak da je tim žrtvama daleko teže o tome govoriti jer silovanje muškaraca ima sasvim drugačiju dimenziju i o tome ti ljudi svakako ne mogu progovoriti”, rekao je Ramulić.
Društvo nespremno za svjedočenja
Jedan od razloga zasto silovani muškarci ćute o svojoj traumi i zločinu koji im je učinjen leži u činjenici da društvo i zajednica u BiH još uvijek nisu spremni čuti i prihvatiti takve ljude, smatra Ramulić.
“Vjerujem da je osnovni razlog što ljudi koji su bili žrtve takvog nasilja ne očekuju da će se išta pozitivno za njih desiti ukoliko progovore. Prvo ti ljudi koji su to radili neće uglavnom biti sankcionisani, jer većina njih nije bila dovoljno sankcionisana ni ranije. Recimo, čovjek koji je bio šef smjene straže u logoru Keraterm, Dragan Kolumdžija, bio je prisutan kada je likvidiran najveći broj tih ljudi koji su seksualno zlostavljan - on je dobio tri godine u Tribunalu, pušten je direktno iz pritvorske jedinice kući i živi u Prijedoru. Drugo, nema im ko pomoći, a istovremeno će biti izloženi izrugivanju, psihičkom maltretiranju od strane svih onih koji nisu to preživjeli i koji ih ne shvataju i od strane čitave zajednice - svi ćemo ih gledati sa podozrenjem i sažaljenjem. Jednostavno, zajednica nije spremna da prihvati takvo svjedočenje. I to je sigurno razlog zašto ti ljudi radije ćute nego da o tome govore - jer mi nismo spremni da takve priče čujemo i da bilo šta poduzmemo”, kaže on.
Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja poptisnica UN-ove Konvencije protiv torture. Svaka zemlja potpisnica mora obezbijediti svim žrtavama pomoć i omogućiti im sveobuhvatnu reparaciju. U BiH u ratu silovani i zlostavljani muškarci, kao i žene, prava ostavaruju kroz Zakon o civilnim žrtvama rata koji im omogućava besplatno liječenje i psihološku pomoć, koja im je nekada najpotrebnija a koju najrjeđe traže jer ranija iskustva govore da prođe i 10 godina dok se o tome počne govoriti, kaže neuropsihijatar Senadin Ljubović.
Mi smo potpuno uvjereni da govoriti ugrubo o posttarumatskom stresnom poremećaju nije moguće kod ovih slučajeva, da tu ima nešto mnogo složenije, mnogo dublje nego što je to, kaže neuropsihijatar Senadin Ljubović.
“Postoji neka zavjera ćutnje i tek nakon najmanje pet godina počele su žene odavdje da govore o svojim iskustvima. I kada se vidjelo da su žene na neki način digle svoj glas i pokazale svoju hrabrost, onda je i određeni broj muškaraca isto tako smogao hrabrosti i počeo govoriti. I mi smo onda bili iznenađeni činjenicom da je i seksualno zlostavljanje muškaraca bilo velikih razmjera. Ja mislim da sam ja do sada sa 37 seksualno zlostavljanih muškaraca razgovarao i pokušavao d aim pomognem da prevaziđu tu trauma. Samo silovanje daje specifičnu, subjektivnu problematiku. Ljudi osjećaju određene specifične subjektivne tegobe i ponašaju se na specifičan način, različito od drugih psiholoških žrtava rata, znači boraca, ljudi koji su samo prošli tu torturu, a nisu bili silovani. I kako vrijeme odmiče, mi smo potpuno uvjereni da govoriti ugrubo o posttarumatskom stresnom poremećaju nije moguće kod ovih slučajeva, da tu ima nešto mnogo složenije, mnogo dublje nego što je to”, rekao je Ljubović.
Dr. Ljubović ističe da žrtve o ovom problemu moraju govoriti i na taj način prevladati trauma kako ona ne bi trajno upravljala njihovim životima. Jedan od načina prevazilaženja ovih trauma je i kažnjavanje počinilaca.
Tužilaštvo Haškog tribunala istraživalo je nekoliko slučajeva seksualnog zlostavljanja muškaraca, a neki od počinioca su kažnjeni. Ova vrsta zločina stavljena je na teret Milojici Kosu, Zoranu Žigiću, Miroslavu Kvočki, Mladenu Radiću, Dušku Tadiću, Željku Meakiću, Stevanu Todoroviću, Dušku Kneževiću. Seksualno zlostavljanje i silovanja muškaraca pominje se i u optužnici protiv Radosava Brđanina, osudenog na 32 godine zatvora za zločine počinjene na području Prijedora.
Savez logoraša BiH uputio je niz dosijea Tužilaštvu BiH u kojima su i priče žrtava seksualnih zlostavljanja i nadaju se da će uskoro prve istrage u BiH biti pokrenute.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedočanstva žrtava seksualnog nasilja tokom rata
Spora pravda za žrtve silovanja tokom rata u BiH
Silovani muškarci rijetko progovore o svojoj traumi
Procesi za seksualno nasilje tokom rata pred bh. sudovima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Iz ugla OSCE-a
Iz ugla OSCE-aMisija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
