Oko 40 posto svih optužnica podignutih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju tereti optužene, između ostalog, za silovanje i druge oblike seksualnog nasilja.
Za taj zločin, do jula 2009. osuđeno je njih 35. Šest predmeta koji su sadržavali seksualno nasilje prebačeni su na Odjel za ratne zločine Suda BiH.
Nakon što je Haški Tribunal podigao optužnicu protiv tzv. fočanske grupe, to je bilo prvi put da se proces vodi samo na osnovu silovanja i seksualnog porobljavanja tokom rata u BiH. Suđenje srpskim vojnicima Dragoljubu Kunarcu, Radomiru Kovaču i Zoranu Vukoviću pokazalo je da je silovanje sistematski korišteno kao metod ratovanja.
Sutkinja Florence Mumba, izričičući Kunarcu presudu od 28 godina zatvora, kazala je:
„Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti odabirući među njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su navodno o vama, bez razlike, imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli zauvijek zasutaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće u ovom mračnom planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije.“
Na istom suđenju utvrđeno je da su žrtve bile i djevojčice od 12 ili 15 godina. Jedna od njih koju je silovao Vuković posvjedočila je:
„Kada bi me silovao, kad bi završio silovanje, sjeo bi i zapalio cigaretu i rekao da bi možda mogao da mi uradi više, mnogo više, ali ja sam istih godina kao njegova kćerka, pa u ovom trenutku neće uraditi ništa više.“
Vuković je osuđen na 12, a Radomir Kovač na 20 godina zatvora. Kovač je, kako je sud utvrdio, silovao u više navrata, a potom prodao dvanaestogodišnju djevojčicu kojoj se od tada gubi svaki trag.
Predmet Gojka Jankovića, koji se zajedno s ovom grupom teretio, Tribunal je prebacio na Sud BiH. On je osuđen na 34 godine zatvora.
Iako u Tribunalu oko 40 posto svih optužnica obuhvata i silovanje, samo se fočanskoj grupi sudilo isključivo zbog ovog zločina.
Ostalima se za ovaj zločin sudilo u sklopu drugih. Među njima je i Hazim Delić, zamjenik komandanta logora Čelebići, osuđen na 18 godina. Uz ostale zločine koji su mu se stavljali na teret je i silovanje dvije zatočenice srpske nacionalnosti tokom ispitivanja u logoru.
Problem zaštote svjedoka
Do sredine 2009. godine, prema podacima nevladinih organizacija, pred Odjelom za ratni zločin Suda BiH 20 osoba je optuženo za seksualno nasilje tokom rata. Od 11 pravosnažno osuđenih, devet ih je proglašeno krivima i za ovaj zločin. Preciznih evidencija sa nižih sudova nema.
Jedan od problema koji se veže uz slučajeve seksualnog zlostavljanja tokom rata jeste i sama osjetljivost predmeta koja zahtijeva psihološku i svaku drugu pripremu svjedoka, te njihovu adekvatnu zaštitu. Sud BiH kao i Državno Tužilaštvo poduzeli su sve mjere.
Trenutno se vode procesi za silovanja na području Foče, Konjica, srednje Bosne, Doboja, napominje glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
„Poštiva se pravo tih svjedoka i njihova ugroženost time što ime se dodjeljuju određene mjere zaštite prilikom svjedočenja, koje mogu uključivati zaštitu lika i glasa svjedoka, zaštitu identififikacijskih podataka, svjedočenje iz druge prostorije putem videolinka ukoliko samo sjedenje u prostoriji gdje se nalazi optuženi izaziva uznemirenost. Dakle, postoje mnogi modaliteti za provođenje mjera zaštite“, naveo je on.
Adekvatne uslove zaštite svjedoka, koji su nerijetko izloženi stigmatiziranju od strane društva, ostali sudovi uglavnom ne mogu ispuniti.
„Problemi su kada je riječ o ratnim zločinima i u RS kao i Federaciji ili u cijeloj BiH, jednim dijelom u okružnim kantonalnim tužilaštvima u pogledu njihove opremljenosti i osposobljenosti i tužilaca i čitavog logističkog aparata koji nije na nivou Tužilaštva BiH, pa čak i sredstava i financijskih i svega ostalog što prati taj rad“, rekao je glavni republički tužilac RS Amor Bukić.
Problem straha također je faktor koji utiče ne procesuiranje i svjedoke, naročito one koji su se vratili u svoje prijeratne domove.
„Nije lako govoriti istinu i opstati i ostati u toj sredini jer su ljudi potencijalno izloženi određenim rizicima, opasnostima i neprijatnostima koje mogu imati u svom mjestu u koje su se vratili nakon izbivanja od početka rata“, kaže glavni federalni tužilac Zdravko Knežević.
Da je u BiH još sve na klimavim nogama, te da strah i nepovjerenje imaju opravdanje, naročito u slučaju silovanja, govori i primjer Radovana Stankovića. On je jedan od osnivača zloglasnog zatočeničkog centra za žene u Miljevini zvanog Karamanova kuća u kojem je bilo zatočeno njajmanje devet žena i djevojaka od kojih je većina bila maloljetna. Stanković, osuđen pred Sudom BiH na 20 godina zatvora, kaznu je služio u KP domu Foča, mjestu odakle je i gdje je i počinio zločin. Iz zatvora je pobjegao 2007. godine - i još je u bjekstvu.
Pored sigurnosnih problema u BiH, ovisno o pravosudnim nivoima, različite su i pravne osnove po kojima se djelo procesuira. Samo po krivičnom zakonu BiH silovanje je priznato kao zločin protiv čovječnosti, dok se po entitetskim tretira kao zločin protiv civilnog stanovništva.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedočanstva žrtava seksualnog nasilja tokom rata
Spora pravda za žrtve silovanja tokom rata u BiH
Silovani muškarci rijetko progovore o svojoj traumi
Procesi za seksualno nasilje tokom rata pred bh. sudovima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Misija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
Za taj zločin, do jula 2009. osuđeno je njih 35. Šest predmeta koji su sadržavali seksualno nasilje prebačeni su na Odjel za ratne zločine Suda BiH.
Nakon što je Haški Tribunal podigao optužnicu protiv tzv. fočanske grupe, to je bilo prvi put da se proces vodi samo na osnovu silovanja i seksualnog porobljavanja tokom rata u BiH. Suđenje srpskim vojnicima Dragoljubu Kunarcu, Radomiru Kovaču i Zoranu Vukoviću pokazalo je da je silovanje sistematski korišteno kao metod ratovanja.
Sutkinja Florence Mumba, izričičući Kunarcu presudu od 28 godina zatvora, kazala je:
„Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti odabirući među njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su navodno o vama, bez razlike, imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli zauvijek zasutaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće u ovom mračnom planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije.“
Na istom suđenju utvrđeno je da su žrtve bile i djevojčice od 12 ili 15 godina. Jedna od njih koju je silovao Vuković posvjedočila je:
„Kada bi me silovao, kad bi završio silovanje, sjeo bi i zapalio cigaretu i rekao da bi možda mogao da mi uradi više, mnogo više, ali ja sam istih godina kao njegova kćerka, pa u ovom trenutku neće uraditi ništa više.“
Vuković je osuđen na 12, a Radomir Kovač na 20 godina zatvora. Kovač je, kako je sud utvrdio, silovao u više navrata, a potom prodao dvanaestogodišnju djevojčicu kojoj se od tada gubi svaki trag.
Predmet Gojka Jankovića, koji se zajedno s ovom grupom teretio, Tribunal je prebacio na Sud BiH. On je osuđen na 34 godine zatvora.
Iako u Tribunalu oko 40 posto svih optužnica obuhvata i silovanje, samo se fočanskoj grupi sudilo isključivo zbog ovog zločina.
Ostalima se za ovaj zločin sudilo u sklopu drugih. Među njima je i Hazim Delić, zamjenik komandanta logora Čelebići, osuđen na 18 godina. Uz ostale zločine koji su mu se stavljali na teret je i silovanje dvije zatočenice srpske nacionalnosti tokom ispitivanja u logoru.
Problem zaštote svjedoka
Do sredine 2009. godine, prema podacima nevladinih organizacija, pred Odjelom za ratni zločin Suda BiH 20 osoba je optuženo za seksualno nasilje tokom rata. Od 11 pravosnažno osuđenih, devet ih je proglašeno krivima i za ovaj zločin. Preciznih evidencija sa nižih sudova nema.
Jedan od problema koji se veže uz slučajeve seksualnog zlostavljanja tokom rata jeste i sama osjetljivost predmeta koja zahtijeva psihološku i svaku drugu pripremu svjedoka, te njihovu adekvatnu zaštitu. Sud BiH kao i Državno Tužilaštvo poduzeli su sve mjere.
Trenutno se vode procesi za silovanja na području Foče, Konjica, srednje Bosne, Doboja, napominje glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
„Poštiva se pravo tih svjedoka i njihova ugroženost time što ime se dodjeljuju određene mjere zaštite prilikom svjedočenja, koje mogu uključivati zaštitu lika i glasa svjedoka, zaštitu identififikacijskih podataka, svjedočenje iz druge prostorije putem videolinka ukoliko samo sjedenje u prostoriji gdje se nalazi optuženi izaziva uznemirenost. Dakle, postoje mnogi modaliteti za provođenje mjera zaštite“, naveo je on.
Adekvatne uslove zaštite svjedoka, koji su nerijetko izloženi stigmatiziranju od strane društva, ostali sudovi uglavnom ne mogu ispuniti.
„Problemi su kada je riječ o ratnim zločinima i u RS kao i Federaciji ili u cijeloj BiH, jednim dijelom u okružnim kantonalnim tužilaštvima u pogledu njihove opremljenosti i osposobljenosti i tužilaca i čitavog logističkog aparata koji nije na nivou Tužilaštva BiH, pa čak i sredstava i financijskih i svega ostalog što prati taj rad“, rekao je glavni republički tužilac RS Amor Bukić.
Nije lako govoriti istinu i opstati i ostati u toj sredini jer su ljudi potencijalno izloženi određenim rizicima, opasnostima i neprijatnostima koje mogu imati, kaže Zdravko Knežević, glavni federalni tužilac.
Problem straha također je faktor koji utiče ne procesuiranje i svjedoke, naročito one koji su se vratili u svoje prijeratne domove.
„Nije lako govoriti istinu i opstati i ostati u toj sredini jer su ljudi potencijalno izloženi određenim rizicima, opasnostima i neprijatnostima koje mogu imati u svom mjestu u koje su se vratili nakon izbivanja od početka rata“, kaže glavni federalni tužilac Zdravko Knežević.
Da je u BiH još sve na klimavim nogama, te da strah i nepovjerenje imaju opravdanje, naročito u slučaju silovanja, govori i primjer Radovana Stankovića. On je jedan od osnivača zloglasnog zatočeničkog centra za žene u Miljevini zvanog Karamanova kuća u kojem je bilo zatočeno njajmanje devet žena i djevojaka od kojih je većina bila maloljetna. Stanković, osuđen pred Sudom BiH na 20 godina zatvora, kaznu je služio u KP domu Foča, mjestu odakle je i gdje je i počinio zločin. Iz zatvora je pobjegao 2007. godine - i još je u bjekstvu.
Pored sigurnosnih problema u BiH, ovisno o pravosudnim nivoima, različite su i pravne osnove po kojima se djelo procesuira. Samo po krivičnom zakonu BiH silovanje je priznato kao zločin protiv čovječnosti, dok se po entitetskim tretira kao zločin protiv civilnog stanovništva.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedočanstva žrtava seksualnog nasilja tokom rata
Spora pravda za žrtve silovanja tokom rata u BiH
Silovani muškarci rijetko progovore o svojoj traumi
Procesi za seksualno nasilje tokom rata pred bh. sudovima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Iz ugla OSCE-a
Iz ugla OSCE-aMisija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE