Jedna od brojnih emisija koje su se poslednjih godina preko TV ekrana na velika vrata uselile u domove širom regiona je i muzičko takmičenje čiji su akteri djeca uzrasta od sedam do 14 godina - „ Pinkove zvezdice“. Pored popularnosti, ovaj šou je na još jedan način okupirao pažnju crnogorske javnosti nakon što su roditelji djece takmičara medijima dostavili sporni tekst ugovora koji im je podijeljen na potpis, posle audicije u Podgorici. Šta je sporno u "Pinkovim" ugovorima sa „zvezdicama“ i da li i ko u cijeloj priči štiti dječija prava?
Organizator takmičenja, kompanija „Pink“, ugovorima koje potpisuje sa djetetom koje se želi takmičiti u emisiji "Pinkove zvezdice" potpisnike ugovora, roditelje, prema tvrdnjama laičke ali i stručne javnosti, stavlja u „ropski položaj". Naime, odredbama ugovora djeca se na deset godina obavezuju da će izvršavati svoje obaveze, a u slučaju kršenja ugovora dužni su da plate „Pinku“ obestećenje do 100.000 eura.
Advokati su, pozivajući se na propise o obligacionim i porodičnim odnosima, objasnili da ovakvi ugovori djetetu ostavlja mogućnost da sporni ugovor raskine sa navršenih 18 godina života odnosno, danom punoljetstva.
Pravno sporan ugovor je samo jedan problematičan aspekt u ovoj priči, a drugi, ne manje sporan i ne gradacijom nego slučajem na drugom mjestu je - uloga roditelja koji su ne samo zakonom obavezni da rade u najboljem interesu djeteta. Pa se postavlja pitanje: gdje su u svemu tome dječija prava, ko se njima bavi i da li roditelj ima pravo da djete izlaže stresu i svim drugim emotivnim i fizičkim naporima, koje donosi ovakav šou i medijska mašinerija.
Iz najpozvanije institucije, kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, u međuvremenu, je saopšteno da ne znaju da li je "Pink" prekršio prava djece ali su istakli da su roditelji prethodno trebali konsultuju stručnjake. Zaštitnik objašnjava da ne raspolaže potrebnim informacijama, a na osnovu površnih informacija ne mogu da komentarišu ugovore i daju mišljenje, imajući u vidu da ne raspolažu sa ukupnom sadržinom dokumenata.
S druge strane, profesorica Božena Jelušić smatra da je na sceni suštinsko ogoljavanje moralnog i ekonomskog siromaštva društva u kome živimo.
„Pojava ovog ružičastog ropstva je u stvari ogolilo i moralno i ekonomsko siromaštvo zajednice u kojoj se do posla baš i ne dolazi na najlakši mogući način bez partitokratskih veza i bilo kakvih drugih oblika nepotizma. Zbog toga je ovdje ogoljena i svijest roditelja zapravo, njihova ideja da rade u najboljem mogućem interesu djeteta i da je sam vrh njihovih postignuća da postanu ili „Pink zvezdica“ ili, eventualno, zvijezda nekog rialiti programa. Ova je praksa konačno došla i do nas, ona već postoji na zapadu i podsjećam na film ‘Mala mis Sanšajn’ koji je na sjajan način dekonstruiše.“
U priči o „Pinkovim zvezdicama“ otvara se „hiljadu mogućih problema" po dijete kaže Božena Jelušić ali je njeno mišljenje da je u svemu naročito problematično ponašanje roditelja koji ne osjećaju da im je dodijeljena uloga “ trgovca dječijim životom“.
„Zato što roditelji ne osjećaju nesrazmjeru koja postoji u ugovoru između prava koja ima ‘Pink’ i prava koje ima njihovo dijete čijih deset godina života prodaju, pri tom ne vodeći računa o osjetljivoj dječijoj psihi. Na kraju, ugovorna strana ‘Pink’ morao bi da zna da je riječ o stresu, kao izuzetno jednom problematičnom stanju te djece, koja su i doslovno dovedena do 'pucanja'. Da su u pitanju i moguće posledice stresa i, na kraju krajeva, fizičkog ugrožavanja zdravlja , propuštanja škole i nekih normalnih prilika da se sazrijeva. To je prosto primjer jednog kapitalizma 'puštenog sa lanca' u kojem je parola da se čovjek snađe po bilo koju cijenu, pa i po cijenu svog vlastitog djeteta.
Da ne govorimo o činjenici da takva reprezentacija - djeteta u medijske svrhe znači, podsticanje pedofilije i oblika ponašanja neprimjernih djeci, a koja se sa svoje strane negativno odražavaju i na tu kasniju dječiju psihologiju. Prema tome, sam ‘Pink’ se doima kao relativno pošten ponuđač koji vrlo otvoreno kaže: mi kupujemo deset godina života vašeg djeteta – uzmite ili ostavite. Zaista je veći problem roditelj koji vjeruje, potpuno je izgleda siguran u to, da radi u najboljem interesu djeteta ako ga izloži očima publike i to na način koji nije primjeren djetetu niti njegovom zdravom odrastanju“, zaključila je Jelušić.
