Prosvjetni radnici u Crnoj Gori traže povećanje plata za 15 odsto, pozivajući se na Sporazum potpisan 2011. godine, kojim se predviđa da će zarade zaposlenih u javnom sektoru pratiti ekonomski rast i da će, ukoliko dođe do rasta budžeta, biti stvoreni uslovi za povećanje zarada. No, pregovori koje vode sa predstavnicima Vlade ne ulivaju preveliki optimizam da će se to i ostvariti. O pregovorima, malim platama i ostalim problemima koji muče prosvjetare u intervjuu za RSE govori Zvonko Pavićević, predsjednik Sindikata prosvjete.
RSE: U kojoj fazi su pregovori sa Vladom u vezi sa vašim zahtjevom o povećanju zarada prosvjetarima?
Pavićević: Mi smo prije 15 dana analizirali tok pregovora, koji po našem mišljenju nisu bili na nivou koji smo očekivali. Dali smo rok do 15. septembra Vladi da vidimo da li će nastaviti pregovore. U međuvremenu je ministar prosvjete prisustvovao sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete i razgovarali smo oko naših zahtjeva. Još uvijek nismo dobili zvaničnu potvrdu da će ministar finansija učestvovati na pregovorima, ali smo pozvani u ponedeljak na razgovore u Ministarstvo finansija, da kroz razgovore o prijedlogu novog Zakona o zaradama u javnom sektoru, nastavimo pregovore oko naših zahtijeva. Po mišljenju Ministarstva finansija, postoji prostor da možemo razgovarati oko povećanja zarada zaposlenih u prosvjeti. Ima pomaka. Vidjećemo ovih dana čime će one rezultirati.
RSE: Bilo je nekoliko sastanaka koji međutim nisu doveli do ispunjavanja vaših zahtjeva. Premijer Milo Đukanović poručio je ranije da bi bilo kakvo povećanje zarada u javnom sektoru, u ovom trenutku, bilo neodgovorno. Koliko ste optimisti da će se do rješenja doći?
Pavićević: Nisam neki veliki optimista, znajući stav, i premijera i ministra finansija, ali i politiku Vlade za iduću godinu, koju su oni proglasili godinom stabilizacije finansijskog sistema u Crnoj Gori. Po njihovom riječima, možemo tek 2015. godine da razgovaramo o nekom povećanju, ali za budžetsku 2016. godinu. Oni sada očekuju da će doći do finansijske discipline, bolje naplate poreza, doprinosa, ali i sveukupne ekonomske politike Vlade.
Jesam optimista da ćemo unutar našeg Ministarstva, unutrašnjim rezervama i racionalizacijama, uštedjeti najosnovnije, što bi možda trenutno zadovoljilo prosvetne radnike, ali to nije dovoljno. Mi računamo na te unutrašnje rezerve, ali to je samo nešto kratkoročno. Želimo da se status prosvjetnog radnika Crne Gore popravi dugoročno, a ne da zavisi od trenutne situacije. Naš permanentan zahtjev će biti da vidimo želju i volju Vlade da počne sistemski da rješava pitanje naše profesije. Nije to samo pitanje profesije, već i opšti status ove vrlo značajne profesije za svaku državu.
RSE: Kako ste i sami nedavno naveli u izjavi našem radiju, preko 80 posto škola u Crnoj Gori je početkom nove školske godine podržalo vaš čas upozorenja, čime ste pokušali da im skrenete pažnju na vaše zahtjeve. Koliko ste zaista uspjeli u namjeri da pokrenete prosvjetare na taj vid protesta? Koliko su prosvjetari danas jedinstveni u zahtjevima?
Pavićević: Prosvjetni radnici jesu jedinstveni, ali ambijent u Crnoj Gori, za neke radikalne poteze, ne postoji jer nije omogućeno građanima Crne Gore da na demokratski način to ukažu. Vidjeli smo da prosvjetni radnici jesu spremni da iskažu svoje nezadovoljstvo i imaju povjerenja u sindikat profesije da će se boriti za njihova prava. Volio bih da niko ne testira prosvjetne radnike da li su spremni i na neki radikalniji način. Smatramo da to sve možemo, uz jedan korektan socijalni dijalog, dovesti do obostranog rješenja i do zadovoljstva prosvjetnih radnika, da rješenja usmerimo u onom pravcu, koji bi odgovarao i jednoj i drugoj strani.
RSE: Zakon o štrajku se, i vama, ali i drugima, koji su nezadovoljni statusom, nameće kao brana jer onemogućava bilo kakvu radikalniju akciju i prekid rada u prosvjeti definiše kao nešto što ugrožava život i imovinu. Kako se u tim okolnostima uopšte moguće boriti za radnička prava?
Pavićević: Nikako. Po nama je Zakon o štrajku diskriminatorski i antievropski. Mi smo već sa Vladom, na nivou saveta, pregovarali o novom Zakonu o štrajku, koji će garantovati ustavno i demokratsko pravo, po evropskim konvencijama, na iskazivanje nezadovoljstva kroz štrajk. To će ovih dana i biti u skupštinskoj proceduri. Ovaj sadašnji je, ne samo nas, nego skoro i sve djelatnosti, onemogućio da ustavno i na demokratski način iskažemo svoje nezadovoljstvo štrajkom. To je jedna od brana, a prosvjetni radnici ne bi željeli da krše zakon. Mi jesmo za pravnu državu, za poštovanje zakona, ali možda u jednom trenutku, ako neko krši zakon, okolnosti mogu natjerati nas da odgovorimo na isti način, da i mi možda prekršimo taj zakon i da poduzmemo neke radikalne mjere koje će ipak ozbiljnije skrenuti pažnju svima onima koji odlučuju o nama.
RSE: Male plate nisu jedini problem koji tišti prosvjetare. Oni i u XXI vijeku u Crnoj Gori, koja je kandidat za članstvo u EU, rade u uslovima često nedostojnim profesije kojom se bave. Kakvo je generalno stanje u crnogorskim školama i obrazovnim ustanovama danas?
Pavićević: Stanje nije na onom nivou koji smo mi očekivali i koji se zahtijeva od zemlje koja je na putu ka EU. Mi se zalažemo za evropske standarde, evropske uslove jer ovdje škole rade na nivou na kojem su radile prije 50 godina, zavisno u kojem su dijelu Crne Gore ili od razvijenosti opštine. Još uvijek nova tehnološka dostignuća, ona koja su neophodna za novu reformu, sva djeca nisu u mogućnosti da koriste. To je nešto na čemu bi Vlada trebala da radi. Mi insistiramo da se stvore optimalni uslovi za jedno kvalitetno obrazovanje, ono koje se zacrtalo reformama prije 10 godina, da to bude jedna moderna škola, gdje će djeca, na jedan novi način, sticajem znanja i vještina, biti kompetentna na nivou cijele EU. Nije samo cilj imati veliki broj upisane djece, nego školovati djecu koja će biti konkurentna, posebno poslije završene srednje škole i fakulteta, na tržištu rada.
